GLAVNE TEME

IZRAEL U GAZI PROVODI GENOCID

9. kolovoza, 2014.

 
Proveli smo anketu među poznatim hrvatskim građanima

Napisao: Dražen Stjepandić

 U Bibliji piše, barem sam ja to tako shvatio,  da je Jišamel  bio prvi sin Abrahamov. Kad Abrahamova prva žena Sara nije mogla zanijeti, dovela je sluškinju Hagaru Egipćanku koja je brzo ostala trudna. Onda je zatim zatrudnjela i Sara. Zatim je Sara iz Abrahamova šatora u pustinju otjerala Hagaru i njenog sina Jišmaela. Potjerana Hagara  u pustinji je mogla samo zajaukati i ispod jednog grma je ostavila sina Jišmaela. No Bog je čuo Jišmaela kako plače. Božji anđeo se ukazao Hagari i rekao joj je neka se vrati svome sinu Jišmaelu.  Preko svog anđela Bog je poručio Hagari da će spasiti nju i njenog sina i da će od njenog sina Jišmaela nastati veliki i plodan narod.

“Ali taj narod će biti kao divlji magarac, na sve će se ritati i svi će ga tući”-poručio  je Hagari Bog.

Tako je i bilo, a na mjestu gdje je Hagari u pustinji  Bog poslao svog anđela, danas je sveti muslimanski grad Meka, a od Hagarinog sina Jišmaela postali su Arapi.

I od Sarinog sina Isaka nastao je veliki narod koji zovemo Židovi.

Među polubraćom već dugo nema sloge, ali nemaju Arapi samo problema sa Židovima. Trenutno Arapi ratuju u Siriji, Iraku, Libiji i Pojasu Gaze. Od ta četiri aktualna ratna sukoba hrvatsku javnost najviše zanima sukob oko palestinskom Pojasu  Gaze. Barem tako tvrdi ugledni književnik Miljenko Jergović. Taj rat, kako konstatira  sudeći po zluradim komentarima na internetu, Hrvate zanima daleko više i od unutarslavenskog sukoba između Rusa i Ukrajinaca. Po informacijama iz prostora za komentare na portalima i forumima Miljenko Jergović je izveo zaključak da Hrvati mrze Židove i situacija u Gazi im pruža priliku za nekažnjeni antisemitizam.  Jergović svoju optužbu stalno ponavlja i gotovo ga više ili manje kao neku mantru potura u svaki svoj tekst još prije negoli je počeo rat u Gazi.

Istodobno jasno ne konstatira je li granitiranje škola, vrtića, bolnica, ustanova s oznakama UN-a ratni zločin, nego samo ponavlja da Hrvati mrze Židove. Počeo je uoči eskalacije sukoba kad je prvo nestao židovski mladić, nakon čeka je živ spaljen palestinski dječak.

Smatra da su prije granatiranja civili u Gazi upozoreni da će biti granatirani, da se maknu ili će biti koleteralne žrtve. Nije napisao gdje bi to civili u Gazi trebali otići da ne bi bili koletaeralne žrtve. Nije konstatirao da je Gaza okružena betonskim zidovima i morem, te da je jedno od najgušče naseljenih područja na svijetu. Na području od 40 kilometara dužine i oko 12 kilometara širine živi oko  1,4 milijuna Palestinaca. U takvoj situaciji teško da neka  granata  može prebaciti ili podbaciti. 

 A nažalost rat u Gazi ne prestaje. Informacije o velikim stradanjima civila na palestinskoj strani stižu iz sata u sat. Istodobno u hrvatskom medijskom prostoru malo je objektivnih pogleda i kometara. Premda je glavni tajnik UN-a  Ban Ki-moon svakodnevno granitiranje nadzemlja zbog tunela u podzemlju  izrijekom nazvao ratnim zločinom. U isto vrijeme u Hrvatskoj se uglavnom sudeći po medijima događa nešto što nalikuje na hrvatsku  šutnju s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su se uoči raspada Jugoslavije dohvatili Srbi i Slovenci.

Tek nekoliko novinara usudilo se oprezno  spomenuti ratne zločine i odmah se pokazalo se da je strana koja zastupa pravo Izraela na samoobranu daleko  odlučnija i medijski eksponiranija. U reakcijama na prozivanje izraelske strane nisu se propustili pozvati na antisemitizam. Za to vrijeme u demokratskom svijetu se o ratu u Gazi govori daleko otvorenije.

Zanimalo nas je što o svemu doista misle hrvatski građani, je li Jergović u pravu kada uporno tupi kako Hrvati mrze Židove? Premda židovstvo i Izrael nisu apsolutno podudarni pojmovi, ponavlja da današnji Hrvati mrze Židove općenito. Znači li to da možda više vole Palestince?

 Postoje li i koji su razlozi da Hrvati  mrze Židove, a Miljenko Jergović ih tako voli i cijeni? Je li točno ono što on uporno tvrdi ili se Židovima dodvorava podmečući u demokratskom svijetu opasne kvalifikacije jednom u ekonomskom smislu vječito zaostalom malom narodu?

Zanimalo nas je što hrvatski građani  misle o ratu u Gazi, pa i na čijoj su strani u tom nesretnom kravom sukobu?

Nazvao sam nekolicinu poznatijih hrvatskih građana i postavljao sam im tih nekoliko pitanja.  

 Od onih koji su se te subote javili na mobitel,  samo je jedan, nekadašnji saborski zastupnik, odbio dati ikakvu izjavu i  zamolio je da ga uopće ne spominjem. 

