Kako je u vrijeme komunizma uvijek bilo „budnih“, prije svih pripadnika UDB-e, netko je od njih primijetio da se u njoj previše naglašavaju „zastarjeli elementi prošlosti naroda Jugoslavije“, pa je 1974. Republička komisija za kulturu RH oporezovala ploču s ovom pjesmom, a to je tada uz ostalo značilo da je radio postaje skinu s programa
Vraćanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. Taj zakon bio je na snazi od 1984. pa sve do 26. travnja 1990. kad je na svojoj sjednici Sabor SR Hrvatske, Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća donio odluku o prestanku njegova važenja, što je drugim riječima značilo – tko je jamio – jamio je
Napisao: Mladen Pavković
Neki bi, sa iznimnim zadovoljstvom, danas zabranili i javno izvođenje pjesme Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“, jer se na početku spominje pozdrav, koji je postao zaštitni znak pripadnika HOS-a u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu.
Komunisti su inače u vrijeme Tita i partije proganjali ne samo domoljubne pjesme već i one koji su ih izvodili na svojim, nastupima, poput Vice Vukova.
Komisija za šund
A znate li da je jedno vrijeme bila zabranjena i čuvena pjesma – „Jugoslavijo“, odnosno „Od Vardara pa do Triglava“, (autori Danilo Živković i Milutin Popović Zahar), a koju su predlagali i za jugoslavensku himnu, a čiji je radni naslov bio „Makedonija“?
Pjesmu je snimio Jugoton, i vrlo brzo je postala „hit“, bez koje nije mogla proći ni jedna tadašnja veselica.
A kako je u vrijeme komunizma uvijek bilo „budnih“, prije svih pripadnika UDB-e, netko je od njih primijetio da se u njoj previše naglašavaju „zastarjeli elementi prošlosti naroda Jugoslavije“, pa je 1974. Republička komisija za kulturu RH oporezovala ploču s ovom pjesmom, a to je tada uz ostalo značilo da je radio postaje skinu s programa!
Razlog je bio taj što se u pjesmi spominjalo poljoprivrednika i pastira, a ne tvorničkog radnika za strojem!
Zabrana ove pjesme bila je sve do 1980., kad je na radost brojnih Jugoslavena, ponovno snimljena, i kad je postala još veći „hit“ u zemlji i inozemstvu.
Zakon o porijeklu imovine
Zadnjih mjeseci, svako malo čitamo da je neki bivši čelnik neke tvrtke uhićen ili pak da se sudilo nekom bivšem ministru (Žalac).
Mediji nadalje ističu da svi ti ljudi imaju pozamašnu imovinu, čak nekoliko stanova, vikendica, automobila…, a u odnosu na imovinu koju su stekli gotovo „mizerna“ primanja.
No, koga god optuže odmah kažu- sve smo ostvarili po zakonu!
Tu i tamo znalo se dogoditi da su pojedini političari, u želji da skupe što više glasova, najavljivali da će se založiti za vraćanje Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. Taj zakon bio je na snazi od 1984. pa sve do 26. travnja 1990. kad je na svojoj sjednici Sabor SR Hrvatske, Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća donio odluku o prestanku njegova važenja, što je drugim riječima značilo – tko je jamio – jamio je!
Na taj način su brojni komunisti, a poglavito partijski dužnosnici i bivši Udbaši, sačuvali otetu imovinu, koja je danas pretežno u vlasništvu njihovih najmilijih (sve po zakonu).
Međutim, u svemu tome je nejasno, zbog čega se više nikada na sjednici Sabora nije raspravljalo o tom zakonu, koji bi riješio brojne dileme, tim prije što se ne kaže brz razloga- „oteto-prokleto“.
A i oni koji se tu i tamo znaju zalagati za ovakav zakon, pretežno odmah utihnu čim se dohvate saborske ili neke druge političke fotelje.
Ali, dok se javnost zabavlja novinskim aferama o porijeklu imovine, pojedini ministri, načelnici općina, gradonačelnici, pa i župani „umiru od smijeha“. Naime, njih nitko ne pita za porijeklo imovine, a pojedini od njih imaju toga kao da su čitava život kao „hrčki“ skupljali novce, pa se narod relativno često pita: koji od tih državnih „činovnika“ (svaka čast iznimkama) nema sve- od kuće, vikendice, apartmana na moru, jahte…kojima nije na raspolaganju službeni automobil 24 sata, koji nemaju „svoje“ poslovne prostore, pa i firme?
Većina prima naknade u Nadzornim i inim odborima, bave se zapošljavanjem podobnih kadrova (npr. svojih supruga, djece…) i tome slično.
Stoga, biti danas načelnik, gradonačelnik ili župan (svaka čast iznimkama) to je „isto“ kao da si „šerif na Divljem zapadu“ (da se malo našalimo).
Tijekom nedavnih lokalnih izbora pretežno najviše su glasova uglavnom dobili oni koje se tereti za kriminal ili pak oni kojima bi trebalo istražiti porijeklo imovine. (Svaka čast iznimkama).
U ovim pričama časnih i poštenih hrvatskih branitelja i stradalnika nema nigdje. T

Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.