HRVATIMA IZVAN HRVATSKE PONUDILI SMO NEGOSTOLJUBIVOST KAO DA SU TERET OVOM DRUŠTVU

HRVATIMA IZVAN HRVATSKE PONUDILI SMO NEGOSTOLJUBIVOST KAO DA SU TERET OVOM DRUŠTVU

27. studenoga, 2018.

 

 

Ako su nam Hrvati izvan Domovine mogli i znali pomoći u vrijeme srpske i ine agresije sigurno nam mogu pomoći i danas, kad je na određeni način u pitanju i opstojnost hrvatske države, odnosno njezinih građana, koji više, vjerujte, državi ne mogu plaćati tolike namete, kakvih nije bilo ni u „srednjem vijeku“

Napisao: Mladen Pavković

Neki, možebitno malo i pretjerano, smatraju da se hrvatska država danas nalazi u mnogo težem financijskom i gospodarskom problemu, nego što je to bila od 1991.-1995., kad smo od srpskog i inog agresora branili hrvatsku državu. Tada, unatoč krvavom ratu, bilo je, čini se, manje gladnih, nezadovoljnih i nezaposlenih, tada gotovo nitko nije kopao po kantama za smeće, kao što se to događa danas, 27 godina od početka rata. Međutim, u vrijeme agresije imali smo iznimno veliku potporu i od Hrvata koji su živjeli izvan hrvatske Domovine. A izvan Hrvatske danas živi, od Njemačke, Austrije, Kanade, SAD, Australije, Francuske, Madžarske, pa sve do Južnoafričke Republike nekoliko milijuna naših građana, od kojih je (ne) mali broj na popisu – milijardera i milijunaša (u eurima). Njih nitko ne zove, a oni se očito sami ne javljaju, a ako se i jave u vezi nekog kapitalnog projekta kojeg bi ostvarili u Hrvatskoj, i dalje, kako se može čuti, nailaze na niz administrativnih i inih prepreka, a što je još gore i na relativnu negostoljubivost, kao da su oni teret ovom društvu, a ne oni koji bi mogli pripomoći i spasiti nagomilani deficit.

Sve veći porezi

Stoga, postavljamo pitanje, hrvatskoj Vladi, Saboru, tzv. oporbi, ali i predsjednici države: što ste učinili da privučete kapital hrvatskih građana koji žive u inozemstvu? Uz to, poglavito nas zanima- zbog čega se tako malo (gotovo ništa) od završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata tih časnih i poštenih ljudi nije vratilo u svoju Domovinu? Je li oni uopće znaju da je Hrvatska na “rubu ponora”, da se neprestano izvlači novac iz EU fondova (što bi bilo da ih nema?), ali i od sve većih poreza građana?

Brojni Hrvati jedva preživljava od prvog do prvog, a poglavito su u teškom položaju hrvatski branitelji koje ni metak nije okrznuo! Nekoliko stotina tisuća ljudi je pod “bankarskom blokadom”, ovrhama, a razni nameti države su postali “uže za vratom” i onima (umirovljenicima) koji su se cijeli radni vijek odricali da bi sutra njima i njihovoj djeci bilo bolje. Činjenica je da i kod nas oni koji su se obogatili, dok su drugi ginuli, (svaka čast iznimkama) žive kao da su bogatstva stekli unazad stotinu i više godine, a ne u svega pet-šest koliko je trajao rat.

Namti veći nego u srednjem vijeku

Apeliramo na Hrvate izvan hrvatske Domovine, poglavito kad smo zahvaljujući hrvatskim braniteljima, postali članica Europske unije (EU), da pokušaju pronaći način na koji bi i kako pomogli Hrvatskoj da izađe iz gospodarskog i inog kolapsa u koji su nas od 2000.-te najvećim dijelom “gurnuli” nesposobni političari, koji krivnju neprestano svaljuju jedni na druge, kao da će nas to spasiti. Kod nas se, zamislite, od radnika traži da manje zarađuju, a da za to tri puta više rade! Pa čak se ide i tako daleko da se i za stradalnike Domovinskog rata govori i piše da su „privilegirani“ i teret ovom društvu !? Gdje toga ima?

Ako su nam Hrvati izvan Domovine mogli i znali pomoći u vrijeme srpske i ine agresije sigurno nam mogu pomoći i danas, kad je na određeni način u pitanju i opstojnost hrvatske države, odnosno njezinih građana, koji više, vjerujte, državi ne mogu plaćati tolike namete, kakvih nije bilo ni u „srednjem vijeku“? T