KAKO SU ME PROGONILI U JUGOSLAVIJI

KAKO SU ME PROGONILI U JUGOSLAVIJI

2. kolovoza, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Vidovic Custom

Presuda iz 1971.

 

Priredio: akademik Mirko Vidović

 

Presuda koju su suci Hrvatskog proljeća

Donijeli  i – osuđujući književno djelo

Profesor Mirka Vidovića kao temelje

Razgradnje Jugoslavije na sastavne dijelove:

PRESUDA

U IME NARODA!

Okružni sud u Zadru u vijeću sastavljenom od  suca Dragić Zdravka, kao predsjednika vijeća i suca Dragutina Golić, te sudaca porotnika Sarađen Nikole, Kaloper Danice i Didov Roberta kao članova vijeća, uz sudjelovanje daktilografa Stane Glavinić kao zapisničara, u krivičnom predmeta protiv optuženog Mirka Vidovića, zbog krivičniog djela iz čl. 118, st. 1 i 3, i čl.174 KZ, postupajući po optužnici OJT Zadar br. KT 81/71, od 9. VIII 1971 god., nakon održane glavne javne rasprave na dan 1.rujna 1971 god. U prisutnosti optuženog lično i njegovog branitelja Dra Ive Glowatzky, odvjetnika iz Zagreba i zamjenika OJT Bujas Jakova, donio je i 2. rujna 1971, objavio slijedeću

PRESUDU

Optuženi VIDOVIĆ MIRKO, sin Ante i Slavke r. Perković, rođen  31. prosinca 1940 god. U selu Bila, općina Livno, sada nastanjen u Francuskoj, Hrvat, državljanin SFRJ i državljanin Republike Francuske, književnik, pismen sa završenim fakultetom, oženjen, otac petoro djece, do sada neosuđivan, u pritvoru od 16. srpnja 1971 god.

K r i v   j e

Što je:

  1.       u knjizi „Hram nade“ izdanoj u Munchenu-Barcelona, u svibnju 1970, god. Tiskao pjesme među kojima i pjesmu „Marš hrvatskih legionara“ u kojoj, između ostalog, kako kaže:
  2.       knjigu svojih pjesama „Hram nade“ u kojoj je tiskana i pjesma „Marš hrvatskih legionara“ u studenom 1970 godine poštom poslao iz Lyona u Jugoslaviju i to: Tomičić Zlatku, književniku u Zagrebu, Švelec dr Franji profesoru Filozofskog fakulteta u Zadru, Vasilj Marku, novinaru u Zadru, Šegedin Petru književniku u Zagrebu, Slaviček Milivoju književniku u Zagrebu, Matici hrvatskoj u Zagrebu, a početkom srpnja 1971 u svom putnom prtljagu prenio je preko jugoslavensko/ talijanske granice neutvrđeni broj spomenute knjige, i 14. srpnja 1971 jedan je primjerak poklonio poznaniku Mandžo Miljenku novinaru u Zadru, te Brkan Anti starijem, fotografu u Zadru.
  3.       u „Hrvatskoj reviji“, časopisu političke emigracije, tiskanom u Munchenu, u broju 3/69, u članku pod naslovom „Samoupravljanje ili samoumišljanje“ izvrgao izrugivanju samoupravni socijalistzički sistem, članak završio u kojem navodi: „A takvih posljedica, kako se zna, sve je više nakon komunističkih eksperimentiranja  nad krletkom u koju su strpani miševi i mačke, a što se zove Jugoslavija“.
  4.       U časopisu, kao pod br. 3. u broju 1/71 u članku pod naslovom „Janka Puszta na francuskoj televiziji“, između ostalog napisao: !“To je srodno onome što čujemo iz ustiju mnogih crvenih i crnih među Hrvatima kad im se spomenu Omer-pašinska djelatnost Tita  na račun Hrvata,  pa kažu „Da, on jeste mnogo učinio zla, ali nas je oslobodio od staljinista  kao vrhunca svakog zla. Smiješno je to rezoniranje, jer – a tko je, dovraga, k nama i doveo staljinizam i jugoslavenstvo, ako ne Tito?!. I zar se uklanja uvreda nekome ako mu prethodno pljunemo u lice, a zatim obrišemo hrakotinu? Hrvatski komunisti danas samo pokušavaju ukloniti zle posljedice koje su sami svojom voljom i dosadašnjim radom  navukli na naš narod?!“.
  5.       u časopisu, kao pod točkom 3/ u dvobroju 1-2/69, u članku pod naslovom „Vrhunac licemjerja“, između ostalog, navodi: „U vremenu kad se Čeho-Slovačka nalazi na tlu nakon trećeg pada pod križem i kad se slobodna štampa napaja splačinama Pilatovih ruku, Tito trlja ruke od zadovoljstva što je još jednom uspio na račun tuđe nesreće načiniti svoje veselje . ‘Srediti’ unutrašnje do kraja zamršene nesuglasice svake naravi. Još jednom ponavljam, i ne kažem definitivno, a to on i sam zna. Njegova tiranija, kao i svaka druga tiranija trajat će ‘aussi longtems que moi’, jer ‘apres moi le delige’. Ne će naći sljedbenika koji će na svoj obraz primiti  onaj strašni teret Titove savjesti, koji mu ne da mira, pa ni kad je ovako iskren u svojoj perfidnosti. On zna da će režim trajati dok traje on, da će skupa s njime srušiti, a buduići da je kategorički negator  svake koncepcije života poslije života, to mu je do onoga što će o njemu potomci suditi stalo koliko i do lanjskog snijega“.
  6. 1.      Pečat:                                                           

Desnica je naša

Hajdučka,

Uskočka,

Ustaška!

