Piše: Igor Koruga
Tragom posljednjih ovosezonskih koncerata došlo se i do osmog iz ciklusa Sfumato 2024/2025 Zbora Hrvatske radiotelevizije, koji je u svom raznovrsnom rasporedu publici predstavio međunarodno priznatu, virtuoznu marimbisticu i svestranu udaraljkašicu Ivanu Kuljerić (1970) i poljskog skladatelja, dirigenta, animatora u kulturi i doktora, predavača na Glazbenoj akademiji Fryderyk Chopin u Varšavi, Jakuba Szafrańskog (1988). Međutim, oni su se skupa predstavili tek u jednoj skladbi, prevladavajućoj u drugome dijelu dvodijelnog koncerta Sfere u kojem su se protumačila tri suvremena djela poljskih skladatelja, nadahnuta kozmosom i figurom Nikole Kopernika (1473-1543).
Zamišljeni san Nikole Kopernika
Ukupno četiri stavka – Caelum (Nebo), Circles (Krugovi), Mundus (Svijet) i Misterium (Misterij) – oblikovala su složenu cjelinu Circles, koncert za udaraljke i mješoviti zbor, podnaslovljenu kao Zamišljeni san Nikole Kopernika, skladatelja, glazbenog producenta i izvođača Arkadiusza Kątnyja (1990). Bila je to natprosječno zanimljiva kompozicija i u čistoj a capella formi, jer se u njoj radilo o, prema skladateljevim riječima, ¨strukturi glazbenog djela temeljenoj na ideji Kopernikova sna, dvama zvučnim svjetovima temeljenim na principima morfiranja i frekvencijskih filtriranja¨, kao i o ¨zvučnom pejzažu zamagljenog, snolikog mikrotonskog iskustva, strukturiranog prema originalnom kompozicijskom sustavu¨. Drugim riječima, svi su stavci obilovali pomalo distanciranim, ali svakako promišljenim vokalnim (skladateljskim) rješenjima, ¨nepostojećim¨ disonancama i konsonancama, ustrajnim, polaganim tempima, neuhvatljivim clusterima, gustim, širokim akordima i dugim, gotovo iritantnim napetostima, pa je preciznost izvođenja morala biti gotovo neljudska i rigidna, baš kao i raspored zborskih pjevača na pozornici, u strogom redoslijedu prema visini tona svakoga glasa i podjeli čak trideset i dviju dionica. Srećom, sve se to ispoštovalo, jer je Zbor HRT-a bio zapanjujuć, i to pred očima skladatelja koji je iz prvoga reda ozaren pratio sjajnu izvedbu svoga djela, lišenog pretjerane melodičnosti i živosti, ali obogaćenog trenucima iskonske ljepote, izrazite eteričnosti i prirodne sljubljenosti teksta, (uz)daha, piskutanja, listanja partitura, melodije, harmonije i ritma. Na visini zadatka bila je i Ivana Kuljerić koja je s vidno proširenim tehnikama sviranja, na udaraljkama podijeljenim na metalne, drvene i membranofone, uspjela dokučiti sve ritmičke manevre i spektre zvukova, izvorno napisane za mladog i darovitog švicarskog udaraljkaša Fabiana Zieglera.
Beskonačna zahvalnost publike
Osim, dakle, Krugova, suvremena je u drugome dijelu bila praizvedba dirljive skladbe za mješoviti zbor There will be Stars (Bit će zvijezde), također prisutne međunarodno priznate skladateljice i aranžerke Zuzanne Koziej (1994), kao i izvedba dirigentove, također zborske, Falling Stars, temeljene na romantičnim stihovima austrijskog pjesnika Rainera Marie Rilke (1875-1926), o bezbrojnim padovima nebeskih zvijezda i čistoj ljubavi između dvoje ljudi koja ih jedina može izdržati. Veliku pažnju poljski je dirigent posvetio i prikazu polifonije s prijelaza iz renesanse u barok, odnosno razvoja kontrapunkta, od sredine šesnaestog stoljeća; u skladbi In te Domine speravi, Wacława Szamotułskog (oko 1526-oko 1560); do sredine sedamnaestog stoljeća; u stavku Credo iz Misse pulcherrime, Bartłomieja Pękiela (nakon 1600-oko 1670); te uporabe višezborne tehnike; u peteroglasnoj kompoziciji O gloriosa Domina, Mikołaja Zieleńskog (oko 1550-oko 1615), temeljenoj na marijanskom himnu O ti Gospo slavna. Najzad je došao red i na beskonačnu zahvalnost publike, uobličenu u pljesak solistici, skladateljima, vrsnom dirigentu i umjetniku, ali ponajviše Zboru HRT-a koji je i u finalu cjelogodišnje sezone djelovao svježe, nadahnuto i profesionalno uvježbano. T
