IZVLAČILI BORCE, A OSTAVILI RANJENIKE

IZVLAČILI BORCE, A OSTAVILI RANJENIKE

3. travnja, 2013.

 

vukovarske-price-1-bebama-suze-zabranjene-slika-74706

Stenogram sa sastanka Tuđmana i suradnika na dan pada Vukovara-5.dio

Priredio: Franjo Dobrović

U gradu heroju i oko njega u vrijeme kad je sjecao svoju herojsku slavu u Domovinskom ratu nije sve bilo herojski. Prvi puta objavljujemo do sada skrivane podatke. U skladu s našim očekivanjima  prva četiri nastavka  stenograma sa sastanka dr. Franje Tuđmana s najbližim tadašnjim suradnicima na dan pada Vukovara izazvali su burne reakcije. Kao što smo u prošlom nastavku najavili najzanimljivije tek dolazi.

Na sastanku s kojeg objavljujemo zapisnik bili su prisutni: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Josip Manolić, Martin Špegelj, Ivan Vekić, Antun Tus, Stjepan Herceg i Željko Olujić.

Sastanak komisije, koja će se kasnije postati VONS, održan je 20.studenog 1991. Počeo je u 9,00, a završio u 11, 00 sati.

Stenogram donosimo u integralnom obliku bez lektorskih i korektorskih intervencija, onako kako ga je zapisala daktilografska služba. Poznato je da su sastanci dr. Franje Tuđmana redovito snimani. 

JOSIP MANOLIĆ:

Ovo kažem samo zbog toga da vidimo da li smo na stvarnim informacijama gradili naše prosudbe i procjene da se Vukovar može braniti ili se ne može braniti i da li smo dovoljno učinili da ga obranimo i da ne dođe do ovoga što su nam skuhali.

Treći problem za koji mislim da bi ga trebalo obraditi to je sve ono što se oko ovog problema u ovom pogledu, počem od intriga, razgovora, stavova, pojedinih partija da tako kažem političkih stranaka, sredstava informiranja okupilo oko tog problema i kako smo mi ondosno kako su prihvaćene i kako su tekle te informacije u javnosti odnosno kako se javnost pripremala za ovakav obračun koji je ustvari, usuštini, sad nam je već jasno, trebao biti obračun s legalnom hrvatskom vlašću, Vrhovništvom…

Mislim da za obradu toga problema imamo isto tako dovoljno materijala u sredstvima javnog informiranja, izjavama i intervjuima pojedinih političkig ljudi, bez obzira kojoj stranci pripadaju. To možemo uzeti od HOS-a pa do stranačkih lčjudi u HDZ-u i preko svih ovih stranaka iz čijih su sredina dolazili, bilo kritičke, bilo nekritičke informacije i ocjene stanja u Vukovaru.

Time mislim da moramo odgovoriti na ono pitanje da nije samo Vukovar bio ratište, nego da su i još postojala ratišta na teritoriju Republike Hrvatske, gdje se Republika Hrvatska morala braniti i time i raspored svih tih snaga koje su učestvovale u Vukovaru, kojima su bila data sredstva i materijalna sredstva koja su bila davana Vukovaru. Da li je to bila ono što bi rekli pravedna raspodjela ili jedan maćehinski odnos prema ratištu u samom Vukovaru.

Te probleme, ili bolje rečeno, to bi mislim bili zadaci, s tim da mislim da bi se problemu trebalo prići analitički s tim da svaki problem moramo s tog stajališta obraditi, jer on je onda jedino moguć i prihvatljiv za javnost kojoj će biti prezentirani ti materijali.

U metodu rada mislim da je Komisija već sastavljena, tako da svaki od sektora na kojima vi djelujete ima odrdjenih saznanja, ima odredjenih materijala koje treba sistematizirati prije svega, u samoj svojoj kući konkretno unutrašnji poslovi, Ministarstvo obrane, ministarstvo informiranja i ostale te naše institucije koje bi nam na javnom djelovanju medija trebalo Ministarstvo informiranja da sistematizira.

