Gospodine Matoš, poštovanje,
želim s tobom provest ovaj dan,
pomno slušat tvoje velo znanje,
s tobom snivat svih Hrvata san.
Sjediš sam i ponosom zračiš,
iako o tebi sve manje se uči,
pravome Hrvatu puno značiš,
tvoj stih još u uhu jasno zvuči.
Nadaš se i s tugom gledaš
negdje puno dalje iza nas,
gdje nebo dodiruje zemlju,
da odande dođe i naš spas.
Jedino što se promijenilo
lice je tvog voljenoga grada,
a Hrvat osta isti kao i prije,
još tuđinu vjeruje i propada,
Opet posta tuđi rob i sluga,
zla sudba opet njega snađe,
dušu mu razaraju jad i tuga,
ali spasa svoga još ne nađe.
Ti si još onda bio u pravu,
težak je križ naše nacije,
dok zadnje srce nam kuca,
biti će i dalje naše Kroacije.
Čaplja, 2014. 
4 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.