 …

Zar je moguće da nakon

tisuća i mi godina

kako se borimo da pod suncem opstanemo

niste čuli da od jučer po zakonima

tiranije

Hrvatske više

Nema?!

Znajte,

Sve dotle dok se na starom panju

na grob otaca ne vratimo

zagrljeni

da Hrvatskoj damo srce i ime

ni mira na zemlji

NEMA!
AMEN!

Dakle, napisom pozivao i poticao na nasilnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji.

Dakle vršio je prebacivanje propagandnog materijala na teritorij Jugoslavije

Dakle, izložio je poruzi Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju.

Dakle, izložio poruzi nasjvišeg predstavnika SFRJ.

„ Ali sud nad njim bit će ujedno i sud nad licemjernim nasiljem, kao što je izrečen nad staljinističkim nasiljem bez licemjerja. Svijet će iz toga izvući jedno veliko iskustvo, koje je platila šačica nesretnih naroda. U tom smislu Tito će čovječanstvu ostaviti ipak jednu veliku uslugu. I to je nešto“.

dakle, izložio je poruzi najvišeg predstavnika SFRJ

čime je učinio i to djelima pod 1/ i 2/ krivična djela protiv naroda i države neprijateljskom propagandom označena i kažnjiva u čl. 118 st.1. KZ i u čl. 118. st.3 KZ, a djelima pod 3/, 1/ i 5/ krivična djela protiv časti i ugleda povredom ugleda države i njezinih predstavnika označena i kažnjiva po čl. 174. KZ.

Na osnovu čl. 118. st.1. KZ za djelo pod točkom 1./ utvrđuje mu se kazna strogog zatvora u trajanju od jedne godine.

Na osnovu čl. 174. utvrđuje mu se, za djelo pod točkom 3/ kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za djelo pod točkom 4/ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za djelo pod točkom 5/ kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca,

Te se na osnovu čl. 118. st. 3 KZ, uz primjenu čl. 45 st. 1. točka 2. KZ

O s u đ u j e

Na kaznu strogog zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Po čl. 45. st. 1 KZ u izrečenu kaznu uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 16. srpnja 1971. god.

Po članu 62. KZ oduzimaju se od optuženog svi primjerci knjige ‘Hram nade’ i časopisi ‘Hrvatska revija’ kao i predmeti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela.

Pio čl. 61.d. KZ zabranjuje se optuženom javno istupanje u štampi, na radiju, na televiziji i na javnim skupovima u roku od 3 (tri) godine.

Po čl. 91. st. 4. ZKP optuženi se oslobađa od troškova krivičnog postupka.

                                    Obrazloženje

OJT Zadar pod brojem ZT 81/71 od 9. VIII 1971 god. Podiglo je optužnicu protiv Vidović Mirka zbog dva krivična djela iz čl. 118 KZ i zbog tri krivična djela iz čl. 174. KZ, koja su izvršena u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci ove optužbe i nakon održane glavne rasprave.

Braneći se od javne optužbe optuženi je još u istrazi ustvrdio i na glavnoj raspravi to ponovio, da inkriminiranim tekstovima nije izvršio utužena krivična djela.

On smatra, da njegova knjiga pjesama „Hram nade“ pa ni pjesma „Marš hrvatskih legionara“ ne sadrži takav smisao kakav mu daje javna optužba, tj. Da je pogodna da izazove razbijanje bratstva i jedinstva naših naroda, a niti da ima za cilj nasilnu promjenu društvenog uređenja u Jugoslaviji.

Analogno tome, po obrani optuženog, ni slanje tri knjige u zemlju poštom ne znači prebacivanje propagandnog materijala na teritorij Jugoslavije.

Što se pak tiče članaka u kojima javna optužba nalazi vrijeđanje  države SFRJ i predsjednika Republike, optuženi smatra da su i ti tekstovi pogrešnio protumačeni, jer da je on u njima samo na svoj književni način dao tumačenje samoupravljanja ukazavši na protivurječnost između najlogičnije definicije samoupravljanja i slučaja u jugoslavenskoj praksi / članak „Samoupravljanje ili samoumišljanje“/, te da govoreći o staljinizmu u Jugoslaviji nije htio vrijeđati predsjednika Tita nego ukazati na jednu  historijsku činjenicu i zato da se radi o pljuvanju i brisanju ne odnosi na njega, nego na one osobe koje u svom komentiranju zaboravljaju historijske činjenice /članak „Janka Puszta na francuskoj televiziji“/, a da je to članak  o predsjedniku Titu pod naslovom  „Vrhunac licemjerja“ napisao u vrijeme kada su unutrašnje prilike u Jugoslaviji bile veoma zamršene i teške i kada se još nije točno znalo tko je za takvo stanje odgovoran, ali je daljnji razvoj dokazao, da je za neke poteze bio odgovoran centralistički birokratski aparat, pa se je njegov sud o osobi u ulozi predsjednika Republike promijenio, radi čega se je na raspravi  i odrekao tog svog članka.

Iznoseći takvu svoju obranu optuženi je insistirao na tome da se on nije bavio politikom niti da je pripadao bilo kojoj emigrantskoj organizaciji, a niti da je zagovarao neki određeni stranački program, već da je kao književnik i mislitelj iznosio svoja razmišljanja i meditiranja i pri tome da se je ponegdje služio simbolima, alegorijom, itd.

