GUANTANAMO JE HOTEL ZA SVETOŠIMUNSKU

GUANTANAMO JE HOTEL ZA SVETOŠIMUNSKU

1. studenoga, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

y254426521128664

Ivan Ađelić iz Trogira priča kako zatvorenike prebijaju bez povoda

 

Napisao: Damir Kramarić

Nakon nedavne objave teksta ‘Stravična zlouporaba psihijatrije’ u kojem smo opisali višeslučajeva prisilnog zatvaranja zdravih ljudi u ‘ludnicu’, redakciji portala Tjedno.hr javio se Ivica Anđelić, bivši vlasnik tvrtke ‘Mirna Vala’ iz Vinišća kraj Trogira, sa jednako potresnom pričom koja još jednom potvrđuje monstruoznu praksu zlostavljanja zdravih ljudi u hrvatskim psihijatrijskim ustanovama.

Anđelić tvrdi da je njegova agonija započela pljačkom više milijuna kuna odobrenog mu kredita koji, međutim, nikada nije sjeo na račun njegove tvrtke. Potom su mu oteli svu imovinu tvrtke koju je stavio na hipoteku tog kredita, a kada je počeo javno prozivati vjerojatne krivce za taj kriminal, strpali su ga na psihijatriju Svetošimunske bolnice, odakle je tek nedavno izašao.

BATINE I BATINE

-Zloglasni američki zatvor Guantanamo nejobičniji je hotel za Svetošimunsku bolnicu. Prestrašno je i neopisivo kako tamo muče ljude. Samo onaj tko je to  proživio zna o čemu pričam. Tko god tamo uđe, misli da nikada više neće izaći. Čovjek jednostavno izgubi svaku nadu. Mnoge bolesnike, ali i zdrave ljude, stalno prebijaju, vežu ih, te ih fiksaju snažnim lijekovima koji ih posve ošamute. Gledao sam kako pred ostalim bolesnicima pravosudni policajci mučki prebijaju momka iz Splita samo zato jer je odbio primiti lijek. Sutradan je bio sav u modricama, posve nafiksan te je vegetirao poput biljke. Bekavac mu je prezime. Uvjeren sam da je još u Svetošimunskoj. Nemojte misliti da itko tamo daje povoda za prebijanje. Ljudi se boje pa su mirni poput bubica, no ni to ih ne spašava. I Voju Blaževića, navodnog bombaša, prebijali su na mrtvo ime. Nekim bolesnicima liječnici daju čak tridesetak tableta dnevno, zbog čega se u Svetošimunskoj priča da psihijatrijski odjel služi kao pokriće za dobar biznis s tabletama. A tamo je, po mojoj procjeni, čak 70 posto zdravih ljudi – ističe Ivica Anđelić, te dodaje da psihijatrijski odjel vodi doktorica Esta Sušić koja je, po njegovim riječima, odgovorna za svako prebijanje i vezivanje bolesnika te za sve ostale mučne scene u Svetošimunskoj.

– Priča se da je Esta Sušić putovala u San Francisko o trošku farmaceutskih kompanija, te da je tamo naručila silne lijekove koje sada isprobava na prisilnim pacijentima u Svetošimunskoj. Meni je, primjerice, rekla da mi je zdravlje toliko ugroženo, da imam sumanuti paranoidni poremećaj, te da sam zbog toga opasan za okolinu. Kazala je da ću i nakon izlaska iz Svetošimunske u bolnici u Vinogradskoj morati nastaviti uzimati terapiju. No, nakon što sam 29. rujna ove godine napokon pušten, otišao sam u Split na novo psihijatrijsko vještačenje na kojem je doktorica Jasminka Šarić utvrdila da nema govora o sumanutom paranoidnom poremećaju, da nisam opasan za okolinu, te da ne trebam uzimati tablete. Rekla je također da je kod mene, zbog svega što mi se dogodilo, došlo do poremećaja osobnosti, no zbog toga ne trebam uzimati terapiju (u posjedu smo kopije dijagnoze dr. Jasminke Šarić koja potvrđuje Anđelićeve riječi). A u Svetošimunskoj sam tri mjeseca bio prisiljen svakodnevno piti po dvije tablete Zyprex-a, nakon čega nisam znao ni tko sam, ni što sam, ni s kim pričam… Iako sam jeo vrlo malo, od tih tableta udebljao sam se petnaestak kilograma. No, bez obzira na svu muku koju sam proživio, neću odustati od potrage za novcem kojeg su mi oduzeli, te od marine koju su mi oteli – dodaje Anđelić, te se potom vraća na početak svoje priče koja je proljetos završila njegovim prisilnim dovođenjem na psihijatriju u Svetošimunsku.