Dakle, u metodu rada da komisija se orijentira na to da svaki od resora učini jednu sistematizaciju svih tih materijala, koje bi trebali onda da skupno prodiskutiramo i da iz njih izvučemo ono što je bitno, neku sintezu da napravimo i da je možemo oblikovati u jednom izvještaju komisije…Da se vidi sa toga stajališta da tu nije bilo zapostavljenosti, da se vidi da je tu bila briga najviših i najodgovornijih ljudi u Republici.

Mislim da sam već rekao kakav bi naš pristup trebao biti. Pristup da što više sumiramo materijale koje imamo i da onda možemo jednim analitičkim putem doći do sinteze svih tih materijala…Tu ne smijemo izgubiti iz vida i ulogu saniteta u tome i onih problema koji su se javljali na tom području.

Kada sam rekao u sklopu da moramo u ratišta cjelokupne Hrvatske uklopiti i Vukovar, onda mislim da bi bilo dobro da analiziramo tko se sve borio u tom Vukovaru. Da su se borile jedinice od Varaždina, i ljudi iz Varaždina, iz čitave Republike.

Brojčano da dodamo, nego u procentima da se ne otkrije snaga, da su bile jedinice iz tih i tih, da nije Vukovar bio prepušten samo Vukovarcima.

Ta geneza obrane Vukovara, mislim da bi trebala početi negdje s Borovim Selom- to znači prvog svibnja kad je pokolj bio napravljen. To je ustvari bio početak agresije na Vukovar.

Dalje onda tu agresiju razvijati do današnjih dana.

Možda više ne spada u ovo, ali htio bih nadovezati pitanje dalje borbe za Vukovar.

Nisam pristaša daljega probijanja iz Vukovara, prema vani, nego iz vana prema Vukovaru. Da sačuvamo po mogućnosti, to je sada stvar vojne operacije koju će predsjednik razviti sa Stožerom. Mi ne smijemo ni za momenat Vukovar u cjelosti napustiti.

Ono što bi sada morali učiniti, da snage koje su još ostale u Vukovaru, povežemo sa snagama, koje bi trebala izvana da pomognu. I zato mislim da ona riječ predsjednika: Da je u Vukovar moguće vratiti još veće snage –mislim da stoji. Baš u ovom metežu velikome.

Kod toga, u prvom redu, meni je neshvatljivo da je netko išao da spašava jedinice, da se izvlače jedinice, a da se ranjenici ostavljaju u gradu. To je antihumano-to je do posljednjeg ratnika, do posljednjeg onoga, tko može nositi oružje, ne smije napustiti ranjenika. A mi ostavljamo bolnicu tamo, a jedinica se izvlači. Jedinica koja ima oružje, i može još uvijek da se bori.

I zato sam da sačuvamo ono jezgro koje se tamo još bori, i da sve snage pritisnu izvana.

E sad pitanje je još rokova kad mi moramo ovaj izvještaj napraviti. Mislim da će nam to diktirati i ovo zasjedanje Sabora, da bi mi morali do tog vremena finiširati ovaj naš izvještaj…

Da bi u nedjelju taj krupni materijal pregledali i vidjeli što se od toga moglo koristiti . i onde prešli, poslije toga, znači, ponedjeljak, prišli izradi jednog sintetičkog materijala, prve varijante materijala koji bi bio javnosti prezentiran…

Hvala lijepo. Imate li nešto?

Izvolite gospodin Vekić.

IVAN VEKIĆ:

Samo nešto gospodine.

Ovoga trenutka mi je palo na pamet iako to nije nikakava naročita pomoć.

Zavisi od toga, nekako gledam prema gospodinu Mustaču –zavisu od toga , hoćemo li publicirati, što čini mi se da je bila ideja predsjednika –da ne tajimo to. Ili će to ostati dokumentacija , koja neće ići izvan. Naime ako publiciramo, onda ne možemo nazvati to što publiciramo-izvještajem o istini o Vukovaru ili tako.

Ja bih predložio, za tren, samo kao ideja: Ono što se publicira, ukoliko bude u knjizi, ili unače neka se zove-recimo jedna od mogućnosti je Vukovar-svibanj-studeni 1991. A unutra izvještaj komisije o utvrdjenju istine.

