Piše: Josip Frković
Prvi između četrnaest vladika SPC-a “u Srbiji i inostranstvu”, Porfirije (Perić), patrijarh srpski i nekadašnji “episkop zagrebačko-ljubljanski i cele Italije”, jedan od kolovođa “srpskog sveta” pojavio se ovih dana na tlu Hrvatske. Njegovoj svetosti omražene države iz koje se s Jovanom Ćulibrkom, niškim padobrancem i ostalim četnicima u crnim mantijama svojedobno uputio u junački padobranski pohod na crnogorsko Cetinje Jovanom Ćulibrkom, vladikom pakračko-jasenovačkim. Za razliku od Aleksandra Vučića, bruljastog radikala i kasnijeg bugojansko-manjačkog lidera “srpske napredne stranke”, koji je u okupiranoj (od četnika) Glini prijetio “kako ustaška noga neće više na Banovinu”, ovaj ćirilično-ekavski bradonja u SAD-u se s ekipom pjevača pitao “Šta se ono na Dinari sjaji? Vojvodina, Đujićeva kokarda na glavi”. Ili “Hajdemo još jedared. Pošla majka sina da traži, pa se javlja đeneralu Draži. Đenerale, gde je moje dete? Čuvaju ga srpske bajonete…”
Lažljive istine
Toliko o verbalnim napadačima na demokratsku Hrvatsku s lijeve obale Save i Dunava, onima koji su od naše vlasti odavno trebali postati persona non grata dvonošci. Posebna izdanja “Novosti” što ih voljom Plenkovićeve stranačke vlasti financiraju naši porezni obveznici, naširoko pišu o obnovi pakračke bogomolje Svete Trojice. Vjerojatne snajperske puškarnice. “Jer, taj je hram bio više nego ranjen na sramotu svima nama, u ratu među braćom, na sramotu svima nama”, ne rekavši međutim gdje su taj rat i na čijem nacionalnom tlu započeli njegovi sljedbenici s kokardama. Oni čije su tenkove u Beogradu zasipali cvijećem, ispraćeni od vojvode Slobodana Miloševića, Ivice Dačića, Ane Brnobić, Aleksandra Vulina…
Nastavljajući svoj izvještaj “Novostima” Nenad Jovanović nabraja davno prežvakane lažljive istine Dobrice Ćosića, naglašavajuči kako su srpskopravoslavni centar pravoslavlja na područje Pakraca naseljeni krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Ni riječi o šefu brutalno okupirane Zapadne Slavonije, Veljku Džakuli, paležu i ratnom zločinu pod njegovim neosuđenim vodstvom tijekom velikosrbijanske agresije. Zaboravili su gostujući “hrišćani”, uostalom što su katolicima Hrvatima uz cestu Pakrac-Španovica-Kusonje-Bučje u jednom desetljeću do 1949. učinili primitivni i divlji četnici.
Zadnji 398. Hrvat Španovice ubijen je u četvrtoj godini komunističke zločinačke vlasti, a preimenovana je – koje li podudarnosti s odlukama krajinskih osvajača u slučaju Bosanskog Novoga i Daytona – u Novo Selo. Posljedica je to doseljenja “pobednika” iz susjedne Bosne i Hercegovine.
Vjerni sljedbenik SDSS-a i Milorada Pupovca, Jovanović, ne zaboravlja istaknute bivše katoličke biskupe požeške Ivu Martinovića i Antuna Škvorčevića, odlikovane redom Porfirija (Perića). Spominje i bivše predsjednike, žalosnog hrvatskog prvoborca detuđmanizacije i otpusta hrvatskih generala, te Putinova pokućarca iz Banje Luke Milorada Dodika. Odmahi potom spominje se izvjesni profesor Ivan Hiti, Čeh porijeklom iz Varaždina, kojeg ovdašnji civili i borci spominju zaslužnim za spas srpskih knjižurina. One iz Modriče, Bijeljine i drugih zapadnih mjesta republike srpske, valjda, hrvatski organi nisu propustili na drugu stranu granice.
Veleizdajnički ugovor
Sasvim na kraju, ni ovom se prilikom ne možemo ne prisjetiti 2002. kada je marksist i Titov sljedbenik rođen u njemačkom logoru, Ivica Račan, na dužnosti prvog socijaldemokratskog premijera (Stranka demokratskih promjena”) potpisao veleizdajnički ugovor s nepostojećim vijećem SPC-a u Beogradu, odnosno episkopom zagrebačko-ljubljanskim Jovanom Pavlovićem o legalnom djelovanju srpskih pravoslavaca. Bez obzira, zamislite što da zbrdazdoljena crkva pobornika velike Srbije ne priznaje Republiku Hrvatsku? Uz tu činjenicu odmah ide i usporedba o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koju Srbi prokazuju kao ustašku, iako djeluje preko tri stoljeća. U uvjetima aktualne hrvatske države, još tamo od Srbina Arsena Bauka, 2013. velikosrbina (KGŠ-a) komunističke glumačke škole, svi ministri uprave i pravosuđa odbijaju registrirati hrvatsku pravoslavnu zajednicu potvrđena postojanja s preko 16.000 izjašnjenih članova. Zašto? Zato što je kao državna priznata od ustaškog režima NDH. Iza 1945., međutim, partizanski su ubojice usmrtili preko 60 svećenika HPC-a u zemlji i BiH, te poglavara ruskog porijekla Germogena, uporno ponavlja veliki znalac i aktualni poglavar Bugarin Aleksandar Ivanov. “Hrvatska pravoslavna crkva je bila, jest i bit će”, kaže strpljivi intelektualac koji pravoslavne obrede obavlja u blizini Kvaternikova trga. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.