GRADONAČELNICA SISAK PRETVARA U HBOR GRAD

GRADONAČELNICA SISAK PRETVARA U HBOR GRAD

30. svibnja, 2015.

Miljenko-Žamarija-Bit-ćemo-HBOR-grad

Sisačko kreditno šminkanje ili dužničko ropstvo?

Napisao: Josip Frković

Fotografija: www.sisak.info

“U sisačkoj javnosti stvara se dojam da nas polako pretvarate u taoce vaših osobnih ambicija. Na prošloj je sjednici vaša većina dala jamstvo za 50 milijuna kuna kredita „Autoprometu“, tu su i milijunski krediti GOS-u, GTS-u i ostalih poduzeća. Danas nam pak pod točkom 9 gurate jedan 50-milijunski kredit, opravdavajući ga nekom strategijom i projektom koji će naš grad osobito unaprijediti. Stoga je pitanje jesu li takvo postupanje, takav stil rada, uopće moralni, jer zadužujete našu djecu, oduzimate joj budućnost. Pitam vas sada, gradonačelnice, jesmo li taj novac mogli uzeti iz besplatnih EU-fondova?” Spomenuvši jednu raniju izjavu Kristine Ikić Baniček iz 2013., rekao je to na 14. sjednici Gradskoga vijeća prvak sisačkih liberala i filozofski kritičar nerijetko dvojbenih odluka vladajućih kukurikavaca, vijećnik Miljenko Žamarija. Pošto je spomenuti kredit s počekom od pet godina označila najjeftinijim novcem na tržištu, liniji HBOR-a za jedinice lokalne i regionalne samouprave, Ikić Baničekova je istaknula da se ne radi o listi želja i „šminkanju“ nego o društveno korisnim i argumentima poduprtim projektima. Kao u neka prošla vremena, kad se KIB za HDZ-HSP-ove koalicije žestoko sukobljavala s bivšim šefom Gradskoga vijeća, Žamariji je prva stanovnica gospodarski i socijalno slomljena grada počela nabrajati za kakve se sve odluke na strani bivših vladajućih dotični uzbuđeni gospodin od 2007. godine suglašavao. Shvativši da ga je željela zbuniti i tako diskvalificirati, Žamarija je glasno negodovao spominjući povredu poslovnika, što je Ikić Baničekova rezolutno odbacila. Držala je da se povreda poslovnika na osobu razine njene dužnosti ne može odnositi i primijeniti. Predsjednik Gradskoga vijeća Ivan Đumbir potom je odobrio stanku.

Konačno i natkriveni „Zibel“

I nakon predaha, međutim, Žamarija je tražio konkretan odgovor gradonačelnice koja je nastavila općenit kritički osvrt na prethodno razdoblje. Gospođa je svemu dodala kako kreditna sredstva trebaju pomoći da se nadoknadi ono što je propušteno u zadnjih 13 godina, čime bi sisačka djeca bolju budućnost doživjela odmah. Unatoč sporenju oporbe, odluka o zaduženju za kredit namijenjen uređenju 26 društvenih zahvata i projekata komunalne infrastrukture ipak je prihvaćena. Podijeljeni su u četiri skupine – od nekretnina do sportskih objekata, šetnica i biciklističkih staza, ulice i parkirališta – čime starije Siščane uvelike podsjećaju na Program 91 zadnjega socijalističkog gradonačelnika pok. Josipa Mađerića. Namjenskim udjelima gospodarstva i doprinosom građana u prijeratnom su razdoblju, bez sumnje, podignuti objekti trajne vizualne i funkcionalne vrijednosti, nerijetko ukrasi grada Siska. To što kasnije upravne garniture nisu koristile iskustva prethodnika, pokazale dovoljno poštovanja spram djela ekipe popularnoga hrvatskog zajedničara Jože, sada je kasno spominjati. Kada je riječ o aktualnim zamislima, sigurni smo da većina Siščana odavno priželjkuje natkriveno klizalište „Zibel“, vlastite i veće prostore Narodne knjižnice, uređen arheološki park sv. Kvirina i zgradu udruga civilnoga društva. Slično je i s mogućim capraškim sportskim centrom i akva-parkom, novim biciklističkim stazama u Ulici biskupa Kvirina i Fistrovićevoj, te gradnjom 220 parkirališnih mjesta. Otplata kredita počinje 2022. godine, uz kamatu 4 posto. Podržavajući gradonačelnicu, laburist Ivica Rendulić je ustvrdio kako završetak krize ne treba iščekivati unedogled, nego namjenskim novcem pridonijeti ljepšoj slici i višem standardu grada.

