Piše: Josip Frković
Sada, kad je jasno da se samovolja uporne partizanke iz 1975. neće i ne može ponoviti uz HDZ-ovu većinu – pa ni primopredaja plaketa junaka u obrani grada Siska s imenom domoljubnog zamjenika zapovjednika 57. samostalne bojne, prve braniteljske formacije u Hrvatskoj, Marijana Celjaka po Ikićkinu diktatu ili kakva se zbila odmah na početku obilježbe Dana hrvatskih branitelja i 2018. godine, na primjer – red je da se brutalni politički i ljudski promašaji isprave.
Inatljivo izostavljanje
Riječ je o rigidnom i inatljivu komunističkom izostavljanju imena dviju nezaobilaznih ličnosti novije hrvatske nacionalne povijesti. Jednom starom generalu iz revolucionarne obitelji stradalnika, poniklom i diskvalificiranom u jugovojsci i u vrijeme diktatorskog režima samozvana maršala porijeklom iz družbe dužnika Staljinovih sovjetskih sljedbenika, Janku Bobetku iz capraškog Crnca (1919. – 2003.).
Drugi, mnogo mlađi general Hrvatske vojske i policije stasao u borbi protiv velikosrpskih nasrtaja i rađanja slobodne Hrvatske bio je Đuro Brodarac (1940. – 2013.) iz Hrvatskog Sela (Topusko) i Capraga. U postupnom preuzimanju vlasti hrvatskih snaga i institucija, pok. Brodarac bio je najprije zamjenik načelnika SUP-a, a potom i zapovjednik UN-ova sektora Sjever. On je 8. kolovoza 1995. u trijumfalnoj “Oluji” kod šume Branjenice (Glina) sa zapovjednikom generalom Prve operativne zone HV-a Petrom Stipetićem supotpisao konačnu kapitulaciju pukovnika Čede Bulata i 21. kordunskog korpusa sastava pet tisuća krajinskih neprijateljskih agresora, dopustivši im slobodan odlazak s teritorija Republike Hrvatske.
Javno negirajući zasluge spomenutih generala, Kristina Ikić Baniček i njeno partijsko povjerenstvo za dodjelu priznanja s predsjednikom Željkom Đermanovićem u tri je mandata perverzno uživala u javnosti nemilu slučaju, sve do izbornog poraza SDP-a 2025.
Paušalna rješenja
U drugom slučaju, onom iz 2018. godine, kada su članovi Gradskog vijeća stranaka iz oporbe, na čelu s HDZ-ovima, napustili zasjedanje u povijesnoj “Barutani” iz 1991. devet nositelja priznanja s dobrohotno odobrenim korištenjem imena prerano preminulog heroja od strane supruge, djece i sestre Marijana Celjaka, primili su tek na brzinu ispisane, provizorne odluke gradske vlade. Takvu gotovo željenu fijasku Ikić Baničekove nazočili su tada bivši zapovjednik Druge gardijske brigade “Grom” i zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Drago Matanović i zapovjednik 120. brigade “Ban Toma Bakač Erdoedy” brigadni general Vlado Hodalj.
Što na kraju reći negoli Sačuvaj nas Bože starog i olinjalog diktatorskog i nagovješćujućeg neokomunizma u demokratskoj Hrvatskoj, čijih se prednosti i paušalnih rješenja rado laća i u saborskim klupama. T