U dokaznom postupku, a u cilju utvrđivanja osnovanosti javne optužbe odnosno obrane optuženog/ list 10-11, 30-32, 37 i 57-61/, izvršio je uvid u knjigu optuženog „Hram nade“, izdane 1970. godine u Munchen-Barcelona u nakladi knjižnice ‘Hrvatska revija’, iz koje knjige je posebno pročitao  pjesmu ‘Marš hrvatskih legionara’ na strani 49-51, i ‘Bilješku o pjesniku’ na strani 107-111 knjige, izvršio je uvid u više brojeva časopisa ‘Hrvatska revija’ i to u br. 3/69. pročitavši članak optuženog pod naslovom  „Samoupravljanje i samoumišljanje“ na str- 326-328, u broj 1/71, pročitavši članak optuženog pod naslovom „Vrhunac licemjerja“ na strani 110/112, pročitao je iskaze svjedoka danih u istrazi Brandt dr Miroslav /25/. Švelec dr Franjo /26), Brkan Antun /27/ Mandžo Miljenko /28/ /28/ i Vasilj Marka /29/.

Analizirajući izvedene dokaze, a to prvenstveno znači analizirajući pjesmu „Marš hrvatskih legionara“ i naprijed citirane članke, sud nalazi, da je u svim tim napisima optuženi iznosio ne samo svoje književna i filozofska razmišljanja, nego da je iznosio i razlagao svoje političke ocjene a društveno-političkim prilikama u zemlji , da je iznosio neistinite činjenice i tendenciozno ih interpretirao, da je zauzimao određne političke stavove o načinima i sredstvima borbe za drugačije postavljanje  političkih odnosa u Jugoslaviji, da je takvim angažiranjem u emigraciji  u emigrantskoj štampi  poticao i druge, koji su njegove pjesme i članke tiskali i čitali, na prihvaćanje njegovih stavova te dalje pri svemu tome u više navrata u jedan  grub način, ne birajući mnogo izraze omalovažio društveno-politički sistem u Jugoslaviji i njezine najviše predstavnike vlasti.Do ovakvog zaključka, tj. do zaključka da se je bavio političkim djelovanjem, izgleda da je rekao i sam optuženi u toku rasprave, što se može razabrati iz njegovih odgovora na postavljena pitanja premda on u globalu odbija  političko tumačenje svojih napisa i namjeru da njima vrijeđa druge. Ilustracije radi, a budući da ćemo u nastavku nešto više reći o pojedinim njegovim napisima, ističemo ovdje samo njegov odgovor, da je točno da su neki njegovi napisi za objekt promatranja  imali političko zbivanje i da je tim napisima vršio napad na određenu političku liniju, a li da je to tobože činio iz nekih viših  etičkih pobuda (list 59) , zatim odgovor da dopušta da neke inkrimirane  riječi iz članka „Janka puszta na francuskoj televiziji“, objektivno predstavljaju uvredu , ali da on to nije htio (list 61,2), kao i odgovor da se odriče svog članka ‘Vrhunac licemjerja’ u kojem je uvrijedio predsjednika Tita (list 58,2). I tako, ne samo inkriminirani  tekstovi (pjesme i članci), nego i sam optuženi pomaže nam  da se uvjerimo kako je optuženikova obrana, da se u tim napisima bavio jedino filozofskim razmišljanjima i meditiranjem i to na jedan slobodni književni način, u stvari gola verbalna tvrdnja bez osnova i zapravo samo pokušaj  da izbjegne odgovornosti koje je svjestan  pa je nastoji zaobići ili preskočiti, oblačeći svoje političko djelovanje  u ruho filozofskog razmišljanja  navodno na širem i dubljem etičkom planu. Konačno, koliko je takva obrana neosnovana i neprihvatljiva, vidi se i iz toga što je optuženi priznao  da je svoje napise objavljivao  u emigrantskoj štampi premda je vidio da je ona u dobroj namjeri politički  intonirana i obojena /list 589/ te da je čak odlazio i na neke skupove političke emigracije /list 59,2/ , ali da se nije politički izjašnjavao / da li je i trebao kada je to na ovakav način činio u štampi/, zbog čega je u tim krugovima bio zapažen i ocijenjen kao osoba koja se posve uklopila u ova emigrantska zbivanja i kao osoba koja je politički angažirana /’Bilješka o pjesniku’ u knjizi „Hram nade“, str. 107 i 109/.

Da se do prednjih zaključaka dolazi dosta lako zaključuje svaki onaj tko pročita inkriminiranu pjesmu i članke.

Tko pjesma „Marš hrvatskih legionara“ počinje stihovima ‘Nema slobodne Hrvatske…’, da bi se nastavilo sa tvrdnjom da je Hrvatska mrtva, da je umorena bajonetom, da nema svog imena, da su nam sve oteli, da su u njoj zaveli tiraniju, da su je pretvorili u grob, pa ni života u njoj nema. – Objašnjavajući taj dio pjesme, optuženi je u više navrata ponovio i ustvrdio, da po njegovom mišljenju hrvatska doista nije bila slobodna, da po njegovom mišljenju ona nije imala svoje samostalnosti ni državnosti još od ranije pa sve do 1965, kada je pjesma napisana /list 30/2, 31 i 57/2/.

