Piše: Josip Frković
Kad smo se uoči 29-tog, pročitavši najavu o glinskoj promociji knjige prof. dr. Dejana Jovića “Otpor intelektualaca” u nakladi “Frakture”, znajući cjelokupno stanje opće uznemirenosti građana izazvane orjunaštvom, pokojnoj partizaniji, komunizmu i antifašizmu nesretnog bh potomka iz vjerničke loze Tomaševića i njegove uličarske ZG-sekte (bez ijednog dana ranijeg staža), u gradskoj upravi zanimali jesu li dobili pozivnicu za znanog gosta, drugog etno mešetara Pupovca, odgovorio nam je osobno Ivan Janković. Pazite, uoči dana maršalove republike 29. novembra/studenoga 1943. od agresijom vlaha na Jajce…
Jedan od mlađih hrvatskih političara Banovine, s kojim se nisam upoznao triju desetljeća ranije, za braniteljske šarene odore Hrvatske vojske ili napada četnika Zmaja Čučkovića, kasnijeg Izraelca, na Policijsku postaju MUP-a i muža Zagorca Rose Jambrošić 1991. nadomak gradskog stadiona, odgovorio: “Županija izdala građevinsku dopusnicu, a država platila uređenje SKC, kao i za ostalih 39. Inače, s tom strukturom nemamo doticaja… “Tako reče čelnik demokratski izabrane glinske lokalne vlasti, koji se sjeća smrtnog stradanja mladog viduševačkog HR redarstvenika Roma.
Iz drugih povjerljivih izvora, međutim doznajemo da obični i dobrano unesrećeni srpski seljaci i povratnici nemaju pristupa gradskom odboru srpske nacionalne manjine.
Gubitnički rat s hrvatskim narodom
Onima, koji nemaju stranačku iskaznicu rijetko “organizovanih” ne mogu sudjelovati u rješavanju teških socijalnih posljedica i za njih samo 12 posto (pre)ostalih ravnogoraca, staljinista, drugova komunista s kokardom u džepu. Ni drugi mogući sugovornik, poznat još od prvih dana obrane od velikosrpskog nasrtaja, te mandata vladina povjerenika, Marko Sremić, nije pomogao u prisjećanju na naziv SKC-a. Odsutan iz Gline, bivši bankarski službenik iz Dvorišća kolege Željka Maljevca, nije zamijetio naziv nove ustanove – SKC Josif Runjanin, kraj Hrvatskoga doma, bivšeg “fonduša” od ustaša brutalno srušene parohijske crkve Presvete Bogorodice.
Milorad Pupovac, onaj srpski manjinac i partner Slavke Lukić iz Gračaca prevelikih apetita oko nimalo socijalno-razvojnog i obećavajućeg državnog proračuna RH ministra Primorca i Vujčića u HNB-u za 2026. s kojim se Plenković telefonski čuje nakon aktualne najave vukovarske izložbe “Srpkinja” o pobedništvu u Prvom svjetskom ratu. Zapravo, jedine pobjede nad austrougarskim domobranima u Bosni…Više o mogućnostima srpske vojske 1918. mogao bi znanstveno poduprijeti i poglavar odavno, 2012. obnovljene Hrvatske pravoslavne crkve arhiepiskop Bugarin rođenjem g. Aleksandar Ivanov, zemljak Siščanina atletičara Kazakova, koji podupire teoriju o lakom zalogaju vladara socijalističke Jugoslavije u pretvaranju potlačenih Hrvata u srpske pravoslavce i, dakako, Srbe. Tu i takvu teoriju nakon smrti patrijarha Irineja, osobito ubojstva arhiepiskopa Rusa Germogena i 70-ak svećenika u Hrvatskoj i Bosni (odlikovao ga je usred obnove carstva i agresije na Ukrajinu, odnosno SSSR-a i svemoćni kagebeovac iz vremena od staljinista okupirane Istočne Njemačke, Vladimir Vladimirovič Putin. Usprkos svemu, nitko ne zna zbog čega je 2012. slučajni SDP-ov rigidni premijer “slučajne države” Zoran Milanović naredio otočnom ministru pravosuđa i uprave Arsenu Bauku da hrvatske pravoslavce nigdje ne spominje. Tko bi zbrojio pojedinačne žrtve Putinova službovanja u tajnoj službi grozomornih i divljački uigranih Sovjeta. Tu je i glavna poveznica s maršalovim soldačinama u ulozi branitelja jugo velike kneževine Srbije, zapravo u gubitničkom ratu s hrvatskim narodom, Čavoglavama i ZDS.
