OPLJAČKANO

I ŠEGON ODLAZI S MILIJUNIMA

6. veljače, 2014.

Piše:Saša Radović

Najveća Šegonova krivnja – da ne kažemo zločin – je to što je nanio štetu ugledu SDP-a. Zbog toga će otići s mjesta pomoćnika ministra financija! I to je to! Ništa više! Apsurdno, žalosno, tragično! Vlada RH svojom beskrajnom bahatošću poručuje svekolikom hrvatskom puku – da je politička elita iznad zakona, prava i pravednosti. Za Milanovića i njegovu svitu normalno je da Branko Šegon mirno odstupi i da se vrati u business s trideset i jednim nezakonito priskrbljenim milijunom. Bez vraćanja ukradenog, bez kazne za prevaru, manipulaciju, krađu, kriminal. Dok vlasnici HBOR-a (hrvatski narod) jedva preživljavaju – Šegon im otima posljednje mrvice sa stola. Milanović u svojoj zaslijepljenosti vlašću, javno (na TV emisiji s Bagom!) „sumnja“ da je Šegon nezakonito dobio sporni kredit. Šegon je u dugovima, a milijunski kredit pod prepogodnim uvjetima dobiva od HBOR-a kao pomoćnik predsjednika NO HBOR-a, ministra Linića. Učenik osnovne škole zaključio bi da se logika i dedukcija premijera povlači pred arogancijom i njegovim osjećajem više vrijednosti. I da je sve skupa, ne samo nezakonito nego – i nepravedno!

LINIĆ MORA OTIĆI

Istina je i imperativ da Branko Šegon nakon otkaza mora hrvatskom narodu vratiti pokradene milijune. HBOR nije privatna banka nego naša – to je vlasništvo hrvatskog naroda. Linić mora odstupiti s mjesta ministra i odgovarati za mućku sa Šegonom. Lopov je i onaj koji lopovu drži ljestve. Premijer Milanović dužan je inzistirati da njegovi podređeni dužnosnici Linić i Šegon – kazneno odgovaraju za svoja nedjela! Isto vrijedi i za Antona Kovačeva predsjednika Uprave HBPR-a, trećeg člana zločinačkog udruživanja.

Da, to bi bila pravda, zaboravljeni pojam u Hrvatskoj. Što je s nizom „otišlih“ koji su odnijeli svoje pokradene milijune? Tu je, na primjer Veljko Ostojić i njegovih 25 opljačkanih milijuna(?) o čemu smo pisali na ovom portalu. Što je s Čobankovićevim milijunima koje je opljačkao iz europskih fondova? Što je s pokradenim plaćama istarskog župana Flege(?), s Kalmetom, Šuicom, s mnoštvom prebogatih političara za čije krađe svi znamo? Hoće li i oni samo „ostati bez posla“ – ali s opljačkanom imovinom? Je li to zakonito, pravedno?

Nepravda generira nepravdu, brusi je i gladi – dok ne postane „pravda“. Stalnom presijom na zdrav razum puka i stalnim ignoriranjem pravde – otupljuje se otpor nepravdi. Genijalan alat za taj atak na mozak hrvatske nacije je takozvani DORH. Dnevnom dozom pravde, progonom uličnih dilera, pljačkaša novinskih kioska i preprodavača kino karata – DORH pokriva nepravdu bogaćenja gornjogradske elite i pretvorbenih kriminalaca. Pri tomu se   stotine i tisuće kaznenih prijava bacaju u koš. Jedna od finesa ignoriranja pravde je i deklaracija „provodi se istraga“. Godinama, desetljećima gomila Bajićevih zamjenika i zamjenica premješta papire iz ladice u ladicu! I ništa! Da nema „ludih“ novinara kojima je nekim čudom u vijugama mozga ostao osjećaj pravde – DORH ne bi otvorio niti jednu, jedinu mega aferu. Branko i Slavko bi i dalje radili u duetu i iskamčili još dva ili pet super pogodnih kredita.

OTUPJELI PASIVNI PUK

Tajkuni i ostali krim milje postali su sastavni dio našeg dnevnog poimanja. Nitko nema averziju prema zločincima, ratnim i pretvorbenim profiterima, ili korumpiranim političarima. Otupjeli pasivni puk misli da tako treba – da je to normalno! Hrvatski se građanin čudi kad u tisku pročita da je Italija konfiscirala nekoliko stotina milijuna eura mafijašima – iako je to ispravno, pošteno i pravedno. Po „iskrivljenoj“ hrvatskoj pravdi normalno je da evidentnim pljačkašima Domovine (Sanader, Vidošević, Zagorec,…) imovinu nitko ne dira (kao, blokirali su je!). Iskrivljene norme su na svakom koraku. Četiri milijuna hrvatskih građana ne zgraža se nad apsurdom da nam vlada RH kandidira u Europski parlament jednog Ivana Jakovčića, sudionika i inicijatora najvećih afera u kojima se „nestale“ milijarde (Hypo, Arenaturist, Dragonera, Rockwool i dr.). Godinama puk čita i gleda objave u tisku, na TV i na portalima o Jakovčićevim mućkama i o otplatama astronomskih kredita koje su nekoliko puta veće od njegovih mjesečnih primanja. Nino je i autor projekta „istarski model“ – kako jednostavno zaraditi milijune! Najprije jeftina kupnja tisuća kvadrata pustopoljine, krša ili šume – slijedi korupcija u urbanističkim uredima i pretvaranje u građevinske parcele. To još treba prodati po visokim cijenama. Između mnogih dobro su se ogrebli na taj način Ostojić i Vidošević. Najveća takva afera je Dragonera-Barbariga, pretvaranje milijun kvadrata intaktnog priobalja parka Brijuni u turističku zonu. Zarada 194 milijuna i devastacija djevičanske obale! U drugoj aferi (Dajla) „okrenulo“ se 500 milijuna kuna – jer se šuma pretvorila u golf terene.

Kako se osjeća Hrvat u Hrvatskoj ili u nekoj zemlji EU kad sazna da ga zastupa Ivan Jakovčić? S blagoslovom premijera! Bijedno, sramotno!

Naši slijepi građani pokraj zdravih očiju gutaju i takve floskule kao što je „sukob interesa“-  pojam koji je lukava vlast zamijenila za zloporabu položaja ili jednostavnije – za zločin! Po receptu pape Leona X. smišljeno je Povjerenstvo za sukob interesa koje „za par kuna“ oprašta grijehe (indulgencija). Koji mentalno zdrav čovjek može progutati da jedan Tihomir Jakovina plati nekoliko tisuća kuna „kazne“ za prevaru pred cijelim narodom i ne odleti s ministarskog mjesta. Gdje je tu moral, ministarski dignitet, čast? Ili kako Slavko Linić može biti ministar dok savjetuje svoje bogate drugove u Dubaju ili na jahti – kako rješavati milijunske porezne dugove. Ima li to nekakvu vezu s tajnim računom u Trstu? Ne treba ni spominjati Linićevo zločinačko udruživanje sa Šegonom i s Antonom Kovačevim, predsjednikom Uprave HBOR– a zbog kreditnih manipulacija.

Najgore od najgoreg je to što se svekoliki puk ne stidi svoje pasivnosti i straha – iako sve vidi i sve zna. No, dobro je što nam se apsurdi množe iz dana u dan. Bolje je da ih je što više – brži će biti kraj!

Anno Domini MMXIV./VIII.