KARAMARKOVO UMIJEĆE RATOVANJA

KARAMARKOVO UMIJEĆE RATOVANJA

26. svibnja, 2012.

 

karamarko-umjece-ratovanja
Kosor kao ucvijelja ljepotica

Piše: Zoran Milanović

Samo neupućen netko mogao je vjerovati da će izbori za predsjednika HDZ-a završiti drugačije. Samo politički diletanti mogli su mazati oči i sebi i javnosti uvjeravajući i sebe i sve oko sebe  da će novi čelni čovjek najjače oporbene stranke postati netko drugi a ne ON. Tomislav Karamarko. Jer Karamarko  je upravo u velikom stilu prvi stigao do vrha stranačkog olimpa na kojem mjesta ima samo za pobjednike. Karamarko je u izbornoj kampanji, kao vješt ratnik, baš kao u Sun Tzuovu  ‘Umijeću ratovanja’,  napao tako da se protivnik ne može braniti, a branio se tako da protivnik ne može napasti. Protivnik se naime nije mogao ni braniti ako nije napadnut, a Karamarkova strategija napada bila je – ne napadati protivnika. Istodobno Karamarkovi protivnici  nisu ga mogli učinkovito ni napasti jer mnogi od njih, a to se prije svega odnosi na najveću gubitnicu  ove izborne utrke Jadranku Kosor,  iz ‘Umijeća ratovanja’ nije naučili da ‘onaj tko ne poznaje ni sebe ni neprijatelja doživjet će neuspjeh u svakoj bitki’!

Upravo je dosadašnja predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor eklatantan primjer nepoznavanja ni sebe ni političkih protivnika te njezini svi dosadašnji izborni debakli su samo logičan slijed tragikomičnosti jedne iritantnosti limitirane političarke koja svoje dosadašnje uspinjanje u stranačkoj  hijerarhiji duguje samo dodvorničkom  i ulizničkom mentalitetu prema tadašnjim  neprikosnovenim stranačkim vođama. No, kada je Kosorica pomislila da je konačno uzjahala bijelog konja, te da je ona postala veliki i neprikosnoveni vođa, doživjela je izborni debakl unutar stranke koju je cijelo vrijeme svojatala kao svoj broš na reveru. Ono što je još tragičnije Jadranka Kosor i nakon izbornog poraza ponašala se kao ucviljena mlada, koja  prema novoizabranom predsjedniku Karamarku nije mogla  suspregnuti netrpeljivost ni bijes ne uvažavajući ni  staru mudrost da je ‘rat poput požara, oni koji ne mogu okončati neprijateljstvo , sami sebe spale’! No, to više nije ni HDZ-ov ni Karamarkov problem, jer novoizabrani predsjednik stranke odlučno korača dalje i najavljuje osnivanje Vlade u sjeni, kao i okupljanje velike koalicije centra i desnog centra što bi trebalo biti ozbiljno upozorenje Kukuriku koaliciji, koja do sada nije imala nikakvu oporbu pa je u proteklih šest mjeseci od osvajanja vlasti mogla i kokodakanje prodavati pod kukurijekanjem a da se nitko na to i ne osvrne.

 

PLIVANJE NA DUGE STAZE

 

No, od 20. svibnja kada je izabrano novo vodstvo najjače oporbene stranke predvođeno Tomislavom Karamarkom na političkoj i stranačkoj sceni ništa više neće biti isto. To je prvi shvatio i mudri predsjednik RH Ivo Josipović koji je rekao kako mu je bilo zanimljivo slušati podcjenjivačke komentare o Karamarku kao političaru. Takve komentare, pa vjerojatno i one koji su dolazili i iz redova SDP-a, primjerice neprimjerena Stazićeva  pošalica ‘Kara Marko HDZ’, objavljena  na njegovom blogu, predsjednik Josipović  karakterizira površnim:’ Zapravo, riječ je o površnosti koja zanemaruje da je Karamarko pri vrhu političke scene već dugi niz godina. Netko tko to uspijeva tko je ‘plivao’ i s Tuđmanom i s Mesićem i Sanaderom i s Kosor, sigurno nije za podcjenjivanje. Očito je da je imao vrlo efikasan izborni tim. Optužbe koje su se čule na način rada toga tima ipak bi trebalo osim riječima, potkrijepiti i nekim dokazima’, smatra Josipović. I doista u svijetlu ovih Josipovićevih riječi zanimljivo je da su gotovo svi predsjednički kandidati optuživali Karamarka, kako se u kampanji  služi neprimjerenim metodama, koristi obavještajni i paraobavještajni aparat u diskreditiranju svojih političkih protivnika, da bi na koncu ispalo sve suprotno. Upravo je Karamarko bio meta napada, vrlo često  i neprimjerenih,  svojih protukandidata, a u medijima su objavljivani i obavještajni ili paraobavještajni uradci samo o ‘liku i djelu Tomislava Karamarka’. Ni o kom drugom. Nije valjda Karamarko tako prljave uratke o sebi osobno slao svim medijima.