Iznoseći tako nešto za Hrvatsku koja je stvorena u toku NOB-a protiv fašističkih zavojevača i domaćih kvislinga i koja je još tada dobila svoje ime i svoj položaj u sklopu federativne Jugoslavije i koja se neprestalno razvijala u gospodarskom i u političkom pogledu sve do današnjeg dana, optuženi je neistinito prikazao društveno-političke prilike u zemlji. On je to učinio tendenciozno, sa zlom namjerom i sa točno određenim ciljem, a taj je bio, da za takvo shvatanje pridobije istomišljenike među onima  sa kojima se druži, koji tiskaju i čitaju njegove pjesme.

Takav smisao vidi se iz daljnjeg sadržaja pjesme u kojoj uzvikuje i poziva na noge, a što je naročito izraženo u završnom dijelu pjesme citiranom u izreci ove presude. Tu on poziva upomoć desnicu hajdučku, uskočku i ustašku, tu on poziva da se tambure zamijene sabljama, tu on ponovno oplakuje umorenu Hrvatsku koje „od jučer po zakonima tiranije više nema“, da bi tako njegov zadnji poziv bio što patetičniji  i što pogodniji za pridobijanje drugih za svoje namjere, pa uzvikuje: „ I znajte, sve dotle dok se na starom panju na grob otaca ne vratimo zagrljeni, da Hrvatskoj damo srce i ime, ni mira na zemlji nema“.

Očigledan je njegov napor da Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, koja je – po njemu – umorena i bez imena udahne neki drugi, a ne socijalistički način života, da joj dade neko drugo ime, a ne ono koje sada ima i koje najbolje odražava potrebe hrvatskog naroda. Da u takvo shvatanje smisla i poruke ove pjesme ne bude dvojbe, pobrinuo se je sam optuženi. On je izjavio da se ta po njemu zamišljena Hrvatska treba da zove Suverena Hrvatska u sistemu ‘demokratskog socijalizma’ /list 58/. To znači da se on zalaže za drugačiju Hrvatsku koja ne će biti u sklopu Federativne Jugoslavije, jer je ona grob, tj. Centralistička i hegemonistička /list 31/pa se zalaže za ‘konfederativno uređenje Jugoslavije’ /list 59,2/.

 Ovakvim napisom optuženi je, u to nema dvojbe podaticao na razbijanje bratstva i jedinstva u Jugoslaviji, naročito kada se ima na umu da je u pomoć radi ostvarenja takve nove Hrvatske  pozvao i desnicu ustašku. Doduše, optuženi tom izrazu hoće da dade historijsko značenje još iz prošlog stoljeća, ali je sigurno da spominjanje ustaša izaziva sjećanja i na pokret Pavelićevih Ustaša iz vremena NOB-a. Upitan, optuženi je i sam dopustio mogućnosti da kod čitaoca ovakav tekst izazove sjećanje baš na tu nedavno prošlost u kojoj je ustaški pokret Hrvatskoj nanio mnogo zla /list 58/.

Ovu pjesmu optuženi je napisao zato što je „došlo vrijeme da se mi napokon pozabavimo sudbinom našeg naroda i interesima Hrvatske /list. 30/2/; riječi ‘mi’ on stavlja nasuprot riječi ‘oni’ pa pod prvom podrazumijeva ‘slobodne mislitelje’, kojima bi „trebala biti zagarantirana sloboda djelovanja“, a tu slobodu im, sve do nedavnom,  nisu davali ‘oni’ /list 60/. A da „pozabaviti se sudbinom  našeg naroda“, znači uzeti sablju (izraz iz pjesme) i boriti se protiv društveno-političkog sistema u Jugoslaviji potvrdio je također sam optuženi izjavivši: „ to da se mi ne možemo smiriti dok do te slobode ne dođe osim u Hrvatskoj, znači da do te slobode mora doći na bilo koji način… Sasvim sigurno jedna od metoda kojom ćemo doći do slobode Hrvatska dozvoljava da je sila, kao posljednje sredstvo kojim se služe svi narodi u sličnim nastojanjima. Tako treba tumačiti riječ ‘sablje’, tako treba tumačiti riječ ‘desnica’ /list 30/ 31-2/. Ostajem i dalje kod toga da se slobodna Hrvatska u ono doba kada je pjesma pisana mogla ishoditi u krajnjem slučaju i silom /list 60-2/.

Ovim riječima kojima optuženi tumači poruku svoje pjesme, doista ne treba ništa dodati u pogledu jasnoće njegovog pozivanja i podsticanja na nasilnu promjenu društvenog uređenja naše zemlje.

