GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: KONCERT NA DAR STUDENATA MUZIČKE AKADEMIJE I ZAGREBAČKIH SOLISTA

14. siječnja, 2023.

Piše: Igor Koruga

Ne znam stvarno je li to bilo slučajno i je li to uopće bilo važno, ali dogodila se slučajna podudarnost Dana Muzičke akademije u Zagrebu, odnosno dana kada se prije točno osam godina ta sveučilišna institucija preselila iz Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj ulici 6-6A u svakako superiorno zdanje na Trgu Republike Hrvatske 12, i dana u kojem se, točno, 12. siječnja 2023. godine od 19 sati u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa, osmislio svečani Koncert na dar studenata Muzičke akademije i Zagrebačkih solista, predvođenih bogomdanim violinistom Sretenom Krstićem. To je, ponajprije studentima Muzičke akademije u ulozi solista, a potom i odabranom ostatku studenata koji su pridonijeli raskošnom (su)zvuku pravog gudačkog orkestra, bila velika čast: sudjelovati s ansamblom poput Zagrebačkih solista u programu sastavljenom od poznatih žanrovskih skladbi i jedne dojmljive praizvedbe. Jer, osim odgoja u akademskom glazbenom okruženju, znatne količine vremena posvećene vježbanju, strasti prema sveukupnosti budućeg poziva i dodatnog učenja lekcija koje se u razdoblju umjetničkog sazrijevanja ne smiju propuštati, nesvršenim je akademskim glazbenicima bio i ostao od neprocjenjivog značaja nastup u okružju uglednih profesionalaca, saživljenih s koncertnim prostorom, tremom, napetošću i obvezom prema izvornom rukopisu, skladatelju i publici.

Upečatljiva praizvedba

Stoga je umjesno bilo započeti ležernije, s praizvedbom četverostavačnog Concertina za klavir i gudače, Tomislava Krobota (Varaždin, 2002), orguljaša i studenta druge godine kompozicije u klasi Berislava Šipuša, napisanog ujedno otvoreno, motorično, metodički i promišljeno. Veza s fanfarama i plesom (Passacagliom) kontrastnih unutarnjih stavaka pogodovala je dinamičnom stilu muziciranja Petre Akrap, studentice četvrte godine klavira u klasi Katarine Krpan koja je s istim žarom uronila i u ritmički izazovno Finale i u uvodnu Indtrodukciju, u osnovi veliku klavirsku kadencu sastavljenu od elemenata sljedećih triju stavaka. Poput Petre, raskošnim  aplauzom i cvijećem bila je nagrađena i Nikolina Hrkać (Mostar, 1998), iznimna sopranistica s apsolventske godine u klasi Martine Zadro, koja je doslovce podnijela zahtjevnu izvedbu Kleopatrine arije, Da tempeste, iz Händelove opere Julije Cezar, s postojanim tonom, ispravnim emocionalnim nabojem i stilskim ukrasima, ali, začudo, bez očitijeg uživanja u najfinije otpjevanim notama i trilerima te vjere u svoju već posve izbrušenu pjevačku tehniku. S druge strane, možda je, pak, preopušten bio daroviti violinist Matej Žerovnik (Ljubljana, 1999), student pete godine violine u klasi Anđelka Krpana, na kojeg je sinteza lepršavog zvuka iznimno raspoloženih Zagrebačkih solista, neopisive melodioznosti i tonaliteta Mozartovog stavka (Allegro aperto) iz Koncerta za violinu i orkestar u A-duru, KV 219, djelovala presugestivno, tako da je kao solist na najnježniji način zapanjio i samoga sebe, prokliznuvši pritom još nježnije, za čujnu tonsku nijansu, jedva koji put.

U obilju tople i jednostavne virtuoznosti

No, fantastično divna stvar, dakle sama kulminacija zbivanja, odvila se srećom ubrzo, tijekom tumačenja blještave poslastice Valse-caprice ¨Wedding cake¨ za klavir i gudače, op. 76, Camillea Saint-Saënsa (1835-1921), i/li neokaljanog užitka u izvanrednom pijanizmu Ane Tomšić (Sisak, 2001), dobitnice Rektorove nagrade za veliki timski znanstveni i umjetnički rad 2021. godine i studentice treće godine klavira u klasi Srđana Čaldarovića, čiju je umjetničku osobnost, uz klavir, najcjelovitije obilježio balet, a u manjoj mjeri i crtanje i poezija. U vrlo poznatom komadu, nekadašnjem ¨pop klasiku¨, odnosno u obilju intuitivnog fraziranja, tople i jednostavne virtuoznosti te u opisu galskog duha i šarma, uživala je izvođačica, zacijelo više od ikoga u dvorani. I ravnoteža s gudačkim ansamblom bila je savršena, bešavna, laka i trajna, odgovarajuća onoj koja se ostvarila i u posljednjem solističkom nastupu (alt) saksofonista Patrika Prežgaja (1999), studenta pete godine saksofona u klasi Dragana Sremca. Prežgaj je, naime, u dva stavka (Adagio i Allegro) poznatog Koncerta za saksofon i gudače, op. 14, švedskog skladatelja i dirigenta Larsa-Erika Larssona (1908-1986), djelovao čak i najzrelije od svih, s optimalno prilagođenim (blago suzdržanim) puhačkim tonom (i timbrom) te s razrađenom interpretacijom vrlo osobitih bravura, uvedenih u partituru pod utjecajem slavnog američkog solista Sigurda Rachera (1907-2001), kojem je koncert bio i posvećen. Na samome kraju glazbenog slavlja, u formi velikog gudačkog orkestra (12-12-8-6-3) sastavljenog od Zagrebačkih solista i brojnih studenata s gudačkog odsjeka MA, velebno se iznio Divertimento za gudače, Bele Bartóka (1881-1945), ili prividni concerto grosso sa suprostavljenom dionicom gudačkog kvarteta preostaloj širokoj masi gudača. T