Jesmo li za EU?

Jesmo li za EU?

27. lipnja, 2011.

 Autorica: Lucija Koviljka Rašelj

Protekli tjedan sam puno gledala televiziju. Iz nekoliko razloga. Opet na neko vrijeme idem u Europu. Obećala sam si napokon dokrajčiti započeto školovanje. Tamo ću usput malo uspoređivati odnose europskih gledatelja spram TV programa. Moja baka Luca, najbolja baka na svijetu, kaže mi: “Blago tebi, ćerce! Koviljka, ti si stalno u toj Europi. Sjedi kraj mene i pričaj mi o svemu da ne uđem u nju ko neka zatucana baba!”

Inače, nas dvije uvijek zajedno gledamo treći Dnevnik HTV-a. Ona voli Dijanu Čuljak. I uvijek me pita je li istina da se razvela. Voli i Šprajca. Pita me je li oženjen. Ima li djecu. Kakav je otac. I kad će napokon izabrati Vrkića. Da se maknu oni bezvezni VD-eovci.

Zajedno obavezno gledamo i “Peti dan”. I razmišljamo kako je Milani Vuković Runjić među onom četvoricom intelektualnih velikana. Obje se slažemo da se Milana dobro drži. I da joj nije lako. Tek ponekad primijetimo za koga Milana navija. Moja baka Luca otvoreno navija za Leticu. U Slavena je naprosto zaljubljena. Nimalo joj se ne sviđa Visković. I to ne krije. I voli Igora Zidića. Ni to ne krije. “On je, Koviljka moja, vrlo učen čovjek”, kaže. Ponovno me pita što ja zapravo učim. Hoću li biti učena kao Zidić. Ne voli izraz ‘studirati’. Njezini su komentari o studiranju vrlo negativni. Kaže posprdno da ‘študiraju’ oni koji nisu načisto sa svojom zdravom pameti. Ni s vjerom. Ni s nacijom. Nikad se ne izjašnjava o Makoviću. Ni pozitivno ni negativno. Kažem joj da je on povjesničar umjetnosti. Vrlo učen. I da ja učim to isto. “A hoćeš li i ti postat ‘bezboška'”, pita me zabrinuto. “Kao Maković.” “Neću, bako.” “Jeli on”, misli na Makovića, “kad je študirao to izučio na vjerskim i crkvenim umjetninama? Slikama, kipovima, hramovima, crkvama, freskama, ikonama, građevinama…Ili na onom Mraksu?” (misli na Marxa). “Na čemu li bi študirao da nije bilo vjere, crkve i tih vjerskih umjetnina. Kako može biti dobar povjesničar umjetnosti onaj koji negira vjeru, crkvu?” I na sami spomen crkve se zapjeni kao pjetlić, kao da ga netko bocka iglicom. Nije on ni do koljena Letici. Moram priznati da nisam odmah smislila dobar odgovor za moju baku. “Ne vrdaj, Koviljka.” Samo odmahne rukom. Rekla mi je time da se i ne trudim više. Jer za Makovića nema lijeka. Najbolja baka na svijetu ima svoje mišljenje i s njom je teško voditi dijalog. Skoro jednako teško kao s Makovićem.

Bio je i Dan državnosti. I Dan antifašizma. I Tijelovo. Sasvim dovoljno razloga za gledanje TV-a cijeli tjedan.

Kako ja nisam posebno opterećena ni političkim svakodnevnim sitnim borbama minornih pojedinaca, niti me impresioniraju njihovi pokušaji da se pod svaku cijenu pokažu moćnima i velikima, pažnju sam jednostavno poklonila samom političkom vrhu države. Josipoviću, Kosorici, barba Luki. Dobro, malo i Mesiću kao nekadašnjem predsjedniku. Iako on to ne priznaje. On i dalje vjeruje da je još uvjek glavni. Iako mu, nažalost, više nema Pukija. Da ga pita: “Kako ide, Stipe, kako komadi, možeš li još…”

U Brezovici sam vidjela Josipovića kako svojim mirnim tonom izriče antifašističke zakletve. Od kojih odjekuje šuma. Predsjednik nam je skrenuo pažnju da je sretan jer vidi tamo i mnoštvo mladih antifašista. I da antifašizam ima budućnost. HTV slikom nije baš popratio te njegove riječi. Tako da nismo vidjeli tu oduševljenu mladež. HTV nikad ne stigne slijediti predsjednikove riječi. Kamoli predsjednikove misli!

HTV je izvijestio da je određen broj hrvatskih građana posjetio jamu Jazovku i položio vijence u spomen žrtvama antifašista partizana. Nije bilo slike s tog događaja pa ne znamo je li i tamo bilo mnoštvo mladih antifašista. A nije bilo ni predsjednika Josipovića da nam skrene pažnju na njih.

