GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: HOMMAGE PETRU BERGAMU I POKLON NOVOZAGREBAČKOJ PUBLICI

1. prosinca, 2022.

Piše: Igor Koruga

Povodom nedavnog preminuća skladatelja i dirigenta Petra Bergama (1930-2022), potomka starih splitskih, dubrovačkih, i sjevernotalijanskih obitelji, ljubitelja mediteranskog duhovnog prostora, ali i pedagogije, to jest, ustrajnog rada s mnogim domaćim i stranim glazbenim entuzijastima, u utorak je, 29. studenog od 20 sati, osmišljen hommage iznimne ljepote i veličine u posve odgovarajućem koncertnom prostoru zagrebačke Laube. Dakako, riječ je bila o Zboru HRT-a, ciklusu Sfumato i programu temeljenom na briljantnoj Bergamovoj zbirci madrigala Spiriti Eccellenti, nastaloj između 1993. i 1997. godine i nadahnutoj nostalgičnim, lirskim, sugestivnim, potresnim i ponekad ironičnim stihovima iz poetskog opusa čakavske pjesnikinje Marine Čapalije (1965). Zbirku napisanu striktno za djevojački zbor i obligatne instrumente u cijelosti su izvele pjevačice Zbora HRT-a, vokalno uz pomoć sopranskih solistica Monike Cerovčec i Natalije Kralj, i altovskih solistica Nikoline Virgej Pintar i Martine Borse te instrumentalno uz pomoć oboista Daria Golčića, trubača Vedrana Kocelja i Ivana Medija, Filipa Merčepa na zvonima, Šimuna Matišića na vibrafonu i čegrtaljki i Hrvoja Sekovanića na čegrtaljki, güiru i tamburinu.

Točka na i

Zamalo točno prema Gaussovoj krivulji bila je tumačena nijansirana dramatika svih sedam madrigala; dramatika umjerenog rasta u prva tri (Ničesa višje nima, Užala je užgat lumin, Evo ovod san stala), s mudro pozicioniranom oboom i zvonima, potom kulminacije u sljedeća dva (Tukli su mora jemali žen, Unesu te na vela vrata), s naglašenom oboom, ali i s trubama, čegrtaljkom, güirom, tamburinom, zvonima i vibrafonom, pa neprimjetne degradacije u šestom (Ižnjijali brodi na žalu), s izostavljenim tamburinom, i spokojnog zatišja u posljednjem (Nima ničesa, nima), sa sastavom i sadržajem s početka djela. Uz pomoć forme madrigala Bergamo se htio povezati i s višestoljetnom poviješću, sa skladateljima poput Cecchinija, Patricija, Skjavetića, Motovunjanina i Šibenčanina, ali i sa suvremenom praksom, odnosno s intervalskim igrama odnosnim na govornu fleksiju čakavštine, imitacijama, fugama, načelima kontrasta i reduciranjem suvišnog glazbenog materijala. Maestro Tomislav Fačini bio je, kao i uvijek, točka na i u povezivanju neobično privlačnih vokalnih linija, filigranskih zborskih struktura, uspona pjesničkih misli i skladateljskih sloboda te, u pravilu, vrlo precizno postavljenih instrumentalnih dionica. Opisavši, dakle, na takav, često i jednostavan način Bergamov svijet ćutilnog senzibiliteta, izvođači su (pod ravnanjem veličanstvenog dirigenta) zaslužili najizdašnije pohvale publike, zadovolj(e)ne i sa sjajnim izvedbama nešto eksperimentalnije skladbe More, za ženski zbor i (magnetofonsku) vrpcu, Igora Kuljerića (1938-2006) i obrade Les angélus (Clytusa Gottwalda) za ženski zbor a cappella, Claudea Debussyja (1862-1918). Zanimljiva je činjenica da su gradska zvona na neki način odredila i neobičnu zvučnost Debussyjeve skladbe, izvorno napisane za glas i klavir (Les cloches), u kojoj se zbog dvosmjernog prenošenja dionica pratnje i melodije, u nekim pasažima naprosto izgubila sama melodija.

Slobodan, ali sretan

Međutim, za razliku od brojnih Debussyjevih zvona, samo je jedna ptica uspjela odrediti naslov i osmi takt uvodnog stavka Gudačkog kvarteta u D-duru, ¨Ševa¨, op. 64, br. 5, Hob. III:63, Josepha Haydna (1732-1809), kojeg su na svom besplatnom koncertu izvan ciklusa iznijeli članovi Zagrebačkog kvarteta, jedan dan kasnije, u srijedu, 30. studenog, od 19:30 sati u KUC-u Travno. Na takav su se način naši ugledni gudači pokušali približiti novozagrebačkim stanovnicima, djeci, umirovljenicima plićeg džepa i svima onima kojima je udaljenost od centra grada i većine koncertnih prostora dosad bila uzrok nemogućnosti uživanja u živoj komornoj glazbi. Program je bio dodatno oplemenjen i s Gudačkim kvartetom u a-molu, op. 51, br. 2, Johannesa Brahmsa (1833-1897), na početku kojega su, pak, bile sučeljene dvije progresije: F-A-E, prema sintagmi Josepha Joachima (mađarskog violinista i skladatelja, bliskog Brahmsovog suradnika) ¨Frei aber einsam (slobodan, ali usamljen)¨, i F-A-F, prema Brahmsovom odgovoru ¨Frei aber froh (slobodan, ali sretan)¨. Poput Haydnovog, i Brahmsov je kvartet obilovao postupnim razradama, gracioznim motivima, uzburkanim odlomcima i majstorski provedenim fugama koje su izazvale tiho slušateljsko ushićenje u kazališnoj dvorani KUC-a. Stoga bi na koncu bilo dobro spomenuti i to da će primjer Zagrebačkog kvarteta, već 18. prosinca, slijediti sopranistica Valentina Fijačko Kobić, mezzosopranistica Helena Lucić Šego i orguljašica Josipa Leko koje će na koncertu Božić nam dolazi izvoditi domaće i strane božićne napjeve, ali i Bachovu Pastoralu u F-duru, BWV 590. T