GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

JASA U BELOM MANASTIRU

14. veljače, 2016.

Izložba je organizirana suradnjom Centra za kulturu Grada Belog Manastira i Arheološkog muzeja u Zagrebu, održava se od 17. veljače 2016. – 31. ožujka 2016. u Centru za kulturu Grada Belog Manastira (Kralja Tomislava 2, u Belim Manastiru). Koordinatori izložbe su dr.sc. Jacqueline Balen (AMZ), Edo Jurić (Centar za kulturu Grada Belog Manastira). Autori izložbe su Jacqueline Balen, Jelena Boras, Ana Đukić, Anita Ivanković, Marin Mađerić, suradnici su: Denis Blažević, Ivan Drnić,Maja Grgurić,Vedrana Krištofić, Nenad Milić, Miroslav Nađ, Kristijan Salamaha, Biljana Smolčić, Goran Trninić, Ivan Valent, Josip Zorić. Dok je grafički dizajn osmislio Srećko Škrinjarić, a tehničku realizaciju postava načinili su Robert Vazdar, Ivan Troha (Tehnička služba AMZ-a), Siniša Blažić, Nenad Milić, Andrija Šmit

Napisao: Ivan Raos

U Centru za kulturu Grada Belog Manastira održavat će se od 17. veljače 2016. – 31. ožujka 2016. zanimljiva arheološka izložba JASA, kojom su organizatori nastojali uvjerljivo predočiti rezultate i spoznaje arheoloških istraživanja koje su arheolozi obavili iskapanjima na lokalitetu Novi Čeminac–Jauhov salaš, a koju mogu razgledati posjetitelji svih uzrasta s naglaskom na lokalnu zajednicu.
Arheološki lokalitet Novi Čeminac-Jauhov salaš otkriven je terenskim pregledom, a definiran probnim rovovima koji su prethodili radovima na trasi buduće autoceste A5, dionica Beli Manastir-Osijek. Arheološka itraživanja na tom su području provođena tijekom 2014. i 2015. godine, pritom je u njima otkriven i definiran velik broj arheoloških struktura koje pripadaju različitim razdobljima i kuturama, od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka.
Vrlo je bitno istaknuti grobove i naselje koje su kao autori izložbe znanirali u razdoblje tzv. „seobe naroda“, istakli su autori izložbe Jacquelina Balen, Jelena Boras, Ana Đukić, Anita Ivanković i Marin Mađerić koji ističu da su baš to „prvi takvi nalazi pronađeni in situ na prostoru Republike Hrvatske.“ Očito su baš oni ponukali i istraživače na proširenje istraživanog područja kako bi se dobio što bolji i cjelovitiji uvid u život populacije istočnih Germana koja je nastanjivala položaj Jauhov salaš u 5. stoljeću.

Bogatstvo arheološke baštine Baranje

Ujedno ovom su izložbom nastojali pokazati primjetno bogatstvo i raznolikost arheološke baštine Baranje, s naglaskom na lokalitet Novi Čeminac-Jauhov salaš. Zapravo svrha im je bila učiniti koncizni presjek svakodnevnog i zagrobnog života populacija koje su živjele na tom položaju kroz sva definirana arheološka razdoblja, i to kroz pedesetak predmeta s obiljem info/plakata i mnoštvom fotografija, pa i uz 3D rekonstrukcije dviju kuća i rekonstukciju nošnje srednjovjekovne žene koja prikazuje nalaze pronađene u jedom od grobova.
U četiri vitrine javnosti će biti dostupan obrađeni i restaurirani arheološki materijal pronađen u pretpovijesnim i antičkim objektima i srednjevjekovnim kućama i grobovima. Stoga vrjedi istaknuti kako se nedugo nakon završetka istraživanja otkriveni nalazi pokazljivo predočavaju javnosti (premijerno u Belom Manastiru), pa su i zbog toga ponosni što ih mogu izložiti i predstaviti gotovo na samom mjestu pronalaska i to u sklopu prve belomanastirske arheološke izložbe.
Izložba je organizirana suradnjom Centra za kulturu Grada Belog Manastira i Arheološkog muzeja u Zagrebu, održava se od 17. veljače 2016. – 31. ožujka 2016. u Centru za kulturu Grada Belog Manastira (Kralja Tomislava 2, u Belim Manastiru). Koordinatori izložbe su dr.sc. Jacqueline Balen (AMZ), Edo Jurić (Centar za kulturu Grada Belog Manastira). Autori izložbe su Jacqueline Balen, Jelena Boras, Ana Đukić, Anita Ivanković, Marin Mađerić, suradnici su: Denis Blažević, Ivan Drnić,Maja Grgurić,Vedrana Krištofić, Nenad Milić, Miroslav Nađ, Kristijan Salamaha, Biljana Smolčić, Goran Trninić, Ivan Valent, Josip Zorić. Dok je grafički dizajn osmislio Srećko Škrinjarić a tehničku realizaciju postava načinili su Robert Vazdar, Ivan Troha (Tehnička služba AMZ-a), Siniša Blažić, Nenad Milić, Andrija Šmit.