SVE ZBOG ZAGREBAČKE BANKE

– U lipnju 2001. godine na natječaju sam, kao vlasnik tvrtke Mirna vala d.o.o., dobio koncesiju za marinu nautičkog turizma u Vinišću kraj Trogira. Nakon toga izdvojio sam skoro pola milijuna maraka za dvije građevinske dozvole za hotel i marinu. Na mjestu gdje je bila riva potom sam duž 170 metara izgradio marinu za 57 brodova. Oko marine ubzo su nastali problemi jer mi je Županija htjela oduzeti legalno dobivenu koncesiju, na što sam se žalio, nakon čega je Ministarstvo mora donijelo odluku da se Mirnoj vali vrati koncesija. Bez obzira na te probleme, 14. lipnja 2004. godine kod javnog bilježnika Ružjak potpisao sam dva ugovora o kreditu sa Varaždinskom bankom. Prvi kredit iznosio je 150.000 eura, a drugi 136.240 eura, a hipoteka za te kredite bila je imovina Mirne vale. Varaždinska banka trebala je do sutradan, dakle do 15. lipnja, uplatiti taj novac na račun Mirne vale d.o.o., no taj novac nikada nije uplaćen, već je očito završio na nekom drugom računu. Zbog toga sam zajedno s odvjetnikom podnio bezbroj prijava DORH-u i Policiji, no oni nisu reagirali. U međuvremenu je, svega 15 dana nakon podizanja kredita, Varaždinsku banku preuzela Zagrebačka banka, da bi 17. srpnja iste godine račun Mirne Vale bio blokiran, iako je prethodno bilo novca na računu. Od Zagrebačke banke moj odvjetnik Dražen Letica i ja osobno smo tražili da nam kažu tko je blokirao račun Mirne vale, te kamo su nestali novci od kredita, odnosno da nam daju na uvid dokumentaciju o kreditu, no u ZABI su odbili naše zahtjeve! Jednostavno nisu htjeli otkriti tko nas je opljačkao. Obraćali smo se i Hrvatskoj narodnoj banci, no sve dok je Rohatinski bio guverner, i oni su odbijali izvršiti nadzor nad poslovanjem banke, te nam dati na uvid dokumentaciju. Čim je Rohatinskog zamijenio Vujčić, dobili smo od dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Vesna Ljubetić, nekadašnja zaposlenica Varaždinske banke, odgovorna za nestanak novca. Podnosili smo zbog toga prijave DORH-u i Policiji, no oni ništa nisu učinili. Sada tražimo financijsko vještačenje da bi napokon saznali gdje je nestao novac koji je trebao biti uplaćen na račun Mirne Vale, te zbog čega je račun Mirne Vale blokiran, nakon čega je tvrtka završila i u stečaju. Zanimljivo je istaknuti da je i Općinski sud u Trogiru u međuvremenu tražio vještačenje dokumentacije ZABE, a da Uprava Zagrebačke banke ni sudu nije dostavila dokumente na uvid – opisuje Anđelić događaje koji su prethodili podizanju kaznene prijave protiv odgovornih osoba iz Zagrebačke banke.