Na Tijelovo smo ja i baka gledale poruku kardinala i nadbiskupa Bozanića. Koji je ne tečnom hrvatskom jeziku izjavio da vlada apatija u hrvatskom narodu. I sve se više osjeća beznađe. Očito ni nadbiskup nije vidio mnoštvo mladih antifašista koji su bili s Josipovićem u Brezovici kod Siska. Nadbiskup ne ide daleko s Kaptola. Zato mu se čini da je zavladalo beznađe. Mogao je skoknuti do Siska i uvjeriti se da u Hrvatskoj ima i oduševljenih mladih antifašista. Koji su nakon proslave s predsjednikom vjerojatno otišli na zajednički ručak.

Barba Luka nije posebno davao izjave povodom svih blagdana. Ali je uporno pratio premijerku. Koja je nekoliko puta rekla ‘Ja’. “Ja sam završila pregovore. Ja sam Pahoru rekla gdje je granica između Slovenije i Hrvatske. Ja sam pohvatala razne tipove s prstima u pekmezu. Ja…” Barba Luka Bebić je samo povremeno trebao zapljeskati premijerki. Ipak je on predsjednik Sabora.

Predsjednik Josipović je bez ustručavanja obznanio jednake zasluge za uspješan završetak pregovora s EU, i vlasti i oporbe. Bez obzira što je potiho nedavno dok su pregovori trajali navijao za oporbu. Da vlada padne. Da mu favoriti čim prije zasjednu u Banske dvore. To što bi pregovori sigurno propali do daljnjega da je ova vlada pala, predsjednik je tog časa zaboravio. A Europi je i tako svejedno tko je u Hrvatskoj na vlasti.

Kako bi Hrvati mogli sretni razmišljajući o predstojećem referendumu za ulazak u EU, politički vrh države se pobrinuo da ih sve zadovolji. Premijerka je ostala u Vukovaru na koncertu dokazujući da brine za uspomene na Domovinski rat i da priznaje zasluge za stvaranje države hrvatskim braniteljima, a predsjednik države je odjurio u Zagreb na koncert s političkim europskim predstavnicima i diplomatima. Da vidi Europa da smo spremni. Za Dan državnosti možemo imati dva koncerta. Čak i više bude li trebalo. Onda će i barba Luka isto nešto moći reći. Možda i Šeks.

Kako najbolja baka na svijetu stvari vidi samo onako kako njoj odgovara, umjesto komentara o dva svečana koncerta za jedan jedini Dan državnosti jednostavno je ugasila televizor. Stavila je naočale i od nekud izvadila kolumnu Milana Ivkošića naslova “Zašto ću ja (on) glasovati za ulazak u EU”. Teška srca mi je priznala da iz članka nikako nije razumjela zašto će autor kolumne glasovati ‘za’. Inače ga često razumje. Ne uvjek, ali to se valjda svima događa. Pokušala sam joj objasniti kako je taj nadareni novinar i čovjek razapet u sebi jer pošto-poto želi sakriti i zanijekati svoj skepticizam spram EU, svjestan da bi mu to možda škodilo karijeri u nekom budućem vremenu. Ono, kad dođe druga vlast. Ili kad se promjeni vlasnička struktura novina za koje piše, kad, ono, dođu takva vremena i to. “Ne vrdaj, Koviljka”, rekla mi je. “Nije njemu jasno zašto će glasovati ‘za’. Da je, on bi to i napisao.”

Rekla sam vam. S njom je teško voditi dijalog. Kao i s Makovićem. Pa uostalom, kao i s Ivkošićem.T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. lik iz crtanog
    #1 lik iz crtanog 1 srpnja, 2011, 21:27

    Lucija! Zar tvoja baka negleda BB? Kakav je njezin stav o Nemešu? A o Marijani?
    Koviljka! Hvala što si nas podsjetila što se događalo zadnjih dana. A kakav je tvoj stav o antifašistima? A o Bozaniću?
    Lucija! Misliš li da HDZ zna? I ako zna o čemu sve zna. A ako nezna, tko zna?
    Koviljka! Nemoj vrdati i reci nam što ti misliš a ne što misli tvoja baka. Ona je časna starina ali je ipak nekako passe…..
    Lucija! Jeli ti Koviljka pravo ime ili umjetničko?Ili je Lucija umjetničko? I da li si razmišljala spojiti ta dva imena u neko novo…onako svjetski prepoznatljivo poput Lukoil?
    Koviljka! A jesi li ti za EU? A Lucija?
    Ja nisam.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. student
    #2 student 28 lipnja, 2011, 08:03

    Lako je biti protiv EU a studirati u EU. Ja ću nakon studija isto u EU jer u rođenoj zemlji nem perspektive!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. JA JADRANKA
    #3 JA JADRANKA 27 lipnja, 2011, 17:49

    nećemo u euROPSTVO, naravno da NE

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. slavonac
    #4 slavonac 27 lipnja, 2011, 15:07

    nažalost niste ni ti ni baka pogodile . Vrkić neka ide okopavati vinograd. Dosta je komunizma, Živio Popovac i HDZ.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code