KAD JE RIJEČ O ZNANJU, ISKUSTVU I DOMOLJUBLJU IZBOR KANDIDATA JE TRAGIČNO SIROMAŠAN

KAD JE RIJEČ O ZNANJU, ISKUSTVU I DOMOLJUBLJU IZBOR KANDIDATA JE TRAGIČNO SIROMAŠAN

10. prosinca, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Osim uživanja u večerama, fotografiranja, plesanja i ne baš za uho ugodnog pjevanja, svaki posjet predsjednice države hrvatskim iseljenicima imao je samo jedan cilj – lažno se predstavljati i na tim lažima stjecati političke bodove u krugovima iseljeničkih zajednica diljem svijeta, koje na Hrvatsku gledaju s dubokim emocijama i nakon pola stoljeća života u drugim državama

Napisao: Antun Babić

U drugom krugu predsjedničkih izbora 2015. za gospođu Kolindu Grabar-Kitarović u pedeset država svijeta na svim kontinentima (od Južne do Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Afrike) glasovalo je nešto više od 90% glasača koji su izašli na izbore. To je najbolji pokazatalj koliko su bila velika očekivanja Hrvata izvan Republike Hrvatske da će kao nova predsjednica gospođa Kolinda Grabarović – Kitarović, u okvirima svojih ovlasti, ne samo učiniti sve moguće u zaustavljanju političke, gospodarske i demografske propasti hrvatske države, nego i u poduzimanju prvih institucionalnih (Ured Predsjednice) koraka koji će opravdati veliku nadu koju su u nju polagali Hrvati izvan Hrvatske. Diljem svijeta živi još jedna Hrvatska od najmanje četiri milijuna ljudi.

U ovom izrazito dobronamjernom pismu tj. komentaru, zadržat ću se samo na temi konkretnih odnosa nove predsjednice RH prema zaustavljanju demografskog nestanka hrvatskog naroda i masovnog iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske. Nažalost, osim nekoliko retoričkih rečenica na njezinoj, inače veličanstvenoj, inauguraciji i tijekom kratkih razgovora s nekoliko hrvatskih iseljenika u New Yorku, Predsjednica nije, do sada, uspjela poduzeti niti jedan pozitivan insitucionalan korak u boljem povezivanju Republike Hrvatske i Hrvata izvan Domovine.

Ustavne ovlasti

Potpuno sam upoznat s ustavnim ovlastima Predsjednice i nije mi na kraj pameti od gospođe Kolinde Grabar-Kitarović tražiti obavljanje posla koji je u nadležnosti izvršne vlasti. Nažalost, niti jedna dosadašnja vlast u Hrvatskoj nije ništa pozitivno i učinkovito učinila u smjeru iskorištavanja golemog gospodarskog, demografskog, demokratskog, političkog i upravljačkog potencijala druge i treće generacije hrvatskih iseljenika koji zauzimaju posebno visoke položaje u najrazvijenijim državama svijeta. Međutim, predsjednica države nema (naprimjer) nikakvu izvršnu vlast niti u gospodarstvu, pa ima savjetnika za gospodarstvo. Predsjednica je prije nekoliko tjedana ekspresno imenovala najprije povjerenika, pa onda koordinatora koji je savjetuju i predstavljaju u svezi emigrantske tj. izbjegličke krize. Osobno u cijelosti pozdravljam tu odluku.

Opravdano imenovanje povjerenika za međunarodne izbjeglice pomalo me je uvjerilo da se moram, kao čovjek koji je punih zadnjih četrdeset godina poduzimao sve što je bilo u mojim mogućnostima da se poboljšaju odnosi između Domovine i Hrvata u svijetu, oglasiti u javnosti glede jednog mojeg dopisa (dolje) predsjednici gospođi Kolindi Grabar – Kitarović, a u kojem sam iznio neke svoje, sasvim umjerene i jednostavno rješive prijedloge, koji bi zasigurno zagrijali srca ljudi koji su se vratili u Hrvatsku iz iseljeništva od 1990. i podigli optimizam drugim Hrvatima i Hrvaticama izvan Domovine, koji gaje nadu da će se situacija u Hrvatskoj jednog dana popraviti i da će se promijeniti dosadašnji potpuno ambivalentan ili, još bolje, negativan institucionalni odnos prema hrvatskom iseljeništvu.

Za razliku od demokracije u antičkoj Grčkoj, gdje su vladari morali doći na glavni gradski trg i razgovarati s narodom, hrvatski političari danas bježe od naroda. Nažalost, u Hrvatskoj, pa i u svijetu sve je manje izravne demokracije i slobode izražavanja. A još je manje mogućnosti da «obični građani» mogu sudjelovati u demokratskom političkom dijalogu u hrvatskoj državu za čije smo stvaranje platili strašno veliku cijenu.

Gospođo Predsjednice, bivši predsjednik RH Ivo Josipović u cijelosti je ignorirao, čak i mrzio, državotvorne Hrvate i Hrvatice u svijetu. Molim Vas učinite nešto da se ta nepravda i potpuno pogrešna politika konačno ispravi.