SUDOVI RADE ZA ZAGREBAČKU BANKU

-Županijsko državno odvjetništvo odbilo je moju kaznenu prijavu i preporučilo mi privatni kazneni progon odgovornih osoba. To i činim, jer sam tužio Igora Lukačića i Vesnu Ljubetić, bivše odgovorne djelatnike Varaždinske banke. U međuvremenu je 15. travnja 2010. godine održano prvo istražno ročište na Županijskom sudu u Zagrebu kod sutkinje Mirjane Matijanec. Igor Lukačić i Vesna Ljubetić na tom su se ročištu branili šutnjom. Sutkinja je ročište odgodila te je za slijedeće zatražila dodatnu dokumentaciju. No, slijedeće ročište nikada nije ni održano, jer je sutkinja donijela odluku o zaustavljanju daljnje istrage. Imam dojam da je netko iz Zagrebačke banke zabranio daljnju istragu. Na odluku sutkinje Matijanec sam se žalio, no i Županijski sud i Vrhovni sud odbili su moju žalbu s obrazloženjem da su moji navodi netočni i neistiniti, te da oni vjeruju Zagrebačkoj banci. Dogodilo mi se isto što i Pašk Kačinariju, koji ima bezbroj dokaza za pljačku Zagrebačke banke. No, unatoč svemu tome, sudovi su u pravilu presuđivali u korist ZABE, a protiv Kačinarija, bez da su dobili na uvid tražene dokumente Zagrebačke banke. U nedodirljivost Zagrebačke banke dodatno sam se uvjerio u neformalnom razgovoru s odvjetnikom Čedom Prodanovićem. On me upozorio da protiv Zagrebačke banke nemam nikakve šanse. Kazao je da bih veće izglede imao da tužim državu. Ispostavilo se da je bio u pravu. Kad su i na Ustavnom sudu odbili moju žalbu, to me izbacilo iz takta. Nakon toga sam pisao Županijskom sudu da je sutkinja Matijanec korumpirana plaćenica mafijaša Franje Lukovića. Istog dana sam tiskao plakate na kojima je stajalo da je sutkinja Matijanec korumpirana, da je sramota za Hrvatsku, te da štiti mafijaša Lukovića. Letke A4 formata ostavio sam ispod brisača na stotine automobila u centru Zagreba. Nekoliko sati kasnije policija mi je došla na vrata te sam uhićen pod optužbom da sam sutkinji Matijanec prijetio smrću, odnosno da sam je tri mjeseca noću zvao na telefon i maltretirao ju. No, to je apsolutna laž, jer joj nikada nisam prijetio i nikada je nisam zvao. Priznajem ono što jesam uradio, a letke sam doista stavljao ispod brisača automobila, ali ne želim priznati ono što se nije dogodilo – ističe ojađeni bivši vlasnik tvrtke koja je izgradila marinu kod Trogira i koji je početkom lipnja 2011. završio u Remetincu gdje je bio sve do siječnja 2012. kada je za Anđelića zatraženo psihijatrijsko vještačenje.

– Vezanog lisicama za ruke i noge poput zvijeri su me četiri dana vozili u Vrapče. Vještačenje je vodio dr. Aleksandar Hajd. Prva dva dana sam trebao slagati konjiće i slonove od šperploče. Nakon nekoliko sati rekao sam im da to nema smisla i da to više neću raditi, na što su mi zaprijetili da onda neću dobro proći. Treći dan sam ispunjavao neka pitanja u vezi obitelji, nakon čega mi je doktor Hajd potpisao paranoidno oboljenje. U studenom 2011. počelo mi je suđenje na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu kod sutkinje Ane Kovačević zbog navodne prijetnje sutkinji Matijanec. Sutkinja Matijanec tvrdila je da sam je tri mjeseca zvao na telefon i prijetio joj, na što je moj odvjenik zatražio snimke tih razgovora ili ispis telefonskih poziva, no sutkinja Kovačević odbila je taj zahtjev jer je vjerovala kolegici. Bez ikakvih dokaza osudila me na godinu dana zatvora i obavezno psihijatrijsko liječenje. Petog lipnja 2013. došao sam u Svetošimunsku, gdje su me ostavili na miru mjesec dana. Tortura Zyprex terapijom počela je 5. srpnja ove godine i trajala sve dok potkraj rujna nisam napustio Svetošimunsku. Sada odbijam nastaviti uzimati terapiju koju mi je prepisala dr. Esta Sušić jer se dobro osjećam i jer je na naknadnom vještačenju utvrđeno da nisam psihički bolestan – pojašnjava Anđelić, pa dodaje da su mu u udruzi banitelja u zagrebačkom naselju Prečko čak izmislili lažni ratni put s ‘Gromovima’, te su mu izmislili PTSP i tiskali lažnu PTSP iskaznicu, iako nikada nije bio u ratu, jer je od 1986. do 1998. godine živio u Njemačkoj.

– Mislim da su mi izmislili PTSP da bi mi kasnije mogli nalijepiti i ove druge dijagnoze – zaključuje svoju nevjerojatnu priču Ivica Anđelić, koji nam je nakon što smo razgovarali, na uvid podastro brojne dokumente koji potvrđuju njegove riječi. Anđelić stoga željno iščekuje vještačenje dokumentacije Zagrebačke banke iz koje bi napokon trebalo biti vidljivo kamo je nestao novac koji je trebao sjesti na račun njegove tvrtke Mirna Vala, koja je sada u stečaju.