Baranja je prihvatljiv prostor za boravak i naseljavanje

Baranja je tijekom prošlosti bila zanimljiv prostor za trajniji boravak i naseljavanje zahvaljujući svojem rijekama zaštićenom položaju i obilju prirodnih resursa. Bogatstvo i raznolikost arheološke baštine ovoga prostora najbolje pokazuje broj zabilježenih lokaliteta kojih je do sad ukupno 114. Na manjem broju njih pronađen je materijal koji se datira samo u jedno razdoblje, ipak većina sadrži arheološku građu iz različitih dobnih razdoblja, što upućuje da su nastanjivani u više navrata. Najviše je zabilježeno pretpovijesnih nalazišta (81 lokalitet), zatim antičkih (51), i naposljetku srednjovjekovnih (50). Tijekom sustavnog pregleda područja kojim je predviđen prolazak dionice trase autoceste A5 Beli Manastir – Svilaj, na potezu između Osijeka i Belog Manastira, zabilježeno je tijekom 2014. i 2015. godine i istraženo 20 arheoloških nalazišta, među kojima je i ovdje predstavljeni lokalitet Novi Čeminac – Jauhov salaš.
Lokalitet Jauhov salaš (ili skraćeno: JASA) istraživan je na trasi buduće autoceste od 17. studenoga do 12. prosinca 2014. te od 30. ožujka do 30. lipnja 2015. Istraživanje je proveo Arheološki muzej u Zagrebu pod vodstvom Sanjina Mihelića (zamjenici voditelja: Jacqueline Balen, Ana Đukić, Ivan Valent) na ukupnoj površini od 67231,12 m2. Druga kampanja, proširenog istraživanja izvan trase buduće autoceste, započela je 22. listopada i trajala je do 25. studenoga 2015. prilikom koje je otvorena površina od dodatnih 3000 m2, a pod vodstvom Anite Ivanković (zamjenice istraživanja: Jelena Boras, Ana Đukić, Maja Grgurić). Prilikom iskopavanja definirane su arheološke strukture koje pripadaju različitim dobnim periodima i različitim kulturama na temelju čega možemo ustvrditi kako je Jauhov salaš nastanjivan u pretpovijesti, a u manjem obujmu u razdoblju antike, ali ipak najviše kroz razdoblje srednjega vijeka.
Pretpovijesni materijalni ostaci datiraju se u razdoblje kasnog bakrenog i brončanog doba (4.-2. tisućljeće pr. Kr.), i u razdoblje prijelaza iz mlađeg željeznog doba u razdoblje rane antike (1. st. pr. Kr.). Najstarije nalaze preliminarnom analizom keramičke građe moguće je pripisati kasnoeneolitičkoj kostolačkoj kulturi. Tijekom istraživanja u jesen 2015. ustanovljen je ukop pokojnice u zgrčenom položaju koji najvjerojatnije spada razdoblju brončanoga doba, uz nekoliko jama u kojima je pronađen materijal iz starijeg željeznog doba (npr. grafitirana keramika). Materijal iz mlađeg željeznog doba pronađen je ispod naplavinskog sloja debljine i do 70 cm, a riječ je o otpadnim jamama, sustavima plitkih kanalića i/ili ograda koji su baš te jame okruživali i, rupama od drvenih stupova koji su tvorili nadzemne konstrukcije. Sporadično su na nalazištu u nekoliko jama pronađeni nalazi koje možemo atribuirati u 2.-3. st., što nam sugerira postojanje antičkog naselja u blizini.