I dok je rođeni Zagrepčanin Dejan Medaković, sekretar SANU u Beogradu snivao svoje snove o Srbiji do Trsta, već spomenuti Jović se hrvatskim vlastima opravdao da “nije dirao u svetinje Marka Perkovića Thomsona i Hipodrom”.
Sve ostalo trolisni je traktat velikog Samoborca, a gdje je zadnji Srbin tu je i Srbija. Četrdeset njihovih, Vučićevih obavještajnih centara, uvijek će – drže neki – biti remetilački faktor u neovisnoj Hrvatskoj, premda su matematički manjinci i bez ranijeg statusa državotvornosti.
O ustašiji kakvu izmišljaju i prezentiraju “ugroženi”, u poduljem se tekstu u zagrebačkim “Novostima SNV-a oglasio i predsjednik Novinarskog vijeća časti i laureat nekad časnih zlatnih i hrđavih pera iz vremena Luce i časnog “Večernjakova” Ive Lajtmana s milijunskim nakladama primjeraka prije Nine Pavića. I prije nebrige za legendarnu građevinu narodnog heroja i direktora Đure Kladarina. Nije tada (još) bilo dvojice hrvojčeka iz obrtničkog obrta za ubiranje članarina u Perkovčevoj.
Neprosvjećeni apsolutist
Kad je već riječ o aktualnostima, svakovrsnih je provokacija u nas, čiji premijer u interesu svladavanja agresivne Rusije u Ukrajini, bez Sabora izdvaja, u eurima i starim tenkovima, stotine milijuna. Neprosvijećeni apsolutist, kazao bi dr.Josip Jurčević podržan od Mostova Grmoje. Eto, pravoslavni pop iz petrinjske parohije zamjerio je hrvatskim komunalcima što su na obnovljenu krovu njegova crkvenog doma u hrvatski znak “glihe cimermana” izvjesili državnu zastavu demokratske Hrvatske. Nešto slično zbilo se i u istarskom, Kašteliru, gdje su uredovali općinski dužnosnici i policija. Na Dan Albanije radnici iz te države slavili su svoj praznik, a snage reda upozorile su na preskoke propisa. Dakako, hrvatska policija, Božinovićev MUP. U pitanju je članak 26. Zakona o prekršajima. I dok u vezi s općim neredom u zemlji svi antihrvati upiru troprsno na Čavoglave, tvrdeći da poetski i glazbeno nadahnuti Hrvatina Perković nije bio hrvatski branitelj i bojovnik. Načelnik je naseljeni labinski čovjek vjerojatnog crnogorskog porijekla Đulijano Petrović Odmah potom svi podsjećaju na negdašnjeg gradonačelnika, sadašnjeg župana i velikosrbina Boris(lava) Miletića. Tužio ga je, doduše neuspješno, Marko Perković i spor zbog zabrane nastupa u rimskom amfitetru Areni. Isti funkcionar u Hrvatskoj prima u siječnju 2018. Svetosavsku povelju iz ruku predsjednika koordinacije Srba u Istri Radomir Janković i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Milan Rašulo. Svakako dečki starosjeditelji, Hrvati srbizirane i talijanizirane Istre. U slabašnu rječniku Miletića ni riječi o Hrvatima, većinskom narodu, Hrvatima, koji su prava za manjince umnožili i pomogli srbizaciji hrvatske kulture i identiteta, zapisala je Lili Benčik u “Hrvatskim pravicama”. svemu dodaje kako je detuđmanizacija Stipe Mesića i Ivice Račana potrajala do danas. Velika je šteta što je premijer Andrej Plenković s kabinetom Vlade RH, neprimjerenom potporom nanijela nemjerljivu štetu državi Hrvatskoj. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.