IMALI SU SREĆE ŠTO SMO IGRALI S DRUGOM MOMČADI

IMALI SU SREĆE ŠTO SMO IGRALI S DRUGOM MOMČADI

22. lipnja, 2016.

 

Sad smo, s ovom gardom, u jednom naletu. A, već negdje urla rik novih mladih lavova. Mi, možemo. Iskoristimo našu nadarenost. Ljudi moji! Trgnimo se. Vatreni su osvojili Europu. Još nitko nije igrao bolje. Nitko!

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Bordeaux: Hrvatska – Španjolska 2-1

Bordeaux! Znam ga ko’ svoj džep. I njegove vinograde. I – vino. Vinarija, na pretek. Gledamo sam fenomen prirode: Plima tjera Atlantik u rijeku Garome. Turizam prvog reda. Zovu ga, Akvitanci, ‘usnulom ljepoticom’. Hoće li, večeras, hrvatski i španjolski nogometaši, ljepotom svoje igre dignuti tu strastvenicu na noge. Udahnuti joj život. Ponovno. Teren je novi, nije za peticu. Lopte, pucaju, po šavovima. Nisu dobre. Furija u crvenom, Kroacija (Matoš) u modrom. Pravdu je dijelio Kulpiers-Nizozemac. Čačić je pružio ruke vatrenima. Del Bosque, stari lisac, Furiji. Ajmo! Vamos!

Put do bitke za zlato

Ova idila grada na Atlantiku, pada u vodu. U Atlantik. Jer, ovim vodama, zaplovili su Domagojevi strijelci. Od njih bežali su Mlečani, na sve strane. (Dux pesumus Croatorum). U utorak, nije bilo  hispanskih konkvistadora. Tukli su sve, do Ognjene zemlje. Vjekovima. Te večeri tu, u Bordeauxu, bili su tučeni. Meštrovićevi nategnuti lukovi i uperene strijele hrvatskog kneza, pogodile su jednog dobrog čovjeka. Del Bosquea. Znam ga. S njim možeš na Sjeverni pol. No, Kad Perišić ima loptu na onoj, lijevoj strani i gađa lijevi kut, na drugoj, zna se 2-1. Za Hrvatsku. Igralo se na veliko. Veliku utakmicu. Protiv prvaka svijeta, protiv europskih prvaka! Golčina. Za povijest. Za sva ona – osam stotina dugih stoljeća (Nazor).

Taj pogodak ruši sve. Ovo je naš put, ja vjerujem do bitke za zlato. Jednostavno, uvjerljivi, raspoloženi, spremni (pa, pustite, da bar sada, kažemo: Za Dom), ne rešpektirajući visoko znanje Furije. Bili smo bolji. Imali smo prostor, imali smo prilike, znali smo s njima. Njihov tika-taka, u koji su se utapali,  nema umjetnika za taj stil. Nije dosta davati i dodavati. Treba izaći, na svjetlo dana. Hrvati su slično postavljeni. Ali, mi izlazimo. Idemo van. Ni veliki Iniesta, znalac npn plus ultra, ostao je negdje, na cesti. Na sivom, izguljenom kamenu. Žedan. Nemoćan. Trebalo bi mu spot-afričke šljive. Ne daj Bože, više od toga. Pa, njega je naigrao Badelj. Rakitić je držao, silno, igru. Nije bio slikovit kao Luka Modrić (Ha-ha-ha… pa, ni njega nije bilo ni Mandžukića, a da je Bilo Luke i Mandže. To bi bila komedija). Cervantes. Sancho Panza. Imali su Španjolci sreće. Igrali smo s ‘drugom momčadi’.Sve je bilo u modrom, na svom mjestu. Nije bilo popuštanja. I kad se nije ispričao vic, pucao sam od smijeha. Hrvatska!, U ovom trenu, s rukom na srcu, kao za himne, mi smo predstavništvo čitavog Europea.

Još Hrvatska ni propala

Tu ima šmeka. Ima nogometa. Nije Ćiro pogriješio. Najbolji na svijetu? ‘Sine, Hrvati!’. Jesmo, malo smo ispali kod onog duplog proigravanja, u rupu, kad je Morata zabio za, očekivani 1:0. No, seviljanski zet, Rakitić, poslije pogreške njihove obrane, pogodio je gol-štangu. Bila je to lopta koja je lizala i prečku i gredu, nije ušla. Ali, ona je zasvirala advent. Očekivanje.Možemo mi-i s – ovima.

A peta Kalinića, za 1:1, to je već priča, iz onog nogometa kojeg više nema. Jer, ne plačem za ovim što se, do sada,  pokazalo. I da nije bilo Hrvata, tužno. No, to nije sve. Vrsaljko, ruka, navodni, elver. Visoki Rakin prijatelj, Ramos, šuta u desnu stranu, u desnu strani leti i Subašić, odbija, nije gol! Ovo je već ‘ ludnica’.Euforija. Pjesma. Čudo. Dobro veli Čačić: ‘Kakvo čudo…!’ Sad smo mi, Hrvati, junaci Euroepa. A svaki od naših, vitez. Hladnokrvni, apsolutno mirni šef, Ante Čačić, može mirne duše, poslije ovoga, doma. Može na svoju kavicu, gore, na Dolcu. Dobro je postavio, dobro je vodio i doveo do kraja, jednu CRO-konkvistu. Takva se ne pamti. Mislim da je srušio sve on rušitelje, pune, nažalost, hrvatskog jala. Bila je  to prekrasna predstava. Spektakl! Oživio sam. Pola je noći. Ja večeram. Slasno, masno. I, pijem: Uz onu, Gajevu: ‘Još Hrvatska ni propala.—‘!

Nek se ruše svjetovi, poigravaju političari našim domajom, nek im bude. Mislim da ne znaju. Ovi, naši, nogometaši, znaju. I onda, kad ne driblaju. Nije li, s nekoliko pokušaja rolanja, Pjaca, vitak, stasit, najavio da je ova igra – hrvatska. Imamo ju, u krvi. (Ico Hitrec). Sad smo, s ovom gardom, u jednom naletu. A, već negdje urla rik novih mladih lavova. Mi, možemo. Iskoristimo našu nadarenost. Ljudi moji! Trgnimo se. Vatreni su osvojili Europu. Još nitko nije igrao bolje. Nitko! Momčad u kojoj i zadnji šaraf, čak i onaj koji nije baš najbolje podmazan, čvrsto stoji na zemlji, zadivila je sve. Svijet urla: Hrvati. Tu je veličina ove pobjede. Jer, bio kako bilo, Španjolci su jaki. Imaju sustav, imaju tika-taku. Ali, nemaju – klasu. Nemaju genijalce. A ovakav pristup igri traži najviše: fantaziju. Da, bilo  je fantastično. Hrvatska, Hrvatska!  O ovoj će se pobjedi pisati, dok nas bude. Mislim, najvećoj, od svih. Živjeli! Vatreni.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code