Iznesena analiza inkriminirane pjesme, njena poruka čitaocima, kao i smisao i tumačenje što ga je u toj pjesmi dao sam optuženi pokazuju da se radi o napisu, koji sadrži elemente utuženog krivičnog djela. Naime, od elemenata krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl.118 st.1 KZu ovoj pjesmi sadržani su slijedeći objektivni elementi: pozivanje i podsticanje na  nasilnu promjenu društvenog i državnog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva, te na neistinito i zlonamjerno prikazane društveno-političke prilike u zemlji. Kao što smo naprijed izložili, optuženi je u pjesmi najprije iznio neistinite činjenice, tj. Da Hrvatska nije slobodna, da nema imena, da je umorena, da je to ‘pokojna majka Kroacija’ /tj. Da je polivena krvlju – list 30/, a to je tako učinio zato da izazove revolt kod čitaoca, dakle, zlonamjerno, te je zatim otvoreno pozvao na promjenu stanja u zemlji uz upotrebu i sile ako zatreba, a sve je to onda značilo i razbijanje jedinstva u Jugoslaviji u ime neke drugačije Hrvatske koja ne bi bila više u sklopu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nego u sklopu nekakve konfederativne Jugoslavije. – Što se pak tiče subjektivne strane /elementa/  ono se može počiniti samo umišljajem, dakle, ne i nehatom, ali nije potrebna ni posebna namjera. Znači, dovoljno je da je učinilac  svijestan svog djela i da hoće njegovo izvršenje /direktni umišljaj/ odnosno da je svjestan da uslijed njegovog činjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa ipak pristane na njezino  nastupanje /indirektni umišljaj/. Optuženi je intelektualac, završio je dva fakulteta, duševno je potpuno zdrava osobna, pa je kao takav  sigurno bio potpuno svijestan  da njegova pjesma i njezino objavljivanje  može kod čitaoca izazvati  upravo onakve posljedice, kakve je on želio. A kao što smo naprijed naveli, optuženi je u svojoj obrani  izričito rekao da su neki dijelovi pjesme takve posljedice mogle izazvati. To znači da je on od početka imao upravo za cilj neprijatljskui propagandu , a to proizlazi iz njegovih riječi na raspravi da ono tumačenje pjesme kakvo je dao on nosi u sebi još od stvaranja pjesme /list 61/. Proizlazi da je optuženi postupao sa direktnim umišljajem. Na taj način u njegovom djelovanju pisanjem i objavljivanjem  ove pjesme sadržani su objektivni i subjektivni elementi utuženog djela iz čl. 118, st-1. KZ.

U svijetlosti takvog njegovog htijenja ukazuje se logičnim i normalnim nastavak njegovog neprijateljskog djelovanja slanjem pošte u zemlju više primjeraka knjige pjesama  „Hram nade“ i donošenjem sobom par primjeraka prilikom dolaska u zemlju radi podarivanja  znancima. Te su knjige stvarno i došle do nekih adresiranih ličnostui. Ovu činjenicu potvrdili su svojim iskazima svjedoci Švelec, Brkan, Mandžo i Vasilj. Ovakvim postupkom optuženi je i u objektivnom i subjektivnom smislu učinio krivično djelo neprijateljske propagande iz čl.118, st.3 KZ jer je prebacivao propagandni materijal  iz Jugoslavije svjestan njegovog značaja i baš htio postići svoju svrhu koja je bila usmjerena na neistinito prikazivanje društveno-političkih prilika u zemlji, na razbijanje jedinstva Jugoslavije i na nasilnu, ako treba, promjenu uređenja u zemlji.

Za sadržaj članka „Samoupravljanje ili samoumišljanje“  nije moguće prihvatiti obranu optuženog, da on predstavlja njegovo opće razmišljanje i njegov pokušaj davanja najlogičnije definicije tog pojma. Već sam naslov članka u kome se nalazi riječ „samoumišljanje“ je jedna uvredljiva aluzija, a sadržaj vrvi daljnjim uvredljivim izrazima kao što su „komunističko eksperimentiranje“, „paradoksalni zahvati“, „slatkorječive fraze, „prodavanje roga za svijeću“; partijske knjižice da su smokvin list, Jugoslavija da je „krletka“ u koju su strpani „mačke i miševi“ i td. Očito je da se optuženi bavi, ne nekim općim razmišljanjem o samoupravljanju nego da je za  predmet uzeo baš konkretno samoupravljanje  u Jugoslaviji. Pri tome je iznio mnoge neistinite činjenice , a način tog tretiranja je omalovažavajući i podcjenjivački. Pišući neistinito i uz upotrebu citiranih izraza on je učinio utuženo krivično djelo  iz čl. 174. KZ jer je državu  SFRJ iznošenjem neistina  uvrijedio i tako u ukupnosti tih radnji izložio je poruzi  pred javnošću. U tom su sadržani objektivni elementi  tog krivičnog djela, a subjektivno gledano može se zaključiti da je on to učinio umišljajno, jer je po svojim intelektualnim i duševnim svojstvima  bio svjestan što čini i htio je baš takve posljedice, tj. Da izloži poruzi samoupravljanje u Jugoslaviji. Da mu nije bio cilj izrugivanje i omalovažavanje, on bi  sigurno bio drugačije pisao  o praksi samoupravljanja  u Jugoslaviji jer o tome ne samo da se piše u našoj zemlji nego i veoma poželjno da se piše i razmatra ta praksa ali ne na način  na koji to čini optuženi nego na način da kritika ove  samoupravne prakse treba  da uvažava do sada postignute rezultate, da objektivno prikazuje  poteškoće na tom trnovitom putu  i da daje konstruktivne doprinose daljnjem unapredjenju tog samoupravnog sistema.

