POLITIKA

HČSP:DRUG LEKA JEDINO NIKAD NE SPOMINJE HRVATE KOJE JE POBIO KAO ŠEF OZNE U ZADRU

25. srpnja, 2014.

Histerija „antifašizma“ pod Mesić – Josipovićevom vladavinom dosegla je svoj vrhunac nedavnim intervjuom Budimira Lončara  na HTV-u, a kojega je dao Voji Šiljku. Odgledavši u cijelosti taj intervju, ostao sam zadivljen žrtvom i zaslugama druga Leka. Briljantna karijera koja traje i u njegovoj devedesetoj godini, velike zasluge koje nam je servirao tom prigodom, besprijekoran i moralan put, čist ko suza, bez i najmanje mrlje. Mora se priznati da je to prava rijetkost, takvi ljudi se rijetko rađaju. Na tomu tragu je on izgradio i svoju obitelj, ima jako uspješne sinove u Americi, ma sve bolje od boljega, prava hrvatska uspješnica. Američki san naspram ovoga izgleda kao najobičniji trivijalan uspjeh, gotovo vrijedan prijezira.

Cijeli život je nesebično žrtvovao za svoj narod, tako da je drug Leka gotovo na pragu svetosti. Stoga, bi radi mira u Regionu, jer se Srbi i njihov patrijarh oštro protive beatifikaciji Blaženog Alojzija Stepinca, trebalo naći konsenzus, pa da konačno i jedan antifašist postane svetac. Nepodnošljiva je činjenica da su sami fašisti i domaći izdajnici sveci, tako dalje ne može. U prilog beatifikaciji ide i činjenica da je Leka u devedesetoj godini života postao vjernik, pokajao se i dogovorio katolički obred na pokopu. Leka je to lukavo odradio, on računa ovozemaljska karijera mu je ionako gotova, pa zašto ne i na onomu svijetu pokušati obmanuti Svetog Petra, ništa ga ne košta, ionako će biti mrtav.

Možda će male teškoće prilikom beatifikacije Leka, proizvesti neke stvari koje u intervjuu nije bilo uputno spominjati. Leka je samo natuknuo da je strelovito napredovao u ratu i komunističkoj hijerarhiji, a to ostavlja dosta prostora za neke zaključke. Naravno da nije zgodno sada spominjati sva ta silna ubojstva koja je Leka osobno počinio u ime te partije, ili ona za koja je izdavao zapovijedi kao partizanski oficir i kasnije šef OZN-e, drugim egzekutorima. To je bilo davno, koga to sada zanima!? On je te i takve poubijao po antifašističkoj direktivi, i isključivo i interesu samih ubijenih, kako to voli kazati korisnik Lekinih savjetničkih usluga, izvjesni Burduš.

Malo veća teškoća će se pojaviti oko objašnjavanja uvođenja embarga na naoružanje Hrvatskoj u jeku srbijanske agresije, to je dosta svježe i ljudi ne zaboravljaju. Leka je i to već objasnio, htio je zaustaviti rat, jer bi Srbi prilikom agresije naišli na nenaoružane Hrvate, i rata na bi bilo, okupirali bi nas bez otpora. Za rat trebaju dvije naoružane strane, a ako je samo jedna naoružana, rata nema. Zato je Leka, kao jugoslavenski ministar, glasovao za uvođenje embarga Hrvatskoj. Šteta što taj briljantni Lekin plan nije uspio. Hrvatski narod nije imao razumijevanja za takve vizionarske i grandiozne planove.

U Zagrebu, 24. srpnja 2014.

Josip Miljak, predsjednik HČSP-a