GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: KRALJEVSKI NASTUP ŠKOTSKOG ORKESTRA, VRLOG DANSKOG DIRIGENTA I PIJANISTA PIEMONTESIJA

21. listopada, 2025.

Piše: Igor Koruga

U posljednje vrijeme opravdano se hvale naši orkestri, ponajprije Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (SO HRT-a) koji svoje vrhunce već godinama doseže s poduzetnim francuskim dirigentom Pascalom Rophéom, jer se njihovi umjetnički pomaci u najmanju ruku primjećuju i čuju. Pojedine orkestralne dionice vode nam strani glazbenici svjetskoga glasa, a pojedine i najistaknutiji hrvatski umjetnici, školovani u domaćim obrazovnim ustanovama koje također neprestano napreduju. Teži se dakle svjetskim standardima, glazbenom Olimpu napućenom iznimnim ansamblima poput Škotskog kraljevskog nacionalnog orkestra (RSNO), osnovanog 1891. godine i od 1977. godine poduprtog pokroviteljstvom pokojnog Veličanstva Kraljice Elizabete. Već ovjenčan mnogobrojnim nagradama taj škotski orkestar ne prestaje s uspjesima, pa tako, u duhu vremena, sve više snima za film, televiziju, čak i videoigre (Star Wars Outlaws i Avatar Frontiers of Pandora), u vjeri da glazba inspirira, educira i zabavlja ljude diljem Škotske i svijeta. U provođenju tih i inih inicijativa, odlučili su nastupiti i u Zagrebu, na drugom koncertu ciklusa Lisinski subotom – Svijet na dlanu 25/26, u subotu 18. listopada od 19:30 sati, u Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.

U potrazi za završetkom simfonije

Na čelu škotskog ansambla bio je danski dirigent Thomas Søndergård (1969), njihov današnji glazbeni ravnatelj i glazbeni ravnatelj Orkestra iz Minnesote s kojim u ovoj sezoni provodi programe i projekte s uglednim američkim solistima kao što su to mezzosopranistica Joyce DiDonato, violončelist Yo-Yo Ma i pijanist Kirill Gerstein, a kao poseban gost bio je predstavljen jedan od rijetkih interpreta njemačkog klasičnog i romantičnog klavirskog repertoara, švicarsko-talijanski pijanist Francesco Piemontesi (1983). Skupa su se odlučno nosili s Prvim koncertom za glasovir i orkestar u d-molu, op. 15, čija je teška geneza bila samo jedna faza u životu samokritičnog Johannesa Brahmsa (1833-1897). Naime, Brahms je u potrazi za završetkom svoje Prve simfonije u c-molu, op. 68, najprije skladao Sonatu za dva klavira u d-molu, da bi ju, nezadovoljan ishodom, revidirao, orkestrirao i napokon preuredio u trostavačni klavirski koncert. Takva preinaka otpočetka je imala dvojbenu kakvoću, ili barem dojam, jer je u njoj (pre)velika i (pre)složena struktura s gustom i neprozirnom orkestracijom gotovo usisala osrednje živahnu i virtuoznu klavirsku dionicu. No, i ondje se Piemontesi pokazao i dokazao kao vrli majstor interpretacije i konstrukcije, s neodoljivim šarmom, prisutnim i u pljeskom nagrađenom solističkom dodatku: Etidi u b-molu, op. 4, br. 3, poljskog skladatelja Karola Szymanowskog (1882-1937).

Zanimljiva skladateljska inovacija

Svoj samostalan nastup imao je i bezgrešni orkestar, i to u drugome dijelu koncerta u kojem se svirala Treća simfonija u a-molu, op. 56, Škotska, Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809-1847), natprosječno obrazovanog i darovitog njemačkog skladatelja. RSNO je savršeno opisao inovativne Mendelssohnove postupke pri skladanju simfonije s nevjerojatnom (unutarnjom) homogenošću sva četiri stavka. Stavci su bili ujedinjeni i nizom tematskih sličnosti, primjerice, uzlaznom čistom kvartom koja se redovito isticala, a u zanimljivoj inovaciji skladatelj se riješio i međustavačnih prekida kako bi organski glazbeni slijed bio neprekinut i nedirnut, između ostalog, i prečestim kašljanjem nezdrave publike koja očito nije mogla ostati na kućnom liječenju. U konačnici, sve vrijednosti Škotskog kraljevskog nacionalnog orkestra, poput nečujnih skupnih pianissima, munjevitih reakcija suglasnih sviračkih grupa, preciznih ritamskih mjera i otklona te sveukupne obazrivosti prema dirigentu i solistu, nije bilo moguće u datom trenu ¨pohvatati¨, zbrojiti, a kasnije i podrobno iznijeti u ovako ograničenom, pisanom formatu, neovisno o tome što se unaprijed očekivalo mnogo. Stoga sam se (i) u orkestralnom dodatku predao zvucima umjereno dinamične filmske kompozicije Farewell To Stromness, engleskog skladatelja Petera Maxwella Daviesa (1934-2016), obrađene za simfonijski orkestar.

Rekordna posjećenost Cristoforiuma

Lakšeg materijala za praćenje, u obliku Brahmsovih 16 valcera, op. 39, i 5 valcera, op. 51, poljskog pijanista Ignaza Friedmana (1882-1948), bilo je i dvadesetak sati kasnije, u nedjelju 19. listopada od 19 sati, u Institutu Liszt Zagreb, u Cesarčevoj 10. Ondje je, naime, u okviru 10. jubilarne sezone ciklusa Cristoforium, na još jednom vrijednom povijesnom klaviru Carla Bechsteina iz 1869. godine, nastupio rusko-litavski umjetnički i bračni pijanistički par – Anne Geniushene (1991) i Lukasa Geniušasa (1990). Oboje nagrađivani na najprestižnijim natjecanjima (Van Cliburn, Čajkovski, Chopin), pokazali su raskoš talenta kao solisti; Geniušas u Schubertovim Impromtuima, op. osth. 142, D. 935, br. 1, i op. 90, D. 899, br. 2, a Geniushene raskošnoj predodžbi Liebesleid & Liebesfreud (Ljubavna bolest i ljubavna radost), Fritza Kreislera (1875-1962) i Sergeja Rahmanjinova (1873-1943), ali i u paru, četveroručno, u spomenutim valcerima i Schubertovoj Fantaziji u f-molu, D. 940. Posjećenost je bila rekordna, vrlo vjerojatno odgovarajuća priredbi od koje su neki ipak očekivali nijansu više. T