Otkrio je Dražen Rajković u knjizi „Kako je Ivo Sander ukrao Hrvatsku“
S poznatim novinarom za portal Tjedno razgovarao je: Darko Petričić
Dražen Rajković autor je knjige pod naslovom: Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku, jedinstvenog publicističkog djela koje otkriva metode i načine bogaćenja hrvatskih političara koji zloupotrebljavaju svoj privremeni boravak na vrhu vlasti. U toku suđenja bivšem premijeru za korupciju, ova knjiga trebala bi svakako dobiti status dokaznog prijedloga protiv Sanadera da se ovakva kleptokratska praksa više nikad ne pojavi na hrvatskom političkom prostoru.
Koji su bili osnovni motivi da se upustiš u sistematizaciju financijskog štetočinjstva bivšeg premijera Ive Sanadera?
-U ljeto 2010. dnevne novine su iz dana u dan objavljivale brojne afere iz doba Sanaderove vladavine. Za to vrijeme Sander je već oko godinu dana bio ostavci i nije bio na čelu HDZ-a niti je imao bilo kakvu političku poziciju. Zamijenila ga je Jadranka Kosor, a on je početkom te iste godine pokušao izvršiti stranački puč i vratiti se u HDZ. Jadranka Kosor tada je shvatila da ukoliko želi politički opstati da Sanadera mora uništiti. Stoga su mediji intenzivnije počeli objavljivati Sanaderove korupcijske afere.
Razgovarajući s grupom novinara, došli smo do zaključka kako se objavljene afere bave uglavnom s grupom otpisanih političara oko Sanadera, dok su oni lojalni Kosoričinom vrhu HDZ-a ostali pošteđeni, pa je na neki način u interesu javnosti i istine trebalo sistematizirati sve financijske afere koje su počinjene u Sanaderovom mandatu. U tom cilju Denis Kuljiš predložio je da će on objediniti njegove u Globusu već objavljene Sanaderove portrete u knjizi, pa je mene zamolio kao ekonomskog komentatora da kao dodatak na 20-tak kartica napišem kratki pregled svih afera. Iako mi se na početku to činilo kao maleni i lako ostvariv zadatak, ubrzo sam vidio da je prikupljenih informacija mnogo više od rezerviranog prostora. Dok sam prikupljao podatke, i Denis Latin me je početkom studenoga 2010. pozvao u njegovu Latinici pod naslovom „Sanader – model jedne vladavine“, za koju sam pripremio modele isisavanja novca iz državnog proračuna i javnih tvrtki. Kasnije se pokazalo da sam vrlo precizno pogodio pet osnovnih modela koji su se permanentno provlačili kroz Sanaderov mandat.
Kada je Kuljiš vidio koliko sam daleko otišao u svojem radu, dogovorili smo se da knjigu radimo tako da svatko napiše polovicu, ali sam ja radio buno brže i pisao puno više, dok on nije još ni kompletirao svoj dio. Zbog toga smo sporazumno odlučili razdvojiti projekte, pa sam ja samostalno krenuo u realizaciju ove knjige, a on je nastavio raditi na svojim materijalima. Knjiga je trebala biti objavljena još u ljeto 2011. , ali su me dva izdavača odbila, makar su čvrsto obećali objavu, zbog čega sam izgubio dosta vremena. Treći izdavač je prihvatio kompletan projekt, pa je knjiga objavljena tek u studenome prošle godine.
Jesi li očekivao da ćeš naići na takve razmjere financijske devastacije za koju je osobno odgovoran Sanader, budući da se knjizi spominje šteta za Hrvatsku od 98 milijardi kuna?
-Na početku uopće nisam razmišljao u kategorijama novca, već mi je bio prvenstveni cilj pobrojati sve političko-financijske malverzacije od njegovog preuzimanja vlasti početkom 2004. do srpnja 2007. U tom razdoblju pokazalo se da on nije bio nikakav liberalni premijer koji vodi računa o svojim građanima, već se moglo vidjeti kako je on samoljubiv, sebičan kleptokrat, koji je vodio računa samo o svojem probitku. Kako sam analizirao aferu za aferom, istovremeno sam zbrajao koliko je oštećen državni proračun, pa sam došao do tog zastrašujućeg podatka od 98 milijardi kuna.