Ni obrana optuženog u pogledu članka „Janka puszta na francuskoj televiziji“ nije prihvatljiva. On se brani da inkriminirane riječi nije uputio  na ličnost predsjednika Tita nego na one osobe koje su u tom članku njegovi sugovornici. Međutim, interpretacijom inkriminiranog djela  teksta iz tog članka, gledano kroz prizmu cijelog članka, sud je našao da je optuženi uvredljive riječi o staljinizmu, o pljuvanju u lice i o brisanju hrakotine, uputio baš prema predsjedniku Republike. Prije svega on ispred tih riječi spominje „Omerpašinsku djelatnost Tita na račun Hrvata“ što je već samo po sebi uvreda, zatim slijede riječi njegovog sugovornika, a nakon toga optuženi dodaje svoj komentar u kojem kaže da je Tito doveo staljinizam  u Jugoslaviju i pita se da „zar se uklanja uvreda nekome ako mu prethodno pljunemo u lice /čitati treba:doveo staljinizam/, a zatim obrišemo hrakotinu/čitati treba: a zatim uklonio staljinizam/. Da optuženi pod pljuvanjem u lice misli na dovođenje staljinizma, a pod brisanjem hrakotine uklanjanje staljinizma, vidi se iz rečenice koja tome odmah slijedi: „Hrvatski komunisti danas samo pokušavaju  ukloniti zle posljedice, koje su samo svojom voljom i dosadašnjim radom navukli na naš narod“. Poznato je i optužnom da je Tito po nacionalnosti Hrvat, pa kad na tom mjestu u članku govori o hrvatskim komunistima „koji samo pokušavaju ukloniti  zle posljedice“, onda to podrazumijeva i ukloniti staljinizam kojeg izjednačava sa pljuvanjem u lice. Zato, gledajući sve to skupa kao jednu cjelinu proizlazi, da inkriminirane riječi u članku optuženog nisu nikakvo obraćanje sugovornicima u tom članku nego je to obraćanje direktno  na ličnost Predsjednika SFRJ, duga Tita. Sve da je i točno što navodi optuženi, da je ove riječi izgovorio svojim sugovornicima, one bi i tada bile uvredljive  za predsjednika Tita i optuženi bi svejedno učinio utuženo krivično djelo  jer bi na taj način bio sudjelovao u razgovoru u kome s druga osob izlaže poruzi. Dakle, na jedan ili na drugi način, a sud uzima da je to bilo na način direktnog napada na predsjednika Republike, optuženi je iznio neistinu o drugu Titu, kada je napisao da je on donio staljinizam u Jugoslaviju, budući da je opće poznato, da je upravo drug Tito prvi u svijetu  pružio snažan i otvoren otpor Staljinu i staljinizmu još u samom početku razvoja socijalističke Jugoslavije i zatim usmjerio razvoj naše zemlje u pravcu samoupravnog socijalističkog društvenog uređenja. Prikazujući neistinito ovu historijsku činjenicu i istovremeno upotrebljavajući pogrdne izraze /“Omerpašinska djlatnost“, „pljuvanje u lice“, „brisanje hrakotine/ optužni je ostvario objektivne elemente krivičnog djela iz čl.174 KZ, jer je klevetom i uvredom  izložio poruzi ugled predsjednika Republike, druga Tita. U subjektivnom smislu  on je to učinio umišljajno, jer kad čovjek optuženikovih intelektualnih sposobnosti, naobrazbe i duševnog zdravlja tako nešto piše i objavljuje, on ne može biti drugo nego  da je svjestan smisla svog napisa i da hoće da taj napis dovede do povrede ugleda druge osobe.

Optuženi je svoj članak „Vrhunac licemjerja“ na raspravi i sam ocijenio uvredljivim, pa već po tome nema potrebe suviše se baviti njegovim sadržajem i smislom. Jedino se ističe da je u tom članku za predsjednika Republike, da je u njegovi odgovorima, na pitanje francuskih novinara sadržan „cinizam, licemjerje i rafinirano lukavstvo“, da je Tito tiranin i da će su nad njim biti i sud nad licemjernim nasiljem. Iz tog kao i iz samog naslova vidljiv je da je optuženi na opisan način uvrijedio predsjednika Republike i time, u objektivnom smislu, izložio poruzi njegov ugled u smislu ćl. 174 KZ. I to je optuženi učinio sa umišljajem , tj. Svjestan šta čini i htijući baš posledicu povredio ugled, o čemu svijedoči činjenica, da se je na raspravi tog članka optuženi odrekao.

Sumirajući izloženo, sud nalazi, da je optuženi izvršio sva krivična djela za koj je optužen, pa ga je proglasio krivim i osudio na kaznu strogog zatvor u trajanju od 4 godine.

Prije izricanja jedinstvene kazne sud je optužnom za pojedina djela utvrdio pojedinačne kazne. Pri tome se je rukovodio težinom učinjenih djela, okolnostima pod kojima su učinjena, posljedicama koja su izazvala, kao i sa ličnošću optuženog. Uvažavanjem svih tih okolnosti, sud je optuženom utvrdio za krivično djelo  iz čl. 118., st.1. KZ kaznu strogog zatvor u trajanju, koja je minimalna kazna za to djelo, za krivično djelo iz čl. 118.,st.3. KZ kaznu strogog zatvora u trajanju od 3 godine, koja je također minimalna za to krivično djelo. Sud nije našao nikakvih olakšavajućih okolnosti zbog kojih bi bilo moguće optuženom utvrditi kazne za ta dva krivična djela ispod zakonskog minimuma. Za djelo izvršeno člankom “Samoupravljanje ili samoumišljanje“,  označeno u čl. 174 KZ sud je optuženom utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna je, po stanovištu suda adekvatna težini učinjenog djela. Naime, ovdje se radi o jednom napisu u kome se vrši napad na osnove našeg društveno-političkog sistema, u kome se sve što je do sada učinjeno u razvoju samoupravljanja podcjenjuje i omalovažava, a ne samo o običnoj uvredi koja bi bila  izvršena pogrdnim izrazima. Za djelo izvršeno člankom „Janka puszta na francuskoj televiziji“, označeno u čl-174 KZ utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za krivično djelo izvršeno člankom „Vrhunac licemjerja“ označeno također u čl. 174. KZ sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Ovu razliku u ova dva djela sud je učinio zbog toga što se je optuženi na raspravi  odrekao članka „Vrhunac licemjerja“ i na taj način se zapravo izvinuo za nanesene uvrede.

