AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

FRKOVIĆ: PUPOVAC PONOVNO POKRŠTAVA

28. srpnja, 2025.

Piše Josip Frković

Dok aktualna vlast Republike Hrvatske, uporno i neizmjerno popušta svakovrsnim skupim zahtjevima, poput  40 srpskih kulturnih centara, nakon vojno pobijeđene agresorske Srbije, četnika i jugovojske, manjinska zajednica hrvatskih Srba uporno slijedi svoga samozvana čelnika Milorada Pupovca. Čovjeka koji je stostruko iskoristio blagodati samoupravnog socijalizma i porijeklom nepoznata samozvanca maršala, jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Riječ je o navodnom Kumrovčaninu, poniklom među staljinističkim Sovjetima, koji je Hrvatima omogućio blagodati bratstva i jedinstva, pod nadzorom četnika i partizana s petokrakom zvijezdom na čelu. Vjerojatno je i uvodno spomenuti Pupovac – kad se u ljeto 1991. fotografirao s bratom četnikom Vojislavom fotografirao u zavičajnim Ceranjama – pomno skrio ravnogorsku kokardu.

Nova lokacija

I, upravo Milorad Pupovac, trostrani i neiskreni mešetar, uz potporu Dragane Jeckov, Borisa Miloševića i Anje Šimprage lažima i podvalama podiže pritisak hrvatskim saborskim zastupnicima, dok na terenu odlučuje tko od sunarodnjaka može a tko ne može sudjelovati u radu lokalnih manjinskih vijeća hrvatskih Srba. Tako je upravo i u gradu bana Jelačića i hrvatske himne, Glini, gdje nečlanovi stranke “nemaju pravo sudjelovati u podvalama i lažima protiv države Hrvatske na stranicama “Novosti” ili pak u svakodnevnom životu za koji novac izdašno namiruju iz državnog proračuna…”

Dok u susjednoj Petrinji rasprave o budućem Srpskom kulturnom centru na Trgu hrvatskih branitelja, kraj veteranskog centra branitelja i parcele 1991. ubijenog radnika “Elektre”, još uvijek traju uz mogućnost traženja nove lokacije, u Glini se stvar već dugo uhodava. U Ulici Stjepana i Antuna Radića prekrasna trgovačka katnica obitelji Letić, kraj samog Hrvatskog doma, počela je primati prve sudionike Pusićevih tribina o antifašizmu. Odgovor onih koji te pojmove ne mogu ni zamisliti, koji ne vole bajke i basne davno prošlih vremena,  bio je logotip HOS-a i “Za dom spremni”.

Huda sudbina

Prava je šteta što tematsku tribinu nije upriličio Milorad Pupovac, koji je pred početak srbijanske agresije na RH medijima držao lekciju o 11.000 “pokrštene srpske dece”, što nikad javnosti nije objasnio hudu sudbinu od četnika otetog dr. Ivana Šretera, za čiji je život jamčio prvom predsjedniku Hrvatske dr. Franji Tuđmanu.

Možda iz želje za osvetom hrvatskom narodu i vlasti, Srpski kulturni centar, u kojem su ketering isporuke hrane i pića (o trošku zemlje vojne pobjednice?) iz Petrinje svakodnevne, nazvao je imenom Josifa Runjanina, kadeta i časnika Prve banske krajiške pukovnije, skladatelja hrvatske himne na tekst Antuna Mihanovića. Godine 1821. rođenog Vinkovčanina, umrlog 1878. u Novom Sadu, “pokrstio” je Pupovac u Srbina, posjećujući posljednje počivalište i izražavajući brigu kako se podmiruju grobne naknade na Uspenskom groblju. Toliko o samozvanom čelniku manjinskih Srba, koji ipak najbolje