Sanader, sasvim sigurno, nije samostalno pljačkao Hrvatsku već su to uz njega i sa njim radili i drugi političari i ministri. Kada će oni doći na red?
-Sanader je od svoje koruptivne hobotnice napravio model piramide. Na njezinom vrhu je on bio sam. Na drugom redu ispod njega nisu, nužno bili članovi HDZ-a, već njegovi osobni prijatelji. To nužno ne znači da su i oni krali, ali su sasvim sigurno dobro bili upoznati sa Sanaderovim kriminalnim aktivnostima. Ti prijatelji su: Jerko Rošin, Mario Zubović, Luka Bebić, Ratko Maček, Robert Ježić, Miomir Žužul, Božo Biškupić… U drugom redu nalazi se predsjedništvo HDZ-a, gdje su pojedinci djelovali autonomno, ali su ga prihvatili kao svog šefa kojeg su slušali. No, oni su imali razrađene vlastite koruptivne modele. Iako su u najvećem broju slučajeva radili za njega, po svemu sudeći radili su i za sebe, ali to represivni organi još trebaju dokazati. Tu u prvom redu mislim na ministre: Kalmetu, Šukera i Milinovića.
ŠUKER UMIJEŠAN PREKO TVRTKI ZORANA GOBCA
Prema percepciji u javnosti, po korupciji Sanaderu su najozbiljniji konkurenti bivši ministri Kalmeta i Šuker.
-Kalmetu možemo odrediti samo kroz jedan podatak. Prema mojih pet modela isisavanja novaca, među kojima dominira isisavanje kroz javnu nabavu, uzimalo za vrijeme Sanadera oko 6 milijardi kuna godišnje. Za šest godina nanesena je šteta oko 36 milijardi kuna, od onih spomenutih 98 milijardi. Kroz javnu nabavu, sektor cestogradnje isisavao je oko 2 milijarde kuna godišnje, a taj sektor bio je Kalmetin resor. Afere koje prate Kalmetu su: Kalmetina iz 2007., nakon toga HAC, autocesta Rijeka – Zagreb, Bechtel… Nemoguće je da resorni ministar nije znao za te afere. 5 modela isisavanja su izigravanje procedura i pravila javne nabave, izvlačenje novca iz javnog sektora na ostale načine, pogodovanja u privatizacijama, velešpekulacije građevinskim zemljištem i politička korupcija. Šukerovu umiješanost u financijske afere otkrio sam kroz njegovu povezanost s tvrtkama Zorana Gopca, a koje su vezane uz otkup PET ambalaže. Gobac je uz izdašnu državnu potporu praktički postao monopolist u tom području nakon što je iz njega eliminirana Barbara Bešanić, koja je bila vezana uz zagorski lobi (Maček, Jarnjak). Uočljiva je i veza Šukera s kontroverznim poduzetnikom Jolyjem Stojanovićem iz Šibenika, trgovcem i također krakom PET lobija.
Postoji li kakva paralela u koruptivnim aktivnostima bivših ministara financija Ivana Šukera i Borislava Škegre?
-Škegro je bio ministar financija, odnosno potpredsjednik Vlade dok su još trajale velike privatizacije, pri čemu naročito mislim na HT i velike banke. S obzirom na tadašnje koruptivne modele, koje nažalost još nisu dovoljno istražene, mogu samo reći da pripadnici tadašnjeg režima nisu bili nevinašca. Kada je za ministra financija došao Šuker, koruptivni izvori kroz privatizaciju javnih i državnih tvrtki bili su znatno smanjeni, a taj sektor kontrolirao je Polančec, zbog čega je bio permanentno u sukobu sa Šukerom.
Je li moguće da se dio ili većina tog novca, koji je završio na privatnim računima i u privatnim džepovima vrati u državni proračun ili u hrvatske gospodarske tokove?