Izričući nakon toga optuženom jedinstvenu kaznu strogog zatvora u trajanju od 4 godine sud je optuženom uzeo u obzir kao olakšavajuće okolnosti  to, da do sada nije bio osuđivan, da ima petoro maloljetne djece i da je narušenog zdravstvenog stanja jer boluje od čira na želudcu. Naprotiv, sud nije našao  nikakvih otežavajućih okolnosti. Zbog svega toga izrečena kazna ukazuje se primjerenom težini učinjenih djela, okolnostima pod kojima su učinjena, posljedicama koje su izazvala i okolnostima koja se stiču u osobi optuženoga. Učinjena djela su teška krivična djela, ona su usmjerena na rušenje temelja naše države, na razbijanje bratstva i jedinstva u Jugoslaviji, pa manja kazna od izrečene ne bi mogla postići svrhu kažnjavanja iz č.-3.KZ, kako u odnosu na optuženog tako i u odnosu na druge osobe eventualne počinioce takvih ili sličnih krivičnih djela.

Osim izrečene kazne, sud je prema optuženom primjenio mjere sigurnosti iz čl. 62 KZ oduzimanjem svih primjeraka časopisa „Hrvatska revija“ u kojoj je optuženi objavio  inkriminirane članke, te iz čl.61.d. KZ zabranom istupanja  u štampi, na radiju, na televiziji i javnim skupovima u roku od tri godine poslije izdržane ili oproštene kazne. Ove mjere sigurnosti izrečene su zbog toga da se taj propagandni materijal ne širi dalje, odnosno da kao sigurnost da optuženi izlaskom na slobodu ne bi imao prilike u Jugoslaviji čiji je državljanin, koristiti javna sredstva informiranja i propagiranja svojih neprijateljskih ideja.

Po čl.91. st.4 ZKP optuženi je oslobođen od troškova krivičnog postupka, jer je u postupku utvrđeno da nema imovine, a ni u Francuskoj nema stalnog zaposlenja.

Zaključno se ističe, da svi izneseni razlozi opravdavaju donošenje upravo ovakve presude, pa je zato odlučeno kao u izreci.

OKRUŽNI SUD U ZADRU

Dne, 2. rujna 1971 god.

ZAPISNIČAR                                               PREDSJEDNIK VIJEĆA

Stana Glavinić                                                    Dragić mr Zdravko

 

Socijalistička Republika Hrvatska                Suglasnost ovog prijepisa s

OKRUŽNI SUD – Zadar.                              S izvornikom ovjerava:

                                                                       (Ovlašteni radnik) (potpis nečitak). T

 

               

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. fra Mijo
    #1 fra Mijo 19 kolovoza, 2014, 13:54

    Zna Livnjak da vjetar ne puše u istom smjeru kao i sunčev luk. Sv oni vjetrokazi u službi udbaškog poglavice Vlade Šošića se nađoše osramoćeni kad je, u ranu zoru utihnuo vjetar i svjetlost obasjala groblja boraca za hrvatsku nezavisnost. Pokosi ih sibirska zima, ali u osvit slobode njihova groblja postadoše svedočanstvo da sloboda ne umire i da se u slobodi događa uskrs hrvatske vojske. PROROČKI: Poput matematičke logike fraktala, život se preporađa iz bilokoje točke na koju se spusti ruka Božija da blagoslovi one koji se ne boje smrti kad je nezavisnoa država Hrvatska pravac kojim samo čisti, neustrašivi i hrabri odu da stvaraju našu sudbinu i obraćaju na Božiju stranu preporodom svjetla slobode – i one jadne vjetrokaze. Da svojim očima vidi da svjetlo svijeta nikad ne umire ni kad na nas padne pomrčina u duši malovjernih koji odoše za udbašima pa zagaziše u živi pijesak besmislenog agnosticizma.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Livnjaku Mirku
    #2 Livnjaku Mirku 8 kolovoza, 2014, 06:50

    Čestitam!
    Tobomse ponosi tvoje Livno,a bogme i moje Duvno.
    Ježio sam se od ljepote čitajući tvoju pjemu zbog koje si robijao.
    Objavi na ovom portalu i pjesmu Tisuću crvenih makova.Davno sam tu pjesmu čitaoiupamtiosamsamodva stiha:
    Mati je na pragu stajala
    i gledala kud ode satnija…
    Pozdravlja te Ante iz duvanjskog sela Borčana, a to je selo ispod brda Lib, na kojem je bio prvi hrvatski sabor 753.godine.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Guest
    #3 Guest 8 kolovoza, 2014, 05:58

    Da je u svijetu priznati arhitekt tvoje budućnosti!

