IN MEMORIAM NADA DULIĆ KOWALSKY

IN MEMORIAM NADA DULIĆ KOWALSKY

21. srpnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

scan0072 republikanke 06 1982

Nada Duić-Kowalsky je preminula 13. srpnja 2013. u Zagrebu. Pokojna Nada Paulina Duić-Kowalsky, povjesničarica umjetnosti, etnolog i konzervator (Vinkovci, 29. lipnja 1946.). Osnovnu školu pohađala je od 1953.-1961. u Županji, Topuskom, i Bosanskom Šamacu (BiH), a gimnaziju je završila u Zagrebu 1965. Povijest umjetnosti i etnologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1971.). Potom je magistrirala (1981.) na poslijediplomskom studiju na Referalnom centru za informatiku i muzeologiju Sveučilišta u Zagrebu sa zvanjem magistra informatike i muzeologije iz crkvene povijesti. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na poslijediplomskom studiju 2005. prijavila je obranu doktorata znansti iz crkvene povijesti: Crkvena povijest, posebno monaški red sv. Benedikta i njihov značaj i uloga u stvaranju crkvenog i nacionalnog identiteta na povijesnim prostorima Hrvatske.

Dragocjena su poznanstva i prijateljstva koje je stekla tijekom života i iznimno plodne karijere. U koju je ušla s čvrstim korakom i od početaka se nametnula kao iznimno stručna i djelotvorna okretna osoba sposobna i snalažljiva s primjetnom kreativnošću i ljudskom susretljivošću. Zapravo njezinu osobitu posebnost i zanimljivost  primjetili su i poštovali svi oni koji su je poznavali.

Obavljala je razne dužnosti. Između ostalog bila je jedna od osnivača i višegodišnja glavna tajnica Croatia Nostre – članice zajednica nacionalnih  udruga Europske unije Europa Nostra, Den Haag, NL  -1991.-  u članstvu  Europe Nostre, Den Haag, Nl – 1997.

 Jedna je od osnivačica Centra za održiv razvoj – Ekopark Pernat, Lubenice, otok Cres,1997

 Jedna je od osnivačica Parenzane, udruge za revitalizaciju Poreča (do Trsta) starih željezničkih komunikacija, Motovun, Istra, 2004.

 Članica je Hrvatskog kulturnog društva Napredak, glavna podružnica Zagreb,

članica “Radovana” za zaštitu trogirske baštine, Trogir, 2000.

Članica Društva povjesničara umjetnosti, Zagreb,1980.

Članica Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb, 2002.

 Članica je i suosnivačica Croatia Nostre (osnovana je u Velikom Taboru u kolovozu 1991.godine), kao nevladina organizacija koja se veže na europsku asocijaciju Europa Nostra, koja okuplja uglednike i znanstvenike, a svrha joj je zaštita, promocija i vrjednovanje kulturne i prirodne svekolike baštine Republike Hrvatske i nacijine kulturne baštine.
Prvi predsjednik Croatia Nostra bio je barun Janko Vranizani (do 1995.). Croatia Nostra je od 1994. godine član matične organizacije Europa Nostra sa sjedištem u Den Haagu.

Dok je bila djelatna u Ministarstvu kulture kandidirala je za europsku nagradu Europe Nostre i EU i Hrvatsku za ostvarene rezultate  i izvršene konzervatorsko-restauratorske radove na baštini: kao država – ne članica EU, Hrvatska je dobila iznimnu povelju za obnovljenu renesansnu kapelu sv. Ivana u trogirskoj katedrali sv. Lovre i arheološki obrađen i predočen predpovijesni lokalitet Monkodonja u Istri, koji je rađen u suradnji sa Freie Universität u Berlinu 2003., a 2005. za Biskupsku palaču u okviru episkoplanog kompleksa Eufrazijane u Poreču, 2006. za konzervatorsko-restauratorske zahvate na kompleksu rapske katedrale sv. Marije 2007. za grčku brončanu skulpturu Apoksiomen.

Istaknut ćemo da su upravo zahvaljujući iznimnom međunarodnom ugledu stručne osobe u djelatne  u Hrvatskoj kulturi Nade  Pauline Duić-Kowalsky zapravo   jedine europske nagrade dobivene za konzervatorsko-restauratorske radove na našoj Hrvatskoj baštini, bilo unutar ustanova i izvan stručnih ustanova Hrvatske i Europe, koju je Croatia Nostra svojim prepoznavanjem odabirom, nominacijom (i naravno lobiranjem) uspjela izboriti.

Bila je osoba dobrog zdravlja, ponosna majka i baka, a iznenadno je preminula u snu 13. srpnja 2013. u Zagrebu. Očito ničeg do sad bitnijeg nismo znali i o povijesnom doprinosu Nade Paulina Duić-Kowalsky, međutim iz ovoga je moguće  dostatno zaključiti da se radi o izvrsnoj povjesničarici i konzervatorici i poznavateljici umjetničkog, uglednoj hrvatskoj znanstvenici i istraživačici, ponosnoj majci i Hrvatici kojoj je stalo do Hrvatske, hrvatske kulture i hrvatskog jezika, a nadasve do povijesne istine.

Ivan Raos T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<