 

OPORBA DOBILA LIDERA

 

Dakle, premda su svi očekivali da će se Karamarko koristiti neprimjerenom kampanjom, koju su potencirali njegovi protukandidati, namjerno u prvi plan ističući njegov dosadašnji rad u obavještajnim službama i policiji, on se upravo ponašao suprotno. Na optužbe nije odgovarao protuoptužbama, samo je vrijedno radio na terenu, bio  ‘silovit kao vjetar’ u pridobivanju protivničkih igrača, a ‘nedokučiv kao noć’, pred svojim stranačkim protivnicima. Stoga i nije čudno što je Karamarko, iako su ga u početku njegovi stranački protivnici smatrali autsajderom, podcijenivši njegove stvarne kapacitete i moći, tako premoćno pobijedio za novog vođu HDZ-a i neprikosnovenog lidera oporbe. On je u pravom smislu  naučio lekciju iz ‘Umijeća ratovanja’ i prvi do kraja shvatio riječi učitelja Suna:’Vrhunska odličnost nije u dobivanju svake bitke, nego u poražavanju neprijatelja bez ulaska u boj’! Ako se ove riječi velikog učitelja mogu primijeniti i na sami tijek izborne kampanje, kao i na brojna sučeljavanja predsjedničkih kandidata, na kojima Karamarko redovno nije sudjelovao, te ako se uzme u obzir da prema svojim protukandidatima nije ispalio niti jednu verbalnu otrovnu strelicu, koje su u izobilju s njihove strane pristizale prema njemu, onda se simbolički može reći da je Karamarko svoje protivnike porazio bez stvarnog ulaska u boj, odnosno bez ijednog ozbiljnog sučeljavanja s njima.

 

HDZ-OVI BOGOVI PALI NA TJEME

 

Naime, većina njih  se iscrpljivala u brojnim bitkama, ne sa stvarnim  Karamarkom, nego sa slikom koju su sami stvorili o njemu  A ta slika, za neke od njih,   bila je toliko golema da su ostali zatočenici njezine sjene. To se posebno odnosi na gospođu Kosor koja je u toj izbornoj noći izgubila sve i ostala samo ‘obična’ saborska zastupnica, bez stranačkih činova i epoleta. Zato je u smiraj izborne noći, nakon prebrojenih glasova iz prvog kruga, sa svojom svitom pobjegla iz Lisinskog, ne udostojivši se, čestitati pobjedniku, kao što nije čestitala ni Zoranu Milanoviću pobjedu na parlamentarnim izborima. Nije teško zamisliti kako bi tek Kosorica reagirala u obrnutoj situaciji, i koje bi moralizatorske govore držala javnosti pred isukanim mikrofonima i uključenim kamerama.  No, fenomen Karamarkova trijumfa ogleda se i u činjenici da su njegovom pobjedom, konačno,  i dosadašnji HDZ-ovi bogovi pali na tjeme, prije svih Vladimir Šeks, koji je doživio takav izborni debakl od kojeg se teško može oporaviti. Tako se Šeks, po prvi puta, nakon dvadeset i više godina, neće moći hvaliti da je on do sada postavljao sve HDZ-ove predsjednike. Očito je Karamarkova pobjeda na Šeksa djelovala, u političkom smislu, poput udara groma koji, kako kaže stara izreka,  ne ostavlja vremena ni da se prekriju uši. Tako je i nekada neprikosnoveni Šeks, čiji je mali prst bio strah i trepet njegovim brojnim stranačkim neistomišljenicima ponajviše zahvaljujući Karamarkovom ‘umijeću ratovanja’, šaptom pao.   I što reći na kraju nego da je HDZ s novoizabranim predsjednikom Tomislavom Karamarkom opet postao relevantna činjenica u političkom i stranačkom životu Hrvatske čiju je relevantnost u proteklom periodu opasno narušilo upravo ono stranačko vodstvo koje je 20. svibnja 2012. godine, nakon izbornog poraza, konačno, nadajmo se, otišlo u ropotarnicu povijest. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code