GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: TUMAČENJA NEDOVRŠENOG U SCHUBERTOVIM SKLADBAMA

24. studenoga, 2025.

Piše: Igor Koruga

Tumačenja nedovršenog bio je radni naslov trećeg koncerta iz Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a koji je sjajno obuhvatio pojedine značajke triju najavljenih, stilski posve različitih djela. Koncert se održao u četvrtak, 20. studenog od 19:30 sati u Velikom Lisinskom, a bio je i izravno prenošen na Trećem programu Hrvatskoga radija, što zbog organizatora, a što zbog gostovanja njemačke violinistice Carolin Widmann (1976) i njemačkog dirigenta i pobjednika 8. Međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro von Matačić, 2023. godine, Niklasa Benjamina Hoffmanna (1990).

Osjetljivi duet puhača i gudača

Pojašnjenje nedovršenosti uslijedilo je odmah, tijekom uvodnog tumačenja dvostavačne 8. simfonije u h-molu, D. 759, Nedovršene, Franza Schuberta (1797-1828), remek-djela ranog romantizma koje je, zaboravljeno u ladici, doživjelo svoju praizvedbu tek 37 godina nakon prerane skladateljeve smrti. U neobičnom tonalitetu h-mola, kojeg je Beethoven smatrao crnim tonalitetom povezanim sa smrću i melankolijom, bio je iznesen turbulentni prvi stavak (Allegro moderato) s tajanstvenom melodijom u tihim, dubokim gudačima, kao i daljnji glazbeni tijek s pjevnom prvom temom u drvenim puhačima i lirskom drugom, u violončelima i kontrabasima. Taj osjetljivi duet orkestralnih grupa Hoffmann je možda podrazumio, ili lakonski prepustio vrsnom HRT-ovom orkestru, naviklom na zahtjevnu i dosljednu Rophéovu dirigentsku palicu, pa je došlo do blagih nesigurnosti u ocrtavanju znalački osmišljenih Schubertovih fraza. No, zato je perfektan opis drugoga stavka (Andante con moto) uspio osvijetliti vrhunac ondašnjeg simfonizma kao i raspon emocija, univerzalan za bilo koje mjesto i vrijeme. Dorečenu cjelinu publika je s oduševljenjem nagradila, jednako kao i izvedbu sljedećeg Koncerta za violinu i orkestar u e-molu, op. 64, Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809-1847), u kojem je očekivano briljirala ugledna gošća iz Njemačke.

Poput živog bića

Izvanredno svestrana i snalažljiva na polju velikih djela koncertantne i komorne glazbe, samostalnih recitala i novih, njoj posvećenih skladbi, Widmann je sigurno prigrlila svoju dominantnu ulogu, snažno uspostavljenu od samoga početka. Uz osvježavajuću i suosjećajnu podršku dirigenta i orkestra, njezina je glazba bila poput živog bića; svaki je dio posjedovao individualni karakter, dok su brojni portamenti, koji su posvećeniku, violinistu i Mendelssohnovom prijatelju Ferdinandu Davidu, služili za pojačani ekspresivni učinak, bili diskretno i ukusno korišteni u korist autentičnog povezivanja tonova i dirljivijeg iznošenja melodija. Nepromijenjena logika iznošenja bila je prisutna i u razigranom finalu (Allegro molto vivace), ili točnije, u kontrastnim dijelovima drame i lirizma, te u značajnim orkestralnim dijelovima u kojima se valjalo povući u diskreciju dekorativnih pasaža.

Zagonetka oko autorstva

Nedovršenost se mogla povezati i s Renderingom talijanskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Luciana Beria (1925-2003), izvedenim u formi suvremenog osvrta na skicu nedovršene Schubertove Desete simfonije u D-duru, D. 936a. Iznimnu ljepotu te obrade Berio je, između ostalog, postigao s dubokim unutarnjim glasovima (u srži nepotpune izvorne instrumentacije) i navodnim reminiscencijama na Schubertova kasna djela (Klavirsku sonatu u B-duru, Klavirski trio u B-duru, itd.). Osim toga, u Renderingu se čuo i prepoznatljiv timbar čeleste, toliko anakroničan Schubertovom zvučnom svijetu da je bio optimalan za početak svih Beriovih interpolacija, odnosno za čujnost strukture djela i ugodnije praćenje domišljenih fuzija povijesnog i modernog. U konačnici, dvojben je ostao još jedino status autora, jer se većina glazbenog sadržaja mogla pripisati Schubertovom izvorniku, ali i Beriovoj imitaciji istoga. Usto je i ekspresivnost djela bila vrlo neobična, dijelom zbog razlomljenih Schubertovih skica, a dijelom zbog Beriovih dopuna, pa je namjerna zagonetka oko autorstva zapravo više toga prikrila, nego otkrila o samoj skladbi. No, kako god bilo, cijeli se auditorij složio u istodobnom pljesku, zasluženom i obećavajućem u kontekstu nastavka osmodjelnog ovosezonskog Majstorskog ciklusa SO HRT-a. T