Pismo tj. prijedloge poslao sam predsjednici RH još 15. ožujka 2015. godine i to preko njezina dva posebno bliska i povjerljiva suradnika. Bit ću strašno zabrinut ako to pismo nije došlo do Predsjednice. Ako je pak došlo, onda ću morati još dubolje promisliti o mogućim razlozima zašto nije barem jednom svojem savjetniku dala naputak da mi odgovori – negativno ili pozitivno, na taj moj dopis, kao što je vrlo korektno učinila kad sam joj pisao o jednoj političkoj temi.

Ništa se nije promijenilo

U trenutnoj kampanji službenih kandidata za predsjednika države, niti jedan od jedanaest kandidata/kandidatkinja nije do sada o tom izuzetnom važnom pitanju rekao ništa konkretno ili suvislo. U trenutku kad Hrvatska demografski i gospodarski propada predsjednički kandidati, što zbog vlastitog neznanja, što iz ideoloških razloga, ignoriraju najvažnijeg strateškog partnera hrvatske države hrvatskog naroda – hrvatsko iseljeništvo. Stoga pozivam povratnike u Hrvatsku i Hrvate izvan Republike Hrvatske da se u što većem broju aktivno uključe u raspravu u svezi za Hrvatsku vitalno važne teme odnosa Republike Hrvatske prema Hrvatima i Hrvaticama u svijetu.

Dolje je moj originalan dopis predsjednici države, napisan 15. ožujka 2015. godine.

Ništa se nije romijenilo od 2015. godine

«Prijedlozi za politiku i projekte Predsjednice RH prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske

  1. Vrlo pozitivna retorika i ohrabrujući javni nastupi predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović prema hrvatskom iseljeništvu polako će gubiti svoj sjaj i pozitivne učinke u iseljeništvu, ako u iduća dva do tri mjeseca Predsjednica ne najavi i neke konkretne projekte, makar ti projekti bili i manjeg značaja od onoga koji Hrvati izvan Domovine u ovom trenutku očekuju.

  1. Imajući to u vidu, predlažem slijedeće vrlo lagano ostvarive ali i pozitivne korake, koji će naići na veliki odjek u iseljeništvu, koji neće previše iritirati protivnike hrvatskog iseljeništva u Hrvatskoj, a vrlo malo će koštati:

  1. Za kontinuirano održavanje učinkovitog kontakta s Hrvatima izvan Hrvatske, njihovim brojnim društvima i organizacijama i za brzo pismeno reagiranje Predsjednice na veliki broj dopisa i upita koji će biti upućivani Predsjednici, Predsjednica bi trebala imenovati koordinatora ili osobu za vezu s iseljeništvom (the Croatian diaspora liaison officer). Taj naziv se koristi u svijetu, te za razliku od titule «savjetnik», ne izaziva veliku ljubomoru među ljudima koji reflektiraju na takavo mjesto. Predlažem da to bude vrlo iskusna osoba, po mogućnosti s određenim diplomatskim i značajnim domovinskim i iseljeničkim iskustvom. Odmah želim istaknuti da to ne govorim zato što su moja iskustva slična. Spreman sam razgovarati i ponuditi prijedloge o mogućim kandidatima.

  1. S vremenom bilo bi dobro osnovati i Savijet za dijasporu u kojem bi bili povratnici iz iseljeništva i osobe iz iseljeništva. Vladin Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, potpuno je beskoristan i neučinkovit. To je samo krpa koja sakriva sramotan odnos Hrvatske prema četiriji milijuna Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske.

  1. Predlažem da Predsjednica, ako joj to njezine obaveze dozvoljavaju, u idućih mjesec dana, primi desetak, a može i više, hrvatskih iseljenika povratnika u Hrvatsku od 1990. godine do danas, koji su ostali u Hrvatskoj i dali svoj doprinos u stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države u znanosti, diplomaciji, gospodarstvu, kulturi, športu itd. To bi dobilo veliku medijsku pozornost u Hrvatskoj i iseljeništvu, a također bi pokazalo Hrvatima izvan Republike Hrvatske da se Predsjednica neće prema hrvatskom iseljeništvu i povratnicima ponašati nedosljedno kao bivši političari u Hrvatskoj od 2000-te do danas.

  1. Predlažem da se u iduća tri mjeseca (početkom lipnja) u Zagrebu održi veliki svečani banket u dvorani koja može primiti najmanje 500 osoba, a koji će organizirati Ured Predsjednice. Na banket bi bili pozvani povratnici iz iseljeništva koji stalno žive u Hrvatskoj, od poslovnih ljudi, intelektualaca, liječnika, sportaša, studenata, državnih službenika, umirovljenika itd. Svi oni bili bi više nego spremni platiti i po 100 eura za ulaznicu za jedan takav banket. To bi izazvalo još veću medijsku pozornost na činjenicu da se u Hrvatsku već vratio značajan broj uspješnih Hrvata iz iseljeništva, koji su ostali u Hrvatskoj i koji nemaju namjeru otići iz Hrvatske. Tako nešto nije organizirano u Hrvatskoj od 1990. godine. Budući da imam jako puno iskustava u organiziranju takvih banketa, osobno sam spreman volonterski prihvatiti organizaciju tog važnog događaja. Za financijsko pokriće tog banketa moguće je dobiti sponzore među povratnicima iz iseljeništva te u iseljeništvu.

