GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: VEHEMENTNA FUGA NA KRAJU ODLIČNOG NASTUPA ZAGREBAČKOG KVARTETA

19. ožujka, 2025.

Piše: Igor Koruga

Već zbog prijelazne kode od osamdeset taktova, u Menuetu (Grazioso) Devetog gudačkog kvarteta u C-duru, op. 59, br. 3, ¨Razumovsky¨, Ludwiga van Beethovena (1770-1827), koja je bila tek uvod u vehementni finale (Allegro molto), uobličen u grandioznu skladateljevu misao, ili fugu (fugato, tehnički kanon) s primarnom, dugom melodijskom temom (od deset, umjesto uobičajenijih osam taktova), prepunom briljantnih distinkcija unutar kontrastnog materijala, dometnutog u međuprostore fugalnih epizoda, koju su na nezamisliv način iznijeli članovi Zagrebačkog kvarteta na svom predzadnjem, petom koncertu sezone 2024/2025, isplatilo se biti u zagrebačkom Novinarskom domu, u subotu, 15. ožujka 2025. godine od 20 sati. Fugato se nadalje kratko ponovio, ali u drugom sjaju i razvoju, da bi konačno okrunio rekapitulaciju, produženu kristalnom protutemom u zaključku herojskih razmjera; u njemu je naime Beethoven dovršio moćnu simetriju cijeloga kvarteta, reprizirajući ideju disonance, ovoga puta transformiranu u kadencu i kodu u ishodišnom C-duru. Momcima iz Zagrebačkog kvarteta trebalo je iskreno zapljeskati i za živahnu predodžbu Trećeg gudačkog kvarteta, op. 126, ¨Narodnog¨ (1945), Borisa Papandopula (1906-1991), u cijelosti prožetog folklorom i napjevima koji su se spretno uklopljeni mogli razabrati u sveukupnom duhu neoklasičnog glazbenog stila, kao i za propisnu rekonstrukciju, prvog u nizu, Gudačkog kvarteta u B-duru, op. 1, br. 1, Hob.III:1, ¨Lovačkog¨, (Franza) Josepha Haydna (1732-1809).

Teško za povjerovati

Iz nebitnog je razloga također izvanserijska izvedba posljednjeg djela obilježila koncert održan točno dva dana kasnije, dakle u ponedjeljak, 17. ožujka 2025. od 20 sati u Malom Lisinskom, na kojem su unutar 16. sezone Glazbene staze nastupila dva ansambla: Zagrebački kvartet violončela i Zagrebački klavirski kvartet. Ondje je pak bila riječ o slojevitom i posebnom, peterostavačnom Kvartetu za četiri violončela u D-duru, velikog hrvatskog skladatelja, pedagoga i violončelista Rudolfa Matza (1901-1988), odnosno o nastupu violončelistice Petre Kušan (1988), violončelista Adama Chelfija (1982), Tonka Markovića (1998) i Smiljana Mrčele (1987). Portret uvodnog stavka (Allegro) bio je uravnotežen, pjevan, jer se radilo o stavku vokalne naravi, i pažljivo protegnut od najistaknutijeg, umjetničkog voditelja ansambla Adama Chelfija do najdubljeg u lagi, Smiljana Mrčele. Isti sklad nastavio se pri izvođenju Intermezza i Menuetta, osmišljenih s osjećajem za bogatu zvučnost violončela četvero glazbenika koji su se okupili prije samo dvije godine, što je bilo vrlo teško za povjerovati. Jer su s potrebnim naglaskom za kontrapunkt i melodijsku izražajnost protumačili još preostala dva stavka, Assai Drammatico i Finale in Modo Rustico, te, u prvome dijelu, i Feierliches Stück za kvartet violončela, iz Wagnerove opere Lohengrin, u obradi njemačkog violončelista Friedricha Grützmachera (1832-1903).

Najprisutniji na pozornici

Osim, dakle, zagrebačkih violončelista, nastupio je i Zagrebački klavirski kvartet, u sastavu kojega je prednjačila dubrovačka violinistica rijetko profinjena tona i izraza, Đana Kahriman (1989), ispred korektne pijanistice Ive Ljubičić Lukić (1985), ujedno voditeljice i utemeljiteljice ciklusa Glazbene staze, kompetentne violistice Jasne Simonović Mrčela (1987) i najprisutnijeg na pozornici violončelista Smiljana Mrčele. Na njihovim su se stalcima našli Klavirski kvarteti Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791) i Gustava Mahlera (1860-1903), u g molu, KV 478, i u a-molu, bez oznake opusa. Mozartov je, u njegovom ¨ključu sudbine¨ (i Simfonije u g-molu, KV 550), bio nedvojbeno ljepši, složeniji, uzbudljiviji i zahtjevniji za izvođenje od Malerovog, nedovršenog, s izraženim lirskim i (skladateljevim) melankoličnim karakterom, što se uglavnom moglo i čuti. T