Piše: Igor Koruga
Ovih nas je dana, prije točno dvije godine, napustio veliki čovjek, prijatelj, glazbeni publicist, novinar, urednik i umjetnik u punom i pravom smislu riječi, Zlatko Madžar (22. lipnja 1955. – 29. ožujka 2023.). Tiho i odmaknuto od žagora mnoštva, u kojem se najbolje snalazio, otišao je iznenada, kao što je i došao, u Zagreb iz rodnoga Knina i obiteljskog stana kojeg mu je jedna strana opustošila, a druga zauzela. Tada je imao svega petnaest godina, osnovno školsko obrazovanje i enorman glazbeni talent, uz pomoć kojega se otada otpočetka formalno glazbeno obrazovao, sve do uspješnog studija orgulja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, kojega je spletom nesretnih okolnosti morao prekinuti. No, to ga nije zaustavilo u davno začetoj ideji, pa je daljnjom samoukošću došao do svega onoga po čemu ga je svaki učeni(ji) Zagrepčanin i Hrvat dobro poznavao.
Ljubav prema glazbi
Naime, već je sredinom sedamdesetih, uz obveze nastavnika klavira u krapinskoj glazbenoj školi i korepetitora u Školi za balet i ritmiku pri Kazalištu Trešnja, surađivao s kolegama na sva tri hrvatska radijska programa, kao autor emisija o glazbi. Slijedile su suradnje s još nekoliko postaja, da bi 1992. godine na Hrvatskome radiju započeo svoj životni projekt: Klasičnu noć zagrebačkih šišmiša. S tom (poslije)ratnom noćnom emisijom ušao je u brojne domove, unijevši i u najobičnije od njih, dotad nezainteresirane za klasičnu glazbu, živ interes za glazbenu umjetnost, po prvi puta predočenu obazrivo, sustavno i smireno, sa strpljenjem potrebnim (i) za one lišene privilegija sustavnog glazbenog obrazovanja. Uostalom, u svemu u čemu je Zlatko Madžar sudjelovao, bilo je njegove iznimne erudicije, preciznosti, marljivosti i, povrh svega, ljubavi prema glazbi. Zahvaliti mu se nije moglo pravovremeno, jer je bio neuhvatljiv u stalnom vihoru svojih ideja i realizacija, pa mu se postumno počelo priređivati takozvane koncerte u čast i sjećanje. Ovogodišnji In memoriam Zlatko Madžar zbio se u utorak, 1. travnja od 20 sati u Malom Lisinskom, u okviru ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU).
Fantazija, sonata i poloneza
Nemalu čast nastupa na tom recitalu imao je pijanist Marijan Đuzel (1990), rođen u Imotskom i školovan u Splitu kod Alenke Milano i Kosovke Čudine, Zagrebu kod Đorđa Stanettija te u Bruxellesu, na Kraljevskom konzervatoriju u klasi Aleksandra Madžara. Kao predani tumač Beethovenovih djela domaćoj je publici ponudio svoja viđenja njegove Fantazije u g-molu, op. 77 (1809), i znamenite trostavačne Sonate br. 14 u cis-molu (Mjesečina), Quasi una fantasia, op. 27, br. 2 (1801). Nevjerojatno slobodna fantazija doticala se svoga ključa kaskadnim ljestvicama i tmurnim akordskim frazama koje su se u nastavku kaleidoskopski kretale kroz niz tonaliteta i tematskih gesta, od kojih je jedna, udaljena u B-duru, diktirala idućih nekoliko improvizacija i harmonijsku nesigurnost, sve do iznenađujuće komične odjave. Đuzel je s podjednakim uspjehom naglasio i dostojanstveni elan poloneze i melankolični odraz fantazije u složenoj Polonezi-fantaziji u As-duru, op. 61, Frédérica Chopina (1810-1849), koju su, usput rečeno, najmanje razumjeli oni koji su iz nje najviše izvukli: glazbenici ¨novoga vala¨ predvođeni Franzom Lisztom (1811-1886).
Previše svega
Fantastična priča nastavila se i nakon stanke, u izvedbi Fantazije u c-molu, KV 475, Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791), šesterodijelne kompozicije kontrastnih, duboko ekspresivnih, modulirajućih odlomaka i harmonijski stabilnijih dijelova. No, unatoč svojim harmonijskim lutanjima, završni se dio ipak usidrio u ishodišnom c-molu koji je pružio dojam simetrije smionih turbulencija i jednako takve Đuzelove interpretacije. Publiku je ponijela i završna izvedba Brahmsove Sonate br. 1 u C-duru, op. 1, najopsežnije te večeri, ali i najplošnije, moglo bi se reći, jer je unutar nepunih tridesetak minuta, izuzev tihe i mračne, gotovo barokne delikatnosti (Andante), opće virtuoznosti te neobične 9/8 ritmike (Allegro con fuoco), sadržavala previše toga, unijetog u gust, težak, kitnjast i tek pomalo neodoljiv glazbeni sukus. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.