Što to predstavlja zapravo? Jer ne bismo mogli izaći, zbog naravi materijala sa nazivom toga, na ovaj način-da to bude sasmo izvješće i da tako bude publicirano.

Prvo to neće naići na kakav poseban odjek, osim u stručnim i nama nesklonim krugovima. Dobro to je samo sitnica, kažem, možda bi to bila jedna ideja, da se tako nazove sam report, jednim neutralnijim malo nazivom, koji nas ne obvezuje na ne znam što. Jer će tek izvještaji pokazati, kada ih sastavimo, u kojim pravcima, i što će sve to sadržavati.

Druga stvar, koju sam htio spomenuti-teško će biti bar nama, a da recimo, nakon što napravi MUP svoje izvješće-da ga nastojimo u nekim pravcima uskladiti, na primjer s Ministarstvom obrane. Jer mogu postojati neke dvojbene situacije, gdje mi imamo odredjene podatke, kojima kao takvima vjerujemo. U isto vrijeme, Ministarstvo obrane raspolaže nečim drugim.

Pa bi jako rogobatno, da ne kažem opasno izgledalo da MUP ima svoje posebno vidjenje, a Ministarstvo obrane svoje. I da se oni negdje, u ocjeni nekih događaja i ljudi sukobljavaju.

Ja se više bojim vremena, koliko će trajati uskladjenje, nego samih izvješća koje pojedini resor treba podnijeti. Neće biti veliki problem, ali to moramo ipak uskladiti.

JOSIP MANOLIĆ:

Želi li još netko? Gojko.

GOJKO ŠUŠAK:

Ja se bojim publikacije toga, osim ako govorimo o postupcima ili nečemu. Na koji način ćemo mi kazati da smo, što smo napravili za Vukovar ili za Vinkovce ili za tu regiju, bez da razotkrijemo sve što nitko razuman ne može u ovom trenutku napraviti.

Ako damo u postocima, onda ćemo biti izvrgnuti javnoj kritici koja će ih pitati što to znači. Jeste li vi to isfabricirali ili govorite o stvarnim činjenicama, tako da je tu ta opasnost. To je jedno.

Drugo, osvajanjem skladišta, tu je jako malo evidencije.

Onako kako je išlo na ho-ruk, jako je malo evidencije što je tko uzeo iako je puno svjedoka da je velik dio toga došlo i otišlo u tom i tom pravcu.

Ali, to je teško evidentirati. Mi možemo evidentirati samo ono što smo direktno slali i onda na to dodati taj jedan postotak, ali taj narod nažalost taj postotak po svom procjenama svih onih koji su primali stvari tamo, abili su zaduženi za to i ovi koji su radili u skladištima, je oko 50% što je za javnost neprihvatljivo dokumentirano na taj način.

Još bih pripomenuo za ovo oružje što me ovi moji oficiri stalno masiraju.

Joža izvještaj sekretara obrane Vinkovaca je 4200 ljudi zadužilo naoružanje i na platnom spisku, a od kojih se niti dvije tisuće ne može evidentirati da su u ustrojstvu obrane Vinkovaca.

Gdje je tih 2000 ljudi i pušaka? 2800 ljudi pri brigadi osječkoj-600 je aktivno-dvije tisuće pušaka. Mislim da se ne možemo nadavati koliko oni mogu razbacati. To je bit problema.

Mi moramo konačno zauzeti taj stav. Mi smo to govorili da ćemo kupiti po kućama, da ćemo napraviti ovo, da ćemo napraviti ono. Tu bi morali jedan jasan stav da skupa Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo obrane ili vojna i ova civilna policija nešto učine.

IVAN VEKIĆ:

Onda ćemo kupiti po kućama, kada su oni na spisku, a nema ih u odredu. Znamo mu ime prezime, adresu, pokupit njega.

GOJKO ŠUŠAK:

To je nešto s ćime se susrećemo. To sinoć u izvještaju sekretara obrane Osijeka koji je ozbiljna osoba i mislim da nikakvom zlonamjernom kritikom ne daje. On samo kaže. On će poduzeti korake. On kaže kada mi dodju po iduću plaću, ja ću ga pitati u kojoj su jedinici evidentiran, pa ću nazvati zapovjednika.