Jasna Babić, novinarka:

-To nije lokalni sukob, to je sukob globalnih razmjera. Hrvati niti mrze Židove niti vole Palestince. Kad se njih nešto direktno ne tiče onda su potpuno ravnodušni. Na kraju će se opredjeliti za jačega u tom ratu. Postoje dimenzije zbog kojih Židove izuzetno cijenim: zanati, kultura, trgovačka spretnost, snalažljivost u financijskim poslovima, Freud, Marx… Ali nije mi jasno zašto se sada služe metodama zbog kojih su i sami toliko puta u svojoj bogatoj povijesti nastradali.

Hrvatima se Izrael čini kao neka jako važna država jer iza nje stoji Amerika. Palestinci su sada u situaciji u kojoj su navodno Hrvati bili stoljećima. Nisu imali svoju državu. Osobno nisam državotvorna, čak ni prema hrvatskoj državi jer u prirodi svake države postoji fašistoidnost i potencijalni genocid.

Dvina Meler, manekenka i spisateljica:

– Općenito ratove smatram najvećom glupošću koju je čovjek izmislio. U sadašnjem ratu u Gazi mislim da si Izreal previše toga dopušta. U mom krugu prijatelja ne znam nikoga tko mrzi Židove, moji prijatelji po tom pitanju nisu nabrijani na antisemitizam, rasizam i slično.

Borivoj Radaković, književnik:

– Užasavam se svakog nasilja. U ovom trenutku nasilna strana je Izrael. Ima izrazito genocidne misli i ono što Izrael radi u Gazi je eklitatni primjer genocida. U Gazi nema sukoba nego Izrael Palestince istrebljuje sistematski. Gnušam se i onih koji se oglušuju na tu provedbu genocida. SAD i Obama su u tome glavni. Palestinci će jednog dana morati dobiti svoju državu i to nije stvar Hamasa nego UN-a.

Stipe Čuić, književnik:

– Hvala što ste me se sjetili, ali nemam dovoljno informacija da bih iznio svoj stav.

Mladen Pavković, novinar:

– Sadašnji rat u Gazi sličan je Domovinskom ratu. I u ovom slučaju je jasno da je Izrael agresor, ali Izraelu i Amerikancima nitko ništa ne može, pa mogu činiti strašne zločine jer za njih ne postoje međunarodni sudovi. Čista agresija, za ono što se događa u Gazi izrealski zapovjednici bi u Haagu ili na Nurberškom procesu svi bili osuđeni. Raketirati škole, bolnice, vrtiće i to prikazivati kao vojne ciljeve nigdje u svijetu ne prolazi nekažnjeno.

Otto Reisinger, karikaturist:

-Bio sam u bolestan pa nisam najbolje informiran. Kao karikaturist dugogodišnjim sukobom Izraela i Palestine bavio sam se ranije. Teško je reći tko je tu u pravu. Uvijek ima simpatija i za jednu ili drugu stranu. Mislim da će se Hrvati na kraju opredjeliti za onu stranu od koje će imati više koristi. Ne bih rekao da Hrvati većinom mrze Židove. Naprotiv, Židovi su stanovnici Hrvatske jako dugo i mislim da su se stopili s hrvatskim bićem.

Bruno Langer, rock glazbenik:

-Mnogo je Gaza na ovom svijetu. Jedna od Gaza je i Istra u kojoj živim. Znamo što su nam sve napravvile domaće lopine. O onome što se u palestinskoj Gazi događa mnogo govori knjiga “Jeruzaleme, Jeruzaleme”. Taj problem  u toj knjizi se analizira analizira od 1948, kad je nastala država Izrael. Bivša Titova Jugoslavija je bila na strani Palestinaca i dobro se sjećam da je Jaser Arafat često išao kod Tita na Brijune, a mi djeca iz Pule morali smo mu oduševljeno mahati. Sada svi znamo da se u Palestini igra tango smrti u kojem dvoje plešu. Ne čitam Jergovića i općenito ne pratim  sjevernokorejske medije. Notorna je glupost da Hrvati mrze Židove, ja kao Hrvat imam prijatelje u Izraelu i iz Tel Aviva mi stižu informacije što se događa kad granata padne na izraelsku stranu. Najstrašnije je što pogibaju djeca, a djeca još ne znaju jesu li Židovi ili Palestinci. Njih će tek kasnije odgojiti da budu jedni ili drugi.

Neven Barač, bankar:

-Palestinci imaju pravo živjeti kao i svi ostali ljudi. Mogu se služiti svim sredstvima da ostvare svoje ljudsko pravo. Mislim da Hrvati ne mrze Židove, to što se Izraelu ne daje za pravo ne znači da ih se mrzi. Tvrditi da Hrvati mrze Židove nema veze sa zdravim mozgom. Svojedobno su mi predložili  jednu ženu za tajnicu i pitali su hoće li mi smetati što je Židovka? Zašto bi mi to smetalo. Rekao sam da su svi ljudi ljudi i da je najvažnije kakav je tko kao čovjek.  Židovi su okupirali palestinske teritorije, godinama igraju na snagu i imaju strašnu podršku Amerike. Svoju nasilnu politku pokušavaju na razne načine neuspješno opravdati.

Pavle Kalinić, stručnjak za krizne situacije:

-Krupni kapital najkraćim putem dolazi do svog cilja. Hrvati najprije i najviše mrze sami sebe, pa tek ponda sve ostale.

Vi poštovani posjetitelji našeg portala Tjedno možete svoje mišljenje uobičajeno iznijeti u kometarima ispod teksta. Živjela objektivna slika. Lažući i podmečući ne može se biti pravedan.