AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

OD STRANIH RADNIKA U TURIZMU SAMO MAKEDONCI NE MRZE HRVATSKU

26. srpnja, 2024.

U Italiji ako nakon tri mjeseca ne naučite osnove talijanskog jezika raskidaju Vam ugovor. U Austriji ne smijete nigdje u objektu i dok ste na radnome mjestu između kolega i uposlenika govoriti niti jednim drugim jezikom već samo njemačkim… Kod nas očito je ne smijete govoriti hrvatskim

Napisao: Nikola Šimić Tonin

Hrvatski turizam govori ekavicom. Izgubio je svoj hrvatski štih. Razne agencije koje dovode radnike, očito je da neki procent daju i nekima u hotelskim kućama. Tako da svi ti djelatnici imaju bolji status i položaj nego hrvatski ugostiteljski radnici. Smještaj, hranu, bolju plaću, bonuse…

Samo da nisu Hrvati

Danas u hrvatskom turizmu, u hotelskim kućama najgore je biti Hrvat. Nepojmljivo je do koje razine ide ta bahatost. Namjerno se naglašava ekavica, čeka se i najmanja primjedba za priču o ugroženosti, ni naši Lički medvjedi nisu bolje zaštićeni. Jedan je konobar iz Beograda prije smjene odabirao konobarsku tacnu samo za sebe, pisao ime na njoj, pa kad bi mu se usprotivilo odmah bi se potukao, prijetio, pravio sačekuše. U njega se nije smjelo dirati. Sramota me je FB – ja (voditelj objekata), koji ga je štitio u tome, bahati Hercegovac, stid me ga je, jer sam i sam po ocu Hercegovac, a ne mogu ne reći da u svom životu nisam sreo bahatiju i iskompleksiraniju osobu, a živio sam i radio u 36 gradova od toga u 11 vani. Taj je „Hercegovac“ udaljio sve one koji bi mu mogli biti konkurencija, sumljive ili nikakve stručne spreme za poziciju koju obavlja „ugostiteljski stručnjak“ koji pred gostima drži ruke u džepovima. Kako se taj prodao za „stručnjaka“, a takvi vrve i vladaju našim turističkim mjestima i objektima. Srbi, ovi i ovakvi „Hercegocvi“, Bošnjaci… Samo da nisu Hrvati. Jer ovog „Hercegovca“ ne mogu nazvati Hrvatom…

Tom iživljavanju nad našim djelatnicima nema kraja. U Italiji ako nakon tri mjeseca ne naučite osnove talijanskog jezika raskidaju Vam ugovor. U Austriji ne smijete nigdje u objektu i dok ste na radnome mjestu između kolega i uposlenika govoriti niti jednim drugim jezikom već samo njemačkim… Kod nas očito je ne smijete govoriti hrvatskim.

Onda smještaj, priča je za sebe. Kada vas smještaju po sobama ne znate koja će Vas i kakvog psihičkog stanja osoba dopasti. U Italiji i Austriji sobu ne dijelit niskim. Ovdje u Zadarskoj regiji, neki su uposlenici dijelili i bračni krevet a da se prije nikada nisu u životu niti sreli.

Ne mogu vjerovati ni kolika je mržnja mladih osoba iz BiH, Bošnjaka, prema RH, to zabrinjava i ostavlja bez riječi a uredno dolaze na rad u RH i svake godine dovedu još nekoga sa sobom.

Da nije sve crno u zemlji Hrvatskoj, izuzetno pozitivan primjer su Makedonci, stručni, odgovorni, vrijedni s toliko simpatija i ljubavi prema RH…

Inspekcije i ministarstvo turizma

Nakon svega rečenoga a moglo bi se o ovoj temi danima… krajnje je vrijeme da zaštitimo hrvatske ugostiteljske radnike u njihovoj zemlji, u Lijepoj našoj, koja je očito je samo lijepa, i stanemo na kraj ovima i ovakvima „stručnjacima“, ovim i ovakvim blago rećeno pojavama, i ne primamo na posao ljude koji će ponižavati naše radnike, bahatiti se i iživljavati nad njima, primajmo ljude koji žele naučiti naš jezik i ljude koji će poštivati zemlju i ljude u koju su došli za kruh zaraditi. Volim reći da je svaka zemlja kao kuća, koja ima svoj kućni red, i kad ulaziš u nju pridržavaj se kućnog reda, a nama se događa „dođoše divlji i istjeraše pitome“.

Bez selekcija, nadzora i provjera nema hrvatskog turizma. Zadnji je čas da nam to doprije do glave. Krajnje je vrijeme stati u kraj raznim agencijama za zapošljavanje, kojima je sve navedeno zadnja rupa na svirali. Probuditi inspekcije rada, pojačati kontrole, i sastavljati crne liste ugostiteljskih kuća koje dopuštaju navedeno i primjerno ih kažnjavati. Pozivam i Ministarstvo turizma da povedu računa o našim ugostiteljskim djelatnicima. Odgovor na pitanje: Zašto naši ugostiteljski djelatnici odlaze na rad u druge zemlje leži i u ovome navedenome a toliko je toga drugoga o čemu se još da i može pisati. T