GENERALA ĐURU BRODARCA ISPRATILO JE DESETAK TISUĆA LJUDI

GENERALA ĐURU BRODARCA ISPRATILO JE DESETAK TISUĆA LJUDI

2. srpnja, 2015.

Privodjenje - Brodarac Bosnjak i Milankovic 210611

O hrvatskom domoljubu i generalu Đuri Brodarcu pisale su se razne gluposti

Napisao: Josip Frković

Što li sve može podnijeti bijeli papir ako na njemu, pogotovo životopisne teme, pišu ljudi crnih, tendencioznih misli i slutnji! Ne znamo je li bivši novinar „Nacionala“, a današnji biograf SDP-ova čelnika u EPH-ovu „Jutarnjem listu“ Zorana Milanovića, Robert Bajruši, s takvim crnim i tendencioznim mislima davnoga 13. kolovoza 2002. sjedao za računalo. Napisao je toga nadnevka degutantni pamflet o osobi haškoga osumnjičenika, pok. Đure Brodarca, ratnoga policijskoga šefa Siska i Banovine, generala u pričuvi i do 2005. godine najdugovječnijega hrvatskoga župana. Iza Vukovarsko-srijemske, ratom najtaže stradale Sisačko-moslavačke županije, odnosno jedinice regionalne samouprave. Ne znamo je li Bajrušiju potporni dokument vjerodostojnosti bio udbaški radno-obavještajni materijal „Labradora“ ili „Opere“ za protuhrvatsku, projugosrpsku uporabu ili pak prepričana tlapnja onih koji su državljanstvo negdašnje fantomske krajine morali zamijeniti „svim srpskim zemljma“. Prikazavši Brodarca kao novovalnoga hrvatskog domoljuba iskrivljenoga životopisa, koji je u duši ostao rigidni komunist, autor teksta podmeće mu aureolu besprijekornoga hadezeovca, uz istodobno podsjećanje na ranija desetljeća primjernoga Titova omladinca iz Hrvatskoga Sela (Topusko) koji je iza 1971. postao žrtvom komunističkoga režima. Ne znamo kakvih se to potencijalno kompromitantnih dokumenata, koji bi trebali posvjedočiti konvertitstvo Đ.B.-a, domogla bivša redakcija Milanovićeva kasnijega biografa, no ostaje neporeciva istina da je ratni načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke i UN-ova zaštitnoga sektora Sjever doista bio hrvatski prvoborac protiv velikosrpske pobune i agresije.

Preobrazba rigidnoga komunista u nacionalista

Pitanje moguće Brodarčeve suodgovornosti za pojedinačna umorstva sugrađana srpske nacionalnosti tijekom Domovinskoga rata – ne kaže se, doduše, jesu li pojedinci imali ikakve umiješanosti u petokolonaštvo i atak na Hrvate – obična je i dugo vremena korištena spekulacija dežurnih i dobro plaćenih čuvara ljudskih prava. I, nakon svega, pa i spominjanja Brodarčeve političke desne usmjerenosti i demonstracije toga osjećaja na važnim skupovima poput Sinjske alke, slijedi zaplet. „Hrvatski nacionalist, koji je nakon dugogodišnjega komunističkog šikaniranja, postao HDZ-ov prvoborac…“, navodno je 8. veljače 1972. kožun okrenuo naopako. Bilo je to iza velikosrpskih spletki i maršalskih manevara u Karađorđevu, kada su tisuće umatičenih Hrvata završile iza rešetaka. S nevjerojatnom sigurnošću da se radi o osobi kasnijega dugogodišnjega nezaposlena golubara iz Capraga u nemilosti sustava, Robert Bajruši prepričava događaje iza pismonosno sudbonosnih poruka JBT-a. Nekim čudom, uglavnom, bivši se željezarac i pričuvni poručnik JNA, odnosno omladinskih jedinica, 1972. našao u petočlanoj komunističkoj komisiji SRVS-a (savez rezervnih vojnih starješina velikosrbina i sisačkoga sekretara Kuzmana Pavića – op. a.). Komisija je vrlo temeljito i maštovito ispitivala ulogu, protunarodnu i antidržavnu djelatnost 59 članova Matice hrvatske u bujanju općehrvatskog Masovnoga pokreta, kojima je sudio i izopćenjem iz politike i egzistencije presuđivao i Đuro Brodarac. Tako 13. kolovoza 2002. za nadmetanja sinjskih alkara pred moćnim političkim donatorom iz Siska i drugovrsnom elitom piše Wikipedijin suradnik RB. „Svi su se oni u sadašnje nacionaliste konvertirali iz zadrtih bivših komunista…“, zaključuje ishitreno.

