AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

HRVATI SE NA IZBORIMA UNESREĆUJU

17. prosinca, 2015.

Postoje dobri i loše ljudi, dobre i loše obitelji, dobri i loši narodi. Narod koji sam sebe unesrećuje preko izbora, nije dobar narod. Uostalom, sve je kasno. Jer, da izbori nešto mijenjaju davno bi ih zabranili. Stvari mijenjaju revolucije i ratovi

Piše: Ante Matić

Sve teže podnosim ovu hrvatsku ponerologiju u kojoj političari baljezgare, kulturnjaci životare, stručnjaci besposličare, mediji baždare, gospodastvenici tezgare, mediokriteti lešinare, medecinari … i sve više bolujemo od onoga čime nas liječe od hrvatske šutnje, od hrvatskog jala i kala, od hrvatske šake jada!
Što nam se događalo u ovoj godini i što smo doborog, a što lošega doživjeli, kao pojedinci i, naravno, kao narod. Prije nego pokušam sročiti neku vrstu kronike zbivanja u zemlju Hrvata u ovoj dvije tisuće i petnastoj godini, moram izreći jednu ljudihulnu misao o narodu. Postoje dobri i loši ljudi, postoje dobre i loše obitelji, postoje dobri i loši narodi! Ja tako mislim. Imam pravo na mišljenje, kao što svaki od nas ima pravo na svoje mišljenje o svemu i svačemu, pa čak i o narodu kao narodu.

Most preko kojeg treba prijeći

Nešto što odmah iskače iz godišnje zibljske koletečine je Most. Grupa svjesnih i poltičkih zrelih pojedinaca okupljena oko Mosta, napraviše dar-mar u hrvatskoj politici poslije izbora. Kako su se smjenjivale na vlasti dvije stranke, izrasle iz Komunističke parije Hrvatske, stranka opasnih namjera, i stranka opakih navada, u datom vremenu pojavio se Most preko kojega valja proći da bi bilo bolje i jednima i drugima na obje obale. Ali, neda se skojevac Zoki izbaciti iz sedla, s vlasti, pa ne bira sredstva da ostane na vlasti sa svojim idiotskim ministrima na čelu sa svetosavkom Vesnom.
Narod koji je dva puta birao Mesića, jednog puta Josipovića i doveo hrvatske komunističke gadove na vlast, nije normalan narod. Reći ću hudohulnu misao, koja mi se nameće odavno o narodu i narodima. Dobro sam upoznao desetak naroda na našemu planetu, pogotovu hrvatski narod i mogu ustvrditi, na temelju njihova hoda kroz povijest i vrijeme, kažem i ne lažem, mogu ponoviti još jednom tešku istinu o ljudima u ljudinjaku. Postoje dobri i loše ljudi, dobre i loše obitelji, dobri i loši narodi. Narod koji sam sebe unesrećuje preko izbora, nije dobar narod. Uostalom, sve je kasno. Jer, da izbori nešto mijenjaju davno bi ih zabranili. Stvari mijenjaju revolucije i ratovi. Mi u ratu nismo odradili ono što smo morali odraditi.

Komunistički ideolozi i posrbice

Kad je Ataturk stvarao modernu, sekularnu Tursku dao je smaknuti 5 tisuća Turaka koji su mu stajali na putu da učini što je naumio. Nešto slično, samo u manjem obimu činili su još neki evropski državnici kad su stvarali države i donosili slobodu svom vlastitom narodu. Mi 1991. godine nismo odradili lustraciju i zato imamo ovo što imamo. Nismo se riješili hrvatskih komunističkih ideologa, krvnika iz Drugog svetskog rata, hrvatskih posrbica i ovisnika o Srbima kao o drogi i, naravno, nismo poslali tamo gdje im je mjesto Jakova, Milku, Ivicu i još neke partizanske i komunističke zlotvore. A njihovi okoti na vlasti isti su kao i oni. Ponavljaju grijehe svojih očeva i djedova na vlastitom narodu. Tako se kroz njihova djela obnavlja zapadni grijeh i uvećava. Zlo je to koje raste.T