ČESTITKA GLAVNE TEME

I OSTALIM MUČENICIMA ZA HRVATSKU TREBA PODIĆI SPOMENIKE

30. svibnja, 2025.

O ovim ljudima, koji su vodili rat prije rata, i davno shvatili da se Jugoslavija ne može rušiti bez oružane borbe, trebala bi i morala učiti i djeca u školi. Ali, te se Junake, nažalost, i dalje prešućuje i marginalizira.

U Hrvatskoj se, očito,  više cijene i poštuju ratni dezerteri i profiteri nego ljudi koji su dali svoje živote u cilju rušenja „tamnice naroda“

Napisao: Mladen Pavković

Spomenut ćemo tek pripadnike Hrvatske oružane postrojbe  „Planinske lisice“, poznatije kao Bugojanska skupina, odnosno Fenix skupina. Oni su ušli na podruje bivše Jugoslavije 20. lipnja 1972., s ciljem da pokrenu pobunu i sruše Jugoslaviju.

Nisu uspjeli Uhitili su ih i mučili i na kraju pobili kao zečeve.

Vjerovali su da će im se pridružiti i nezadovoljni narod s Titovom politikom, ali to se nije dogodilo.

O ovoj akciji na široko i dugačko pisao je navodni bivši Udbaški novinar Đorđe Ličina, trovajući   svojim člancima i  knjigama hrvatsku mladež, ali i mnoge druge.

Istinska zahvala

Protiv Tita i partije, odnosno Jugoslavije, bio je i Zvonko Bušić-Taik, sa svojom suprugom. Oni su čak kidnapirali i zrakoplov, sve s ciljem da skrenu pozornost na monstruozne Titove zločine, prije svega na muke kroz koje su u njegovo vrijeme prolazili Hrvati.

Dobroslav Paraga je sakupljao potpise uglednika za spas političkih zatvorenika, a Titovi suborci (Udbaši) su ga nakon toga gonili i mučili, kao malo koga.

Sjetimo se još i hrvatskog književnika i mučenika Zlatka Tomičića, koji se protiv bivše Jugoslavije, borio isključivo – perom. I takve je Josip Broz zatvarao, protjerivao i mučio.

Ovakve i slične primjere mogli bismo nabrajati u nedogled.

Problem je što Republika Hrvatska još ni danas ne daje istinsku zahvalu hrvatskim domoljubima koji su živjeli i radili diljem svijeta, odnosno koji su  dali i svoje živote za rušenje „tamnice naroda“ tj. Jugoslavije.

Da komedija bude veća takve ljude i dalje nazivaju „teroristima“, umjesto Junacima, tim više što su  u vrijeme Tita, KOS-a i Udbe, samo najhrabriji bili u stanju  suprotstaviti se propalom režimu, od kojeg nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, koji je pokrenuo i vodio utemeljitelj RH dr. Franjo Tuđman,  nije ostalo – ništa.

Nije bilo uzaludno

Stoga nas je obradovala vijest da je  u subotu, 24. svibnja 2025. , u organizaciji Udruge „Zvonik“ iz Bobanove Drage u Sovićima kod Gruda u Hercegovini otkriven spomenik pripadnicima Bugojanske skupine – Ivanu  Prliću i Stjepanu Crnogorcu, koji su uhićeni i ubijeni bez suda i suđenja.

Na taj način ostat će uspomena na ove istinske i hrabre hrvatske domoljube, kojima se i ovim potezom željelo poručiti  poručuje da njihova žrtva nije bila uzaludna.

Međutim, o ovim ljudima, koji su vodili rat prije rata, i davno shvatili da se Jugoslavija ne može rušiti bez oružane borbe, trebala bi i morala učiti i djeca u školi. Ali, te se Junake, nažalost, i dalje prešućuje i marginalizira.

U Hrvatskoj se, očito,  više cijene i poštuju ratni dezerteri i profiteri nego ljudi koji su dali svoje živote u cilju rušenja „tamnice naroda“.

Sva je sreća što smo zahvaljujući utemeljitelju hrvatske države i prvom hrvatskom predsjedniku, odnosno hrvatskim braniteljima dobili rat protiv Srba, Crnogoraca, zločinačke JNA, pa i pripadnika Račanove udruge  KPJ-SDP, jer bi prošli možda i gore nego oni koje su „osloboditelji“  mučili i ubijali nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Ovaj spomenik pripadnicima  akcije Fenix72.  trebao bi i morao imati svoj „nastavak“, tj. da se i po ostalim  hrvatskim mučenicima, borcima za slom Titove Jugoslavije, prije Domovinskog rata, podignu spomenici ili da im se da istinska zahvala.

Sramotno je i jadno što njihova imena nisu u Registru hrvatskih branitelja, u kojem nema ni imena časnog i uvaženog Antona Kikaša, ali ni brojnih drugih, koji i dalje žive izvan svoje Domovine, koja se nažalost nije potrudila da ih vrati  svojim korijenima. T