80 GODINA S NOGOMETOM

KOSTARIKA STRPALA ENGLEZE U ROPOTARNICU

22. lipnja, 2014.

Piše: Zvonimir Magdić

Pa, kaj je sad ovo: Kostarika. Izvorno: Costa rica. Za iberske konkvistadore: Bogata obala. Za Urugvajce: ‘črna’ obala! Za španjolskog guvernera, iz Leona: najjadnija zemlja čitavog kraljevstva’!I, daj sada.Ti Kostarikanci, ne u dvorištu pred svojom kućom, na Mundialu, tuku Talijane, ne puno, ali dosta. Izlučuju pobjedom protiv Azzurra – Engleze. Ne samo prvake svijeta, učitelje nogometa, kojima su tu diplomu  potrgali, davne pedeset treće, na Wembleyu Puskasovi laki konjanici 6:3. U najvećoj senzaciji  u povijesti nogometa. London, danas, opet, škrguće. Roy Hodgson nema riječi. Za njega je to samo – some jockes- nekakvi prokleti vic. I, poslovičnom britanskom  hladnokrvnošću najavljuje: “Ne dajem ostavku!”

FAVORIZIRANI AZZURI

Pa, kaj on ima s tim. On nema. Ali, ima Rooney koji bi, rukama i nogama, i prekrivenom ćelom, do tog plemićkog naslova nogometaša godine. A bez mundiala i jedne od medalja, to ne ide. My boy! Hrvati su uzeli onu broj tri, devedesetosme. Gledam i ne vjerujem. Kostarika.Tko su pak, ti? Ispreskakali su, neki dan, tricom, te famozne Urugvajce, istina, ovi, bez Suareza. Bila je to prva bombica, ona pasija, mojih djetinjarija, u crvenom papiru! A jučer, jednim su  golom  Ruiza, glavom, na drugoj vratnici, na dodavanje Diaza, potukli favorizirane Azzurre. Prandelliju je srce iskočilo iz grudi. Mozak mu ne radi. Ja pitam. I on pita: tko su ovi?A ti – ovi – Kostarikanci igraju prokleto  dobar, taj nogomet. I da nema utakmice s Urugvajom, koja je posljednji krug italo-čistilišta bila bi  Božanska  komedije i bez Dantea. Znači, Italija, ima svoj  coupe de grace. Posljednji hitac. S Urugvajem. Očito, svijet se, vrteći, uvijek dojde –  kak’ bi rekli Zagrepčanci, oni Katedralisovih  zapisa –  na ” šekret”. Bez straha, zapanjujuće otvoreni, samouvjereni, nekako visoki, laki, brzi u prepadima. Čak ‘”izgutanom” otimačinom čistog jedanaesterca, iznijeli su ‘ gveru’, rat, s četverostrukim prvacima svijeta. Copa do Mundo! Ovog je puta pala, inače, dobro raspoređena igra Azzurra.Ti nisu našli, cijelu tekmu –  sami sebe! Kako će onda protiv tih  srednjoameričkih gazela.

VELIKA BOMBA

Za sada, Kostarika je  velika ‘”bomba” Brazila ’14. Teško ih je izvući, pojedinačno iz kože. Ruiza ću pamtiti tek sada! Svi su jaki na lopti. U protunapadima, savršeni. I, drski.Ta, nekako meka, dječačka  lica, postaju podoknica dubokih večeri. Mnoge su osvojili – nogometom  ti, ” bogataši”. Nikakve panike. Navas, opet jedno ime za pamćenje,  na golu, polovio je sve, zapravo, zalutale lopte Talijana. Divni dečki. Postali  su veselje brazilskog puka. Poznatiji su više po najfinijoj  kavi nego po nogometu koji skida glave – Campionissima! Hej! Republika, jedna od onih pučkoškolski “nabiflanih” država između Meksika i Venezuele. Iskreno, čemu se sramiti: pa ovi, igraju – fejst! Bez zvijezda, ali momčadski – razapeti- na sve strane. I sve to, bez ikakvog napora. Čak ni Cassano koji je  uveden, nije našao  sebe. Ni druge. Oko njega, samo bijeli dresovi Kostarikanaca, plavih, Azzurra,  nigdje.

Ne bi ih skupio ni nekada slavni Vittorio Pozzo, dva puta prvak svijeta, ’34 ‘ ’38. Kako bilo da bilo, Kostarikanci su salsu otplesali na najbolji mogući način. U svakom slučaju – otkriće. Do sada. Vrijeme nogometnog carevanja je. očito, prošlo. Englesko, Good by. Za sutra, Kostarika, ne,  nije više čudo iz bajke.