KORUGA: SVJETOVI ALFREDA SCHNITTKEA NAPOKON I U ZAGREBU

KORUGA: SVJETOVI ALFREDA SCHNITTKEA NAPOKON I U ZAGREBU

4. ožujka, 2022.

 

Svoje stilsko odredište najtočnije je 1987. godine odredio sam Alfred Schnittke (1934-1998) opisujući sebe kao Rusa bez ruske krvi, Gastarbeitera s njemačkom glazbenom logikom i znatiželjnog Židova s tipičnom fizionomijom i paradoksalnim nepoznavanjem ikojeg od tri židovska jezika. Kao filozof, mistik i jedan od najznačajnijih skladatelja dvadesetog stoljeća, Schnittke je bio naširoko hvaljen i prepoznat kao vrhunski polistilist i utemeljitelj osebujne glazbe, zvučno i emocionalno proizašle iz strogih formalnih ograničenja minulih epoha. Sklon eksperimentu i bezvremenskom istraživanju sveopće ljudske borbe, Schnittke je također, poput mnogih svojih sunarodnjaka, posegnuo i za benignijom, filmskom glazbom, udaljenijom od stroge glazbene cenzure Sovjetskog saveza skladatelja. Za film je napisao brojne sonate i suite, kasnije obrađivane za gudače i klavir, u kojima se – u kontinuitetu paralelnih idioma – koristio glazbenim citatima prethodnika kojima se divio (Bacha, Brahmsa, Mahlera i Mozarta), ali i proizlazećim, vlastitim, misaonim i naglašeno ljudskim glasom.

Tijek života

Taj glas se na žalost vrlo rijetko mogao čuti na hrvatskim pozornicama, pa je stoga bilo pravo veselje prisustvovati projektu ¨Svjetovi Alfreda Schnittkea¨ iz ciklusa Vivat academia, u srijedu 2. ožujka 2022. godine, od 19 sati, u velebnoj koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na MA u Zagrebu. Umjetnička voditeljica, doc. art. Julia Gubajdulina, nastupila je kao pijanistica uz kolege i većim dijelom apsolvente tumačeći pomno osmišljen skup djela, iz života Alfreda Schnittkea, od kojih su Lebenslauf i Preludiji za klavir doživjeli svoju hrvatsku praizvedbu. Lebenslauf (Tijek života) za četiri metronoma, tri udaraljkaša i klavir (1982) na samome je početku predstavio najšareniju i najbrojniju skupinu glazbenika; udaraljkaše Suzanu Komazin (5. g.), Ivana Brigljevića (3. g.), Lovru Baričevića (3. g.) i Franka Štrbca (2. g.), pijanista Fabijana Košćaka (3. g.) i gostujućeg dirigenta Franju Bilića (1994); koji su, prema skladateljevim zapisima, u aperiodičnim fragmentima, akcentima i pojedinim vremenskim točkama, iznijeli tuđe glazbene teme. Slijedila je transkripcija za violončelo i klavir (Daniila Shafrana) Suite u starom stilu za violinu i klavir (1963), jedine skladbe pretežito staromodnog, baroknog prizvuka koju su umiješno izveli violončelist Janko Franković (5. g.) i pijanist Petar Krokar (5. g.). Pet je stavaka uobičajenog nazivlja (Pastorala, Balet, Menuet, Fuga i Pantomima), između ostalog, sadržavalo u skoro nezamjetnoj mjeri nesavršene kompozicijske elemente kao što su preduge sekvence, nedosljedne artikulacije, prenesene fuge, neočekivane disonance i neumjesne ornamente.

Nadišle same sebe

U nastavku su violinistica Alina Gubajdulina (1986) i pijanistica Julija Gubajdulina precizno i uvjerljivo predočile atraktivnu Sonatu za violinu i klavir, br. 1 (1963), koja je uključivala težak retorički stil, sardonične utjecaje džeza, motiv B-A-C-H i u posljednjem stavku vehementnu obradu narodnog pjesmuljka La Cucaracha. U ovom ranom djelu, u kojem je Schnittke već razumio i ovladao utjecajima koji će kasnije oblikovati njegov zreli glas, zapravo je bio začuđujuć skladateljev temeljit i promišljen eklekticizam. Isti se u manjoj mjeri mogao osjetiti u tek preglednom prolazu pijanista Daniela Halužana (5. g.) kroz izbor od Pet preludija za klavir (1953), u As-duru (Moderato), u A-duru (Presto), u d-molu (Lento) i u e-molu (Andante), netom uoči savršeno interpretirane Sonate za violončelo i klavir, br. 1 (1978). Savršenstvo je i kompozicijski bilo prisutno, ponajprije u uvodna dva stavka, Largo i Presto, unutar kojih su violončelistica Monika Leskovar (1981) i pijanistica Julija Gubajdulina gotovo nadišle same sebe u tumačenju Schnittkeovih klasičnih, izvanglazbenih i simboličkih elemenata. Završni Largo ipak je bio malo preopsežan pogovor u vezi s novim pogledom, širim horizontom i promjenama koje i u životu slijede jedna za drugom. Na koncu večeri, svi su se izvođači iz zapozorja pridružili najavljenom triju Gubajdulina – Leskovar – Gubajdulilna u sve opuštenijoj izvedbi Tanga u ludnici iz filma Agonija (1974) i opere Život s idiotom (1992) za čiju je transkripciju za violinu, violončelo i klavir bio zaslužan i odgovoran Filip Šljivac. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code