-Nažalost, svjedoci smo neuspješne akcije nakon pada Tuđmanovog režima, kada su se pojavili stanoviti Amerikanci koji su imali dobre veze u međunarodnim bankarskim krugovima. Oni su pokojnom premijeru Račanu ponudili da će za proviziju od 20 – 30 posto od pronađenog novca, vratiti Hrvatskoj barem dio iznijetih milijardi dolara. Taj projekt nije prošao i ti ljudi su odbijeni. Mislim da naši financijski stručnjaci, bez inozemne pomoći, to tada ne bi mogli realizirati. Ali, isto tako, mislim da bi danas ekipa sposobnih financijskih forenzičara iz Hrvatske, s ili bez pomoći iz inozemstva, mogla pronaći puno više novca od trenutačno blokirane Sanaderove imovine vrijedne 30-tak milijuna kuna.
U DORH-u i USKOK-u TREBAJU NOVI LJUDI
Jesu li Milanović i njegova Vlada sposobni i imaju li želju i namjeru vratiti opljačkan novac u Hrvatsku?
-Takav projekt u velikoj mjeri ovisi o radu krim policije, DORH-a i USKOK-a. A vidimo da su ostali isti ljudi u DORH-u i USKOK-u koji su radili i u Sanaderovo vrijeme. Za njih je karakteristično da su se cijelo vrijeme bavili kalkulacijama i vagali između prevladavajućih političkih opcija. Dakle, odgovaram kroz pitanje – možemo li vjerovati takvim ljudima? Sudeći po dosadašnjim iskustvima, oni će posao koji su započeli, progon Sanadera i njegova užeg kruga, a uskoro možda i Jadranke Kosor i njezina kruga, provoditi samo dok ih na to tjeraju pragmatični politički oportuniteti. Ovdje se potpuno slažem sa Zoranom Milanovićem, koji je još u listopadu 2010. izjavio kako je posao državnog odvjetnika da „u svakom trenutku kukurikne, makar završio u loncu“, a da sadašnji državni odvjetnik nije tako postupao, nego je „radio kalkulantski“.
Može li se ponovno Hrvatskoj dogoditi novi Sanader u ovim razmjerima?
-Mislim da je nova vlast ipak drugačija i da pokazuju bitno drugačije standarde. Vodstvo SDP-a bira se na demokratskiji način te se time izbjegava autoritarnost u njegovom vodstvu. Dostizanje istih demokratskih standarda očekujemo i u HDZ-u, jer je to velika hrvatska stranka, koja će prije ili kasnije ponovo doći na vlast, pa ne bismo željeli nikada više zbog toga unaprijed strahovati.
Hoće li nova Vlada izdržati do redovnih izbora za 4 godine?
-Mislim da je ključno vrijeme u sljedećih godinu – dvije dana. Ukoliko će se u to vrijeme provesti najavljene reforme s dugoročnim uštedama za državni proračun, onda imaju velike šanse za ostanak na vlasti do kraja mandata.
Angažirao si se u inicijativi za promjenu kadrovske i uređivačke politike na HTV-u. Koliko su realne šanse za promjene u ovoj TV kući i hoće li se nova vlast uključiti u razbijanje političkih i interesnih klanova koji uništavaju profesionalno novinarstvo?
-Moje sudjelovanje u Inicijativi za javni servis, sa skupinom uglednih i stručnih kolega, ne treba precjenjivati, jer sam bio nazočan samo na jednom sastanku. Ipak, potpuno se slažem s kolegama, koji su uputili otvoreno pismo ministrici kulture Andrei Zlatar, s prijedlogom radikalnog raščišćavanja i provjetravanja stanja na javnoj televiziji, koju već godinama rastače institucionalna kriza, popraćena velekorupcijom na nekoliko razina. S otvorenim smo se pismom javili kako bismo pridonijeli javnoj raspravi o najboljim načinima prevladavanja te krize, dok se sadašnje vodstvo te kuće, selekcionirano kroz Sanaderovu korupcijsku hobotnicu, prave kako se ništa događa, želeći zadržati sadašnje pozicije i kontrolu nad 1,5 milijardom kuna novca poreznih obveznika. Čvrsto se nadam da u tome neće uspjeti i da će nova Vlada, na ovaj ili onaj način, vrlo brzo uspostaviti posve nove standarde u selekciji ljudi koji će ubuduće raspolagati tolikim novcem i silnom odgovornošću za funkcioniranje javnog servisa.
10 komentara
Uskoči u raspravuA kada će na red doći Kalmeta i Šuker, mislim na osovinu: USKOK – Remetinec?