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. gustirna
    #4 gustirna 7 kolovoza, 2014, 21:59

    [quote name=”Guest”]Kad god se popjača tenzija izmedju Moskve i Kijva, podli protagonisti Sovjetske Hrvatske se aktiviraju i – ponižavaju i ocrnjuju svoj vlastiti narod, da se svide ‘internacionali’. Mit Savke i Mik su mitovi koji ukazuju u prvo redu na ‘sovjetsku Hrvatsku’ što Hrvatskoj samo škodi, jer Rusi više od ikoga mrze staljinizam i sve što se na bilokoji način na to odnosi. U Zamahu simpatija za izmučeni ruski narod i mržnje prema staljinizmu- sav svijet je već u sinergiji koncvenzusa, Osim ‘mitisekunema’ – vampira prošlosti koji održasvaju zarazu od mazohizma i mizantropske kulture općenito..[/quote]
    Sto li je pjesnik imao na umu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Guest
    #5 Guest 7 kolovoza, 2014, 06:14

    Kad god se popjača tenzija izmedju Moskve i Kijva, podli protagonisti Sovjetske Hrvatske se aktiviraju i – ponižavaju i ocrnjuju svoj vlastiti narod, da se svide ‘internacionali’. Mit Savke i Mik su mitovi koji ukazuju u prvo redu na ‘sovjetsku Hrvatsku’ što Hrvatskoj samo škodi, jer Rusi više od ikoga mrze staljinizam i sve što se na bilokoji način na to odnosi. U Zamahu simpatija za izmučeni ruski narod i mržnje prema staljinizmu- sav svijet je već u sinergiji koncvenzusa, Osim ‘mitisekunema’ – vampira prošlosti koji održasvaju zarazu od mazohizma i mizantropske kulture općenito..

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Gustirna
    #6 Gustirna 5 kolovoza, 2014, 19:48

    Gornji komentar nije od ‘guest’ vec od ‘gustirna’.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Guest
    #7 Guest 5 kolovoza, 2014, 19:44

    Zar nije pokajnica iz karađorđeva drugarica savka potvrdila 750 tisuca ustaskih zrtava u jasenovcu.i kako to da je pedofil preko josipovica dao pozatvarati sve proljecare samo ne drgaricu savku, tripala…..vođe proljecara.cudno zar ne.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. slijepci
    #8 slijepci 5 kolovoza, 2014, 13:15

    Nazalost Hrvati su duuuuugo vremena bili u mraku, a nazalost mnogi jos i danas sto se to zapravo dogodilo71. Istina je slijedeca prikriveni orjunasi Savka i Tripalo su pomogli satrapu titi i srbocetnickoj kamarili da podigne na noge sve hrvatski mislece ljude, e da bi ih titina gamad mogla sasjeci, te tako Hrvatima izbiju iz glave san o vlastitoj drzavi. Oni su obavili prljavi posao i za to dobili zasluzene mirovine, dok su istinski domoljubi robijali , umirali i trpjeli velikosrpsku torturu po jugosranijskim kazamatima. Nitko se nije dosjetio proste logike, kako to da su kolovodje pobune dobili mirovine, a sljedbenici zatvore?

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. Vidović
    #9 Vidović 3 kolovoza, 2014, 09:06

    ZAPAMTITE! Leaderi ‘Hrvatskog proljeća’, Ttripalo i Savka dali su me uhapsiti, suditi i osuditi na dugogodišnju robiju i to ‘kao primjer ‘drugim osobama koje bi počinile iste zločine’. To su bili začetnici naše budućnosti u ‘sovjetskoj hrvatskoj’ u kojoj je bilo zabranjeno reći šta mislimo po savojoj slobodnoj savjesti, a zločinom ‘protiv naroda i države smatrana je kritika ondašnjeg samoupravnog režima i ‘bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda’. To toliko da ljudi shvate da je naša borba za Europksu Hrvatsku bila ovo što smo i ostvarili – nezavisnost i sloboda do koje se dolazi putevima istine. Tripalo i Savka bili su začetnici sramotnih suđenja hrvatskim intelektuialcima koje je nastavljeno i nakon njihova poniženja u Karađorđevu dne 01,12,1971. Utoliko je za osuđene hrvatske borce za nezavisnost i slobodu ‘Tripalova nagrada’ bezobrazna udbaška provokacija!

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. Vidović
    #10 Vidović 3 kolovoza, 2014, 06:27

    Istražni sudac u Zadru, Drago Ramov, tražio je da mu točno objasnim šta se krije iza riječi ‘ustaška’. Uputio sam ga na povijesnu činjenicu da je od ‘Hrvatske legije’ koja se je borila sa svojim zapadnoeuropskim pa i ruskim antistaljinistima na ‘Istočnom bojištu’ sve dok nije pala u zarobljeništvo. Od preživjelih ‘ustaša’ sovjeti su formirali posebnu brigadu na čijem čelu je bio hrvatski pukovnik Marko Mesić. Rusi su namjerno htjeli da baš hrvatske ‘ustaše’ prve uđu u Beograd prilikom njegova oslobađanja od Nedića i njegovih saveznika Njemaca. Tako su ‘ustaše’ sa Istočnog bojišta oslobodile, a ne okupirale Beograd. Sličnu žrtvu podnijele su i ustaše određene da uđu u sadtav XIII Wafen SS divizije na jugu Francuske, gdje su došli u sukob s njemačkim kontigentom i većina njih je tu i poginula. Francuzi su im podigli spomenik u Villefranche de Rouergue i jednu ulicu nazvali ‘Avenue des Croate. N.B. Drago Ramov je odbio moje objašnjenje i dao mu svoje – a kakvo – zna se…

    Odgovorite na ovaj komentar

<