KOLUMNA METAMUZIKA

JEDANAESTA SEZONA KVARTETA RUCNER

2. studenoga, 2013.

Piše: Igor Koruga

Rijetko se u istome danu uspiju spojiti četiri jubilarne godišnjice: dvije ansambla – izvođača, i dvije biografski povezane sa skladateljima iz programskog izbornika. Dodamo li tome značajan humanitarni karakter, potom i onaj programski, glede godišnjeg doba te svečani, glede jedne praizvedbe domaćeg autora, dobit ćemo točan opis ovotjednog nastupa kojim je Gudački kvartet Rucner započeo svoju jedanaestu koncertnu sezonu 2013/2014.

Humanitarna Jesen

Unutar Ciklusa komorne glazbe Četiri godišnja doba zgodio se, kako je opisano, koncert Jesen, u srijedu 30. listopada u 20 sati u Velikoj koncertnoj dvorani HGZ-a, kojim su članovi Rucner kvarteta uspjeli obilježiti svoju 15-u godišnjicu djelovanja, 35-u godišnjicu umjetničkog rada violončelistice Snježane Rucner i violista Dragana Rucnera te prizvati u sjećanje 200-tu godišnjicu rođenja Giuseppea Verdija (1813-1901) i 90-u godišnjicu smrti Dore Pejačević (1885-1923). Posljednjeg u listopadu, inače mjesecu borbe protiv raka dojke, Rucneri su se odlučili i za humanitarni (is)korak, u ovom slučaju prema Ligi zajednice pacijenata oboljelih od raka ¨Sveti Juraj¨ iz Zagreba kojoj su darovali, uz umjetničku večer, i dio ostvarenog prihoda.

Lijepom gestom u najavi, koncert je započeo prozračnim Gudačkim kvartetom, br. 6, Josipa Mihovila Stratika (1728-1782), hrvatskog skladatelja, uz Sorkočevića, Bajamontija i Ivančića, značajnog predstavnika pretklasičnog razdoblja unutar kojeg je, premda životno posvećen pravničkom pozivu, u Padovi skladao više od 300 djela (sonata, simfonija, koncerata). Stratikov nezahtjevan, više ¨školski¨ kvartet poslužio je naoko ravnodušnim Rucnerima za usviravanje, a u svoj toj polaganosti, neusiljenosti i mirnoći glazbenici su ipak ostavili izvjestan dojam. Uslijedilo je svakako najbolje tumačenje te večeri, praizvedba Andantea za gudački kvartet domaćeg pijanista, dirigenta i skladatelja Željka Brkanovića (1937). Po riječima samoga skladatelja, djelo se pisalo ove godine, prigodno za Gudački kvartet Rucner, i koncipiralo kao jedan koral, fundamentalno građen u gregorijanskom stilu, na koji su se nadograđivale više dionice, varijacije čvrstog i nepokolebljivog temeljnog glazbenog materijala. Srednji se dio predstavio kao nešto brži, šesnaestinski (reagtime) prohod koji je prirodno, s poznatom harmonijskom progresijom, uplivao u završni koral ne slučajno istaknutih dionica viole i violončela (dar supružnicima Rucner). Premda se radilo o premijeri, izvedba je bila čvrsta, uvjerljiva i ujednačena, a motoričnim se i gipkim zvukom istaknula i prva violinistica Dunja Bontek.

Revijalni dio

Trima minijaturnim dječjim pjesmama, na tekst Jovana Jovanovića Zmaja, u režiji Dore Pejačević i prilagodbi za kvartet i harfu Radovana Tarbuka, koncert je zašao u svoju revijalnu fazu, određenu vehementnim vokalnim duetom sopranistice Vedrane Šimić i tenora Domagoja Dorotića. Oni su se, naime, u drugome dijelu koncerta, uz Verdijeve operne hitove iz Otella, Karabuljnog plesa i Travijate te uz Leharov Valcer iz Vesele udovice, opredijelili za čudnu derivaciju teorije lijepog (consonantia et claritas) sa svojim nezgrapnim plesom i često preglasnim pjevom kojim su zasjenili fina suglasja gudačkog kvarteta i harfe Marije Mlinar koja se, digresivno rečeno, na svom posljednjem nosaču zvuka pozabavila hrvatskom glazbom u aranžmanima inventivnog dirigenta i skladatelja Tomislava Uhlika.

Pozitivan učinak na uzavrelu krv pjevača imao je kraj koncerta. Osjetilo se to u dodanom dijelu, u obradi balade Vladimira Ruždjaka Lehka noć za glas i gudački kvartet, a u čast nedavno preminule operne dive, sopranistice Nade Ruždjak.