ŠTO KAŽE ZAGREBAČKA BANKA

Zbog čega je Zagrebačka banka u više navrata odbila dati na uvid dokumentaciju o kreditu Ivici Anđeliću, njegovu odvjetniku Draženu Letici, ali i sudovima koji su to zatražili od Zagrebačke banke i zašto ZABA ne želi pomoći u rasvjetljavanju istine, odnosno da se dozna na čije račune je otišao novac koji je 15. lipnja 2004. trebao sjesti na račun tvrtke ‘Mirna vala d.o.o.’, upitali smo Službu za odnose s javnošću Zagrebačke banke.

Dobili smo kratak i nepotpun odgovor. Prenosimo ga u cjelosti:

– U navedenom slučaju Zagrebačka banka postupala je u skladu s propisima i zakonima što je potvrđeno od strane suda i Hrvatske narodne banke, stoji u priopćenju Službe za medije Zagrebačke banke.

Upit s pitanjem ‘Zbog čega je sutkinja Matijanec odustale od daljnje istrage u ovom slučaju nakon prvog ročišta i bez da je dobila potrebnu dokumentaciju Zagrebačke banke’, poslali smo glasnogovorniku Županijskog suda u Zagrebu.

 Ivica Anđelić je u svojstvu oštećenika kao tužitelja nastavio kazneni progon protiv Igora Lukačića i Vesne Ljubetić, odgovornih osoba Varaždinske banke d.d., nakon odbačaja kaznene prijave od strane Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl.337 st.1 i 4 KZ-a.

Istražna sutkinja Mirjana Matijanec koja je ovaj predmet dobila u rad (spis br. Kio-I-243/09), zatražila je odmah od  državnog odvjetništva njihov spis kako bi mogla poduzeti potrebne radnje prvog ispitivanja osumnjičenika. Ispitivanje Igora Lukačića i Vesne Ljubetić je obavljeno 15. travnja 2010. nakon čega je sutkinja izrazila neslaganje s istražnim zahtjevom koje je prihvaćeno od strane izvanraspravnog vijeća našeg suda, rješenjem od  14. prosinca 2010. godine kojim je istražni zahtjev Ivice Anđelića odbijen kao neosnovan. Protiv tog rješenja oštećenik, zastupan u postupku po odvjetniku mr.sc.Draženu Letici, odvjetniku iz Zagreba, podnio je žalbu Vrhovnom sudu RH, koji je, rješenjem od 05. srpnja 2011. godine žalbu odbio, čime je ovaj postupak pravomoćno okončan.

Cijeli postupak je vođen po Zakonu o kaznenom postupku iz 1997. godine i sutkinja je u cijelosti poštivala zakonsku proceduru. Ona je morala, nakon što je dobila predmet u rad, zatražiti spis Županijskog državnog odvjetništva jer bez njega nije mogla donijeti odluku niti ispitivati osumnjičenike, dok nikakvu dokumentaciju od banke nije zatražila.

Nitko drugi izuzev suda, odnosno predsjednika suda na kojem radi, ne može sucu ‘zabraniti’ rad na spisu. Sudac se može izuzeti od rada na predmetu sam, ako procjeni da postoje okolnosti koje bi upućivale na njegovu nepristranost ili to može učiniti predsjednik suda u točno zakonom određenoj proceduri, a to nikako ne može učiniti netko drugi van te zakonske procedure.

Napominjem da se ovdje radi o kaznenom postupku čime nije isključeno pravo gospodina Anđelića da ostvaruje svoja prava u građanskom postupku, stoji u odgovoru kojeg je potpisao sudac Krešimir Devčić, glasnogovornik Suda.T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. zd
    #1 zd 5 veljače, 2016, 22:29

    zasto Esta vozi BMW od 80 000 e

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Guest
    #2 Guest 10 studenoga, 2013, 11:06

    Da je zemlja u kojoj živimo jako depresivna, pokazali su nam rezultati istraživanja australskog sveučilišta u Queenslandu. Među najdepresivnijim zemljama svijeta smo i mi. Samo da se zna, ispred nas su Afganistan, Eritreja, Ruanda, Bocvana, Gabon.

    Odgovorite na ovaj komentar

<