Čudne oporbene usporedbe

I kao da ono što je izgovoreno i nadvladano glasovima većine na sjednici gradskoga parlamenta nije bilo dovoljno, tri dana kasnije saziva se novinska konferencija pod nazivom „Dužničko ropstvo“. Sugovornici novinara znani – Željko Krapljan (HDZ) i Miljenko Žamarija (HSLS). Držeći da (još) nije vrijeme za planove uklanjanja komunalnih zaostataka, Krapljan je najprije upozorio na mogući rast kamatne stope i činjenicu da će taj dug otplaćivati „netko drugi“. Stoga biciklističke staze i akva-parkovi mogu pričekati bolja vremena. Ustvrdio je da je nemoguće za 3 milijuna kuna otkupiti i urediti 750 kvadrata šumarijske zgrade, te uređenje šetnice od Mihanovićeve obale do Staroga grada i gradnju dijela Bakranove ulice za 8,3 milijuna kuna. Miljenko Žamarija opet je ponovio žaoku i upitao zar se gradonačelnica nije hvalila svojim timom i osobnom kvalificiranošću za povlačenje novca iz fondova EU-a. Upitan od medijskih izvjestitelja zašto zaduženje grada od 50 milijuna kuna uspoređuju s dužničkim ropstvom, kad je ranija HDZ-HSP AS-ova vlast, primjerice, potpisala ugovor vrijedan 150 milijuna kuna za gradnju (nedovršene i preskupe) sportske dvorane, medijator je nakratko utihnuo. Osjetivši sklizak teren, Krapljan se odmah ogradio, rekavši da je HDZ bio u tom projektu i da je tada gradonačelnik i šef stranke bio Dinko Pintarić. „Mi nismo pravni sljednici pojedinih ljudi i njihovih odluka, a ja sam i tada bio protiv toga…“.

Na te konstatacije neki su se novinari – osobito oni koji su travnja 2012. kratko nazočili a potom zamoljeni da napuste izbornu skupštinu HDZ-a i gotovo aklamacijom potvrđenu primopredaju prve stranačke dužnosti – u čudu zgledali. Tada još zaposlenik HAC-a na bolovanju, Željko Krapljan dobio za početak priželjkivanu neprofesionalnu političku dužnost u rodnom gradu, a potom i čelno radno mjesto u GTS-u.

Izbjegnuta financijska katastrofa

Dinku Pintariću, koji je verbalnim „rafalima“ i prije podnošenja izvještaja poklapao suprotna mišljenja i stavove izaslanika, te usprkos Krapljanove potpore u kampanji izgubio lokalne izbore, ostala je (do današnjega dana) politička suodgovornost za skandalozan projekt „Hypograda“. Očigledno, pri donošenju važnih odluka HDZ-ovu gradonačelniku nisu pomogle ni sugestije bivšega veteranskoga člana kabineta, univerzalnoga kadrovika i savjetnika za stranačke i upravne poslove što je u trećem Pintarićevu mandatu do 2012. honorarnim naknadama zaradio 421.000 kuna. U političkoj Pintarićevoj suodgovornosti za gradnju preskupe dvorane na stoljetnom sisačkom smetlištu svakako je ugovor o leasingu na 150 milijuna kuna. Kasnijim aneksom ugovora pak cijena dvorane porasla je na 470 milijuna kuna. Za preuzimanje vlasništva armirano-betonske arene u Petoj ulici, grad je 26 godina trebao otplaćivati 18 milijuna kuna. S bankarima, što ih simbolizira rigidni Zoran Bohaček, baš kao i u dugotrajnom kreditnom pljačkanju građana uz pomoć valutne klauzule i švicaraca, nikad nije bilo lako. Zgrožena time i založnim pravom „Hypo-banke“ – a radilo se o hipoteci na stotinjak stanova sisačke sirotinje, čak i društvene domove! – oporba je tadašnje vladajuće prizvala k svijesti i prekinula nesvakidašnju krimi-aferu. Nedovršene, konzervirane zidine i tribine, skrivene iza gradilišta moderne srednje stručne škole, i dalje su u vlasništvu „Hypo-banke“… T

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code