Matičari pod petokrakom zvijezdom

Nije brzopleti pisac biografije ni otprilike znao za teške socijalne prilike ranije nezaposlena političkoga stradalnika Đure Brodarca. Uzgajivača golubova sisačkih prevrtača, njegove peteročlane obitelji s dvjema djevojkama i staricom majkom, u kojoj je jedino Đurina supruga Ankica privređivala danonoćnim sjedenjem za šivaćim strojem „Siscije“. I dok su Josip Barišić i pok. Đuro Matić staljinističkom montažom u željezari optuživani i progonjeni za navodne crne liste sveprisutnih Srba, istaknuti ekonomist pok. dr. Boris Šegota bio je neželjen i među pravovjernim ribolovcima, dok je pok. Viktor Filipović u tren postao antidržavni element zbog upisivanja radnika INA-Rafinerije nafte u Maticu hrvatsku. U opisu Brodarčeva razvojnoga puta od 1965. do mandata saborskoga zastupnika 1967., doznajemo da je bio član upravnoga odbora željezare, tvornički sekretar omladine i član Općinskoga komiteta SKH Siska. Uvažavan je i kao stručnjak u službi održavanja kranova ( Denis Kuljiš spominje ga pogrešno, uz obilje grubih i neprimjerenih vulgarnosti, krovopokrivačem – op.a.). Trideset godina iza izvanredne skupštine SRVS-a, naglašava R. Bajruši, u javnost je dospio zapisnik o 8. veljače 1972. održanom sastančenju punom titovskoga naboja. U nazočnosti 380 delegata, jednoglasno je određena crna sudbina 59 difamiranih i izopćenih pričuvnih dočasnika i časnika JNA, članova MH. Kao član petočlane komisije, koja je utvrđivala odgovornost najagilnijih matičara pod petokrakom (sisačka je Matica hrvatska tada imala najviše članova srpske nacionalnosti, interesno napuhanih literarnih i kulturnih veličina – op.p.), spominje se poručnik Đuro Brodarac. I tu, zapravo, počinje konačan zaplet lažnoga životopisa žrtve haškoga idolopoklonstva tužiteljstvu talijansko-švicarske „ljepotice“ Carle del Ponte.

Niški kapetan iz Končareve

Jer, u trenutku maspokovskoga sloma, Đuro Brodarac (1944.) iz Hrvatskoga Sela već je nosio čin majora i bio zapovjednik Omladinskih jedinica. Jedan drugi Đuro Brodarac rođen je 1925. godine u Odri sisačkoj, bio je zbog nepodopština u službi diljem bivše države degradirani i u činu kapetana prve klase oklopnih jedinica 1959. umirovljeni časnik JNA. Sa suprugom Vemom, u Sarajevu 1947. rođenom kćeri Gordanom (profesoricom književnosti) i sinom inženjerom metalurgije Nikolom (1950.), živio je uvjereni Jugoslaven Đuka Brodarac u Končarovoj ulici 4-c. Bila je to poznata vojna višekatnica, nadomak lijeve obale rijeke Kupe, gdje je bivši stanovnik Niša, Vrhnike, Skopja i Sarajeva slagao uspomene, odlazeći s „blinkerom“ u ribolov. Umro je 13. svibnja 1994., petnaest mjeseci prije završetka Domovinskoga rata. Ove pojedinosti iz životopisa dvojnika prerano umrloga „sisačkoga šerifa“ Đure Brodarca, reporter portala „Tjedno“ doznao je iz dugogodišnjega prijeratnog prijateljstva i poznanstva s potomcima Odranina i njihovim životnim drugovima. Gordanin suprug vragolasti dr. Milorad, sisački liječnik, bio je autorov gimnazijski kolega iz iste, prve klupa, ali i nešto stariji generacijski „klasić“ bilećke pješačke Sparte (u kojoj osmomjesečnu izuzetno napornu obuku do čina vodnika zbog alergije nije izdržao čuveni kazališni redatelj Ivica Kunčević iz Dubrovnika – nap. a.). Pod naletom nacionalističkih glasina i prijetnji, dotični je kao sanitetlija završio u Maloj Gradusi, sjedištu fantomskog CAO Capraga Milana Živkovića, a 1995. kao odbjeglica u Novom Sadu i Beogradu. Slijedila ga je onamo i supruga Gordana, koja je dotad radila u Centru za metalce, da bi se potom oboje vratili u Sisak, gdje već tri godine kao penzići mirno žive u Ulici dr. Ivana Bakrana. Nadomak njihova stana, nalazi se i rodna kuća supruge Nikole Brodarca, dipl. ing. Đurđe rođ. Bušljeta. Mlađi imenjak i prezimenjak umirovljenoga kapetana prve klase JNA, hrvatski general i veliki domoljub Đuro Brodarac – nedosljednošću hrvatske Sanaderove politike – pred kamerama je lišen slobode i ulisičen u jadranskom obiteljskom ljetnikovcu starije kćeri Dubravke i osumnjičen po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin. Naočigled turista i cijele Europe. U osječkom zatvoru, međutim, srce hrabroga Hrvata nije izdržalo. Umro je 13. srpnja 2011., a desetak tisuća ljudi ispratilo ga je dva dana kasnije uz plotune počasnoga odreda u dom mira“ viktorovačkih aleja u Sisku.

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code