I on misli da će se tako dio njih povratiti, ali to nije niti dovoljno brza mjera niti mjera koja će riješiti to.

Ja ne znam 5.200 pušaka je došlo tu prije tri dana. Pa gdje je tih 5.200? Digli su jednu brigadu. To je 1300 ljudi, 1400, a kud su ove druge puške otišle? Mislim to je evidentirano…izdaleka.

Ja znam da sva tri ova sela, preko 800 naoružanih ljudi su ostavili sve, a ta sela su bila najbolje naoružana u onom dijelu, ne samo lakim naoružanjem, nego protuoklopnim naoružanjem, na stotine zolja i osa i jednostavno su ostavili.

Jedine žrtve koje su imali kada su bježali preko Bosuta htjeli su svi u jedan čamac, pa se taj čamac prevrnuo i nekoliko ih se utopilo. To su jedine žrtve koje su imali, ali su ostavili sve i osobno naoružanje da bi sutra išao netko viditi, a ovi još nisu ušli unutra, nego eto negdje zapuca.

Mislim na cijeloj fronti je jedna takva atmosfera i jedna takva propaganda napravljena.

Slušam Gorinšeka zapovjednika regije, koji je najrazumniji tamo.

Nije netko tko može nametnuti autoritet. Zato bih molio Špegelja ili nekoga tko može to napraviti, ali je najrazumniji od svih njih i on meni govori 300 autobusa je došlo u Mirkovce.

Znate li što znači 300 autobusa? Mislim kolika je to linija, pa mu se sakrilo 60 tenkova koji su prošli. Sada su u jednoj šumi i ne može ih otkriti. Pa nije 60 tenkova igla u stogu sijena. 60 tenkova ne može naći i već dva dana traga za njima.

Jedna takva fama je proširena i ovo što sam rekao da izvještaj jednog drugog oficira kaže –u Vukovar su ušli neka četnička pukovnija iz Valjeva. Ti ne nose uopće oružja, kaže, samo kama u zubima, duge brade i idu od kuće do kuće i kolju. Mislim tko to kome prodaje? To širenje straha? Jedan četnik ide i u zubima nosi kamu i ne može mu nitko ništa.

Ti nisu u stanju ništa napraviti. On nosi kamu zaklat ćete ili bježi. Mislim to je nešto…

IVAN VEKIĆ:

Traženje krivice svugdje drugdje osim u sebi.

GOJKO ŠUŠAK:

I opravdanje- 300 autobusa napada Mirkovce. To je opravdanje pada Vinkovaca unaprijed, razumiješ. 60 tenkova se probilo, sada će oni tu negdje odsjeći i to je sve priprema onoga što bi se moglo dogoditi tako da sutra ne možeš posegnuti, reći će bili smo pred takvim sangama da se nismo mogli braniti.

To je nešto što sam osjetio…i nešto što moramo svi skupa poraditi.

(Nastavit će se…)T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. marinko
    #1 marinko 5 svibnja, 2013, 16:20

    Vrlo je lako sad biti pametan i komentirati ondašnju situaciju.Dakako trebalo je pametan biti tada kada je bilo gusto a iz teksta je sasvim razvidno da ključnim ljudima u vlasti vojne nauke i vještine nisu baš bile jača strana i iz tih razloga vladala je potpuna dezorijentacija. te promptno nesnalaženje i to u svim kritičnim momentima obrane.Oni svi skupa čak nisu znali niti tko je naoružan a tko nije kao i to kako je oružje raspoređeno a za razvijanje fronta očito je da nikada čuli nisu,naravno osim onih nazočnih koji jesu i dotada bili aktivni oficiri.Stječe se dojam da je tako jalova opća situacija bila nečija namjera jer kako inače protumačiti to da je tadašnji ministar obrane bio osoba koja nikako nije znala što je to rat i ratne okolnosti.O ratnoj propagandi da se i ne priča.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code