GREIZMANN I 2:0. ALLEZ! ALLEZ!

GREIZMANN I 2:0. ALLEZ! ALLEZ!

8. srpnja, 2016.

antoine-griezmannTaj me dečko, facom, podsjeća na slavnog  Mađara Šandora Kocsisa, s tim velikim očima, s tom šajhtlericom od frizure i mirnoćom kojom dela svoj posel. Zabija. On je već sada, po svojoj prilici, blizak najvišoj pojedinačnoj ocjeni, na ovom Europeu. Nije čudo

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

 

hd-france-germany-euro-201_ewcphz5bdntkz6mq45mtqhx5

Marseile: Francuska- Njemačka  2:0 (1:0)

Signor Rizzoli, atenzione! Elver? Ne bi se baš reklo. Da sudi moj gospon Eppert, iz Trnja, on ga  – sigurno – ne bi dal. Ne, na ovakvoj utakmici. U ovakvom trenutku. Na ovakvoj sceni. Tu ide ona pravnička, još rimskog prava. ‘In dubio, pro reo’. U slučaju sumnje, u korist okrivljenog. Si, signor Rizzoli!Nakon prekršaja, koji je bio na čistom rubu.: da ili ne. On ne  bi fućkao – ne! Pa, ovo je Europa. Polu- završnica. Nije trenutak za takvu igru. Jasno, Griezmann, po prezimenu, reklo bi se Alzašanin, lijevom nogom, desni kut. Ni svjetski Neur ne može do nje. Ruka ili što drugo, pa za to je nagažen i žutakom,  žutokosi Schwiensteiger. 1:0. Zadnja minuta prvog dijela. A prvi je dio, jedan od tolikih poglavlja  stranicama ‘debelog’ Karl Maya: bio  Nijemaca. Krenuli su, istina,  Gali, ali je istekom vremena, Elf zagospodario i terenom. Igrom. I, u Mulleru, kojem na ovom Europeu, očito, ne ide, dva puta zapucao lijepe prilike. Zrele, ne baš ko’ kruške, ali, moglo se ih je upucati iza, očito, raspoloženog Llorisa. Ne treba zaboraviti ni na franko- priliku Girouda. Krasno je istrčao  širom otvoreni, prazni prostor, a onda, predugo se spremao, na pucanje, neko se sputio, leteći zrakom, klizeći tavom i spriječio siguran pogodak. Nijemci, iako bolji, nisu imali takvog ‘zicera’. Očito, imam pred sobom kontinentalni nogometni šlager. A tek je pola tekme!

Angriff

Nijemci su se napili barcelonske vode i zaigrali, hodajući, u noge. Pasirajući dugo, dugo u – u noć. No, njima fali, očito, bez njega nema das Geschichte o nogomet, bez Čikovog Gerd Mullera. Ovaj, broj 13, ove večeri, nije bio pri udarcu. No,j oš ima vremena. Gehma!. A, nastavak je krenuo – niz vodu. Znalo se sve: od sad je Francuska u obrani. Ne onoj, teškoj, bunkeraškoj,  naprotiv, elastičnoj, opasnoj, u lovu na slobodne metre koji se sada moraju ukazati. Jer, Joackhim Low nema izbora: Angriff! Juriš.

I, kad su stvari stajale na ovoj šah-ploči baš tako, bilo je jasno: Elf nema jurišnika. Nema bombaša. Nema pucača. Još gore, nema servera. Nema misliitelja, arhitektu, graditelja, nema da ponovim, bez suzdržaja, nema Modrića. Da, da, naš je Luka kriterij igre u jednoj, ‘čvrstoj’ ruci. Nijemci nisu imali, jednostavno, preglednika. Imali su dvije, tri lopte, jedan je češala gol-štangu, drugu je, na izmaku utakmice, super-refleksom, odbio rukama, Lloris. I taj posjed lopte, bez daha i duha, nije značio, ama baš ništa. Falio je jedan pravi – muškarac. Grenadir. Jakih potpetica. Na gotovs. Schweinsteiger, još  nekako, u prvom dijelu, a onda kam je, k vragu prešel, ko’ bi ga znal. Ozil, dobro je rečeno, u dubokom bunaru melankolije. Muller je, ipak, nastavio svoj rat s tom loptom, koja ga je uvijek – potukla. Draxler, inisistentan, ali to je premalo. A, Francuzi?

Točno poredani u falange nekadašnjih rimskih legija Julija Cezara, našli su i vremena i načina da kad treba i odbiju, ali i otvore, te očekivane plohe na Veledromu. Uz marsejezu, koja nije prestajala. Pogba ni ove večeri nije bio ‘pravi’. Čekalo se na njega. A, onda, nakon pogreške jednog  Nijemaca, došao je do lopte, isfintirao, ako se ne varam ,’ pojačanje’ Mustafija, potvrdivši da je on ipak – taj, ubacio u sredinu. Neuer, strastveni turitički ljubitelj hrvatskih obala, intervenira, ali na način našeg Subašića, protiv Luzitanaca,  odbija loptu na kratko, u još uvijek ‘gusti’ kazneni prostro, a Greizmann, mirno, džonom, baca loptu u nebranjenu mrežu. 2:0. Allez!

Šlajhterica od frizure

Taj me dečko, facom, podsjeća na slavnog  Mađara Šandora Kocsisa, s tim velikim očima, s tom šajhtlericom od frizure i mirnoćom kojom dela svoj posel. Zabija. On je već sada, po svojoj prilici, blizak najvišoj pojedinačnoj ocjeni, na ovom Europeu. Nije čudo. Ali, s nogometom je kako bi rekli Apaši inidijanskih prerija, veliki brat, čekao je ne  kraj, nego na izlazak prije reda. Htio je čuti taj zaglušeni pljesak Veledroma. On – sam. Jer, on je odveo Dechampsa u Pariz. U nedjelju, protiv Ronaldovih Portugalaca. Kako sam samo gurnuo te silne svoje nogometaške godine, bolje, godine uz nogomet (80) u  okladu, na francuskih 2:0, poslije Rizzolijevog tiro di rigore! Nije bilo teško. Ne?T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code