Vinko Sindičić navodnu svoju žrtvu poziva na medecinsko ispitivanje
Piše: Darko Petričić
Zahvaljujući dokumentu do kojeg je došla redakcija portala Tjedno, mogla bi biti riješena misterija atentata na predsjednika Hrvatskog državotvornog pokreta Nikolu Štedula. Iako se atentat dogodio još 20. listopada 1988. godine, a navodno je počinitelj trebao biti Vinko Sindičić iz Rijeke, do danas mišljenja o tom događaju su podijeljena. Naime, postoji veliki broj ljudi koji misle da je taj atentat bio izmišljen od strane Nikole Štedula i Službe državne sigurnosti. Potvrda za to je i dokument kojeg koristimo za ovaj tekst, a radi se o pozivu odvjetničkog ureda Marka Puhovca, u ime svoje stranke Vinka Sindičića, da se Štedul podvrgne medicinskom vještačenju kako bi se utvrdilo postoje li stvarno rane od metaka nastale prilikom navodnog atentata.
DETALJI ATENTATA
U opisivanju navodnog atentata iz 1988. godine navodi se kako je Nikola Štedul svakodnevno, točno u 7 sati šetao svog psa, njemačkog ovčara Pašu, dobro istreniranog psa čuvara. Tog dana, u šetnju je išao nešto kasnije, oko 8 sati jer je noć prije dugo radio na pisanju jednog članka. Po povratku sa šetnje iz obližnje šumice, stotinjak metara prije svoje kuće, primijetio je kako mu se iz suprotnog pravca polako približava automobil. Kad je došao do njega, vozač je prikočio. Štedul je pomislio da je vozač zalutao i da traži pomoć. Zbog toga se nagnuo kroz prozor automobila, a u tom trenutku vozač Rudolf Lehtozky je izvukao pištolj s prigušivačem i ispraznio cijeli šaržer u Štedula. Rudolf Lehtozky bilo je lažno ime Vinka Sindičića pod kojim je kao atentator stigao u Škotsku da bi likvidirao Štedula. Tako otprilike glasi službena verzija ovog događaja
Sam Nikola Štedul ovako opisuje ovaj slučaj: Nisam odmah osjetio bol i shvatio što se događa. Vidio sam samo dva bljeska iz prigušivača. Nekako sam se okrenuo napola desno i tek onda mi je postalo jasno što se događa, jer on nije prestajao pucati. Poslije toga automobil je odjurio, a ja sam opazio kako mi krv ide iz usta i mislio sam da nemam više od jedne ili dvije minute života. Želio sam otpuzati nekako do kuće da kažem ženi i djeci zbogom. U tom trenutku iz kuće je naišla susjeda i pitala me što se dogodilo. Imao sam toliko snage kazati da sam ustrijeljen. Ona je otrčala i pozvala ambulantu i policiju… Ja nisam mogao pričati, jer mi se naboj zaustavio u zubima. Ispljunuo sam naboj i slomljene zube. Drugi naboj je prošao kroz grlo i zato sada imam promijenjen glas. Ta dva naboja nisu bila opasna po život, nego onaj koji je prošao pored bubrega, povrijedio mi arteriju i zaustavio se u plućima pored srca…
Osam dana kasnije, 28. listopada odvezli su me u policijsku postaju. Poredano je stajalo desetak ljudi. Počeo sam gledati zdesna nalijevo; četvrtog u redu prepoznao sam po očima i obrazima – kao napadača. To nije bilo teško. Pitali su ga kako mu je ime, a on je odgovorio na njemačkom: «Ich heisse Vinko» – Zovem se Vinko.
Inače, Rudolf Lehotzky bio je stvarna osoba. Radilo se o švicarskom državljaninu kojemu je prilikom boravka u jednom zagrebačkom hotelu ukradena putovnica, pa se može zaključiti kako je u cijeli ovaj slučaj bila umiješana i hrvatska Udba.
ŠTO SE DOISTA DOGODILO ?
Zbog ovog slučaja britanski sudac Lord Allanbrife osudio je 4. svibnja 1988. godine Vinka Sindičića – Pitagoru na ukupno 15 godina zatvora, a Štedul se nakon toga nastavio baviti politikom.
Dvadeset godina kasnije, Sindičić je spreman otkriti cijelu pozadinu ovog slučaja, pa za početak poziva Štedula da se podvrgne medicinskom vještačenju, ali ne u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, i to na Mediziniche Fakultat, Institut fur Rechtsmedizin u Minhenu. U dopisu kojeg je odvjetnički ured Puhovac uputio Štedulu navodi se kako Sindičić negira sudjelovanje u ovom atentatu i ustraje u tvrdnji da nikada nije počinio nikakvo djelo na štetu Štedula koje bi uključivalo ranjavanje vatrenim oružjem. Ova medicinska ustanova odabrana je zbog toga jer je ovlaštena utvrditi prirodu ozljeda koje su nastale kao posljedica ranjavanja iz vatrenog oružja. Sindičić je bio spreman podmiriti troškove putovanja i pregleda.
Nije potrebno posebno naglašavati kako Štedul nije pristupio ovom vještačenju niti je odgovorio na ovaj dopis od 9. rujna 2009. Prema posljednjim informacijama, Štedul već duže vrijeme boravi u Australiji i više se aktivno ne bavi politikom.