  1. Predlažem da Predsjednica najavi kako će čisti prihod od tog banketa biti korišten za Zakladu predsjednice Republike Hrvatske za financiranje učenja hrvatskog jezika u Hrvatskoj djece Hrvatica i Hrvata iz svih krajeva svijeta. To bi trebala biti posebna zaklada, po uzoru na slične zaklade u svijetu. Ured Predsjednika bi nadzirao tu zakladu. Taj bi potez naišao na vrlo velik i pozitivan odjek među hrvatskim iseljenicima, kako među mladima, tako i među roditeljima djece iseljenika.

  1. Posebno značenje privlačenja djece iseljenika za učenje hrvatskog jezika u Hrvatskoj je u tome što slabo poznavanje hrvatkog jezika predstavlja jednu od najvećih prepreka za stalan povratak potomaka djece hrvatskih iseljenika u Hrvatsku. Osim toga, značajan broj roditelja, prve generacije, rado bi se vratio u Hrvatsku kad bi njihova djeca pristala doći živjeti i raditi u Hrvatskoj. Već sada ima primjera da su djeca došla sama u Hrvatsku, zaljubila se u zemlju svojih roditelja i ostala živjeti u Hrvatskoj.

  1. Na banketu Predsjednica bi mogla iznijeti svoj cjelovit program prema iseljeništvu, do slijedećih parlamentarnih izbora i dugoročno. U tom govoru Predsjednica bi se trebala izjasniti da će podržati stvaranje Ministarstva povratka i usljeništva sa značajnim ovlastima, bez obzira koja politička opcija dođe na vlast nakon slijedećih izbora.

Mislim da je tih nekoliko prijedloga i točaka dovoljno za početnu raspravu i razmišljanje oko tog važnog pitanja.

U međuvremenu, ja sam spreman prirediti materijal o odnosima drugih zemalja koje imaju velike dijaspore (Irska, N.R. Kina, Izrael, Poljska…) i koje su prihvatile programe i politike prema svojem iseljeništvu Te su države u velikoj osnažile institucionalne sa svojim dijasporama. Krajnja korist takve mudre politike manifestirala se u osjetljivom gospodarskom rastu i razvoju tih zemalja, te drugim beneficijama, kao što su prijenos upravljačkog znanja iz uspješnih demokratskih i razvijenih država, te puno boljem i pozitivnijem imidžu iseljeničkih zemalja u cijelom svijetu.

Naravno, predlažem da Predsjednica što je prije moguće odredi jedan datum, tijekom ljetnih mjeseci, kad bi se svake godine Predsjednica sastajala s najistaknutijim predstavnicima Hrvata izvan Republike Hrvatske. To već godinama prakticiraju zemlje kao što su Kina, Izrael itd.

mr.sc.Antun Babić

bivši pomoćnik ministra povratka i useljeništva (1997. godine)

Zagreb, 15. ožujka 2015.»

P.S. Nažalost, osim uživanja u večerama, fotografiranja, plesanja i ne baš za uho ugodnog pjevanja, svaki posjet predsjednice države hrvatskim iseljenicima imao je samo jedan cilj – lažno se predstavljati i na tim lažima stjecati političke bodove u krugovima iseljeničkih zajednica diljem svijeta, koje na Hrvatsku gledaju s dubokim emocijama i nakon pola stoljeća života u drugim državama.

Naravno, najstrašniji i najporazniji pokazatelj prevarantske politike Kolinde Grabar-Kitarović kad je riječ o njezinom privatnom, a ne deklarativnom, odnosu prema Hrvatima u iseljeništvu jest neumoljiva statistika da se u njezinom mandatu u Hrvatsku vratilo možda nekoliko desetaka mlađih iseljenika, a iz Hrvatske u druge zemlje iselilo preko pola milijuna obrazovanih i mladih ljudi, koji su trebali biti kvasac za gospodarski i demografski opravak uništene, opljačkane i opustošene hrvatske države.

Izbor predsjedničkih kandidata brojčano je velik, ali i tragično siromašan kad je riječ o znanju, iskustvu i domoljublju. Neću za nikoga glasati u prvom krugu predsjedničkih izbora. Unatoč porazno slabim kandidatima, moje je osobno mišljenje da zbog svoje glume nedosljednosti, prevrtljivosti i upitnog domoljublja, Kolinda Grabar-Kitarović nikako ne zaslužuje drugi mandat. Bilo bi to previše opasno za budućnost i sudbinu hrvatskog naroda.

Antun Babić,

Zagreb, 8. prosinca 2019. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 10 prosinca, 2019, 16:39

    JEBALO TE “GLASOVANJE”, KRETENU.

    Odgovorite na ovaj komentar

<