Obilje srednjovjekovnih nalazaka

Srednjovjekovni materijal s Jauhovog salaša se može podijeliti u više faza. Najranija faza se može smjestiti u razdoblje seobe naroda i datira se u 5. stoljeće, a njoj se pripisuju 22 kuće i 11 grobova s bogatim nalazima i prilozima. Na temelju materijalnih ostataka pretpostavlja se da pripadaju istočnim Germanima. Naselje ranog, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka se datira od 11. do 14. st., a uglavnom su pronađene otpadne jame s pretežito keramičkim materijalom. Ovom periodu pripada i nekoliko većih bunara sa sačuvanim tragovima drvene oplate.
Starije naselje s pripadajućim objektima (kućama, jamama, kanalićima, ogradama i rupama od stupova) prostiralo se središnjim i sjevernim dijelom lokaliteta koji je blago povišen. Ukupno su definirane 22 kuće nepravilnog četvrtastog oblika, dimenzija u prosjeku oko 3 x 3 m. Kuće uglavnom imaju ravno dno s po tri stupa na svakoj strani, dok u pojedinim slučajevima stupovi su pronađeni i s vanjske strane (kuća 13 i 14). U četiri primjera (kuće 5, 9, 10, 11) nalazi se i po jedan centralni stup, a u kućama 3, 5, 6 i 11 uočeni su polukružni plitki ulazi, tzv. “ulazne rampe”. U sklopu jedne od kuća pronađena je kupolasta peć. Zapune kuća su, osim keramičkih posuda i životinjskih kostiju, sadržavale raznolike nalaze poput keramičkih utega, koštanih češljeva i igala te željeznih noževa. U kući 10 pronađena je alatka od roga kojom se žigosala keramika prilikom proizvodnje, što predstavlja izuzetno rijedak arheološki nalaz. Prema tipičnom obliku kuća i pripadajućem pokretnom materijalu, naselje se kulturski pripisuje istočno germanskoj populaciji koja je na ovom položaju kratko boravila u 5 st.
Svih 11 grobova pronađenih na Jauhovom salašu pripisuju se istočnim Germanima na temelju nalaza pronađenih uz pokojnike, kao i prakse izduživanja lubanja koja je ustanovljena u dva slučaja. Grobovi su grupirani u dvije skupine, sjevernu i južnu, svaka po pet grobova, dok je jedan grob bio izdvojen od ostalih i pokopan na drugačiji način od ostalih deset. Riječ je o muškarcu čijom je analizom kostiju ustvrđeno kako je bolovao od raznih bakterijskih infekcija i zaraznih bolesti, a indikatori čak upućuju i na lepru. U sjevernoj skupini grobova (grobovi 2, 3, 4, 5, 6) sahranjene su odrasle osobe: tri muškarca i jedna žena, dok su u južnoj skupini (grobovi 7, 8, 9, 10, 11) pronađena dva dječja, dva ženska i jedan muški grob. Rake su pravokutnog oblika, dubine oko 1 m te orijentirane u smjeru istok – zapad. Od ovog standarda odudara grob 2 u kojemu nisu pronađeni kosturni ostaci pokojnika, orijentiran je u smjeru sjever – jug, a dubina rake je svega 8 cm. Po položaju tijela pokojnika, specifičan je grob 9 u kojem je kostur položen na trbuh, s rukama ispod zdjelice i odvojenom lubanjom. Svi ukopi su sadržavali grobne priloge koji su bogatiji u sjevernoj skupini grobova u kojima su između ostaloga pronađeni željezni mač, brončana pinceta, srebrne ukrasne kopče (fibule), koštani češljevi, zlatne naušnice ali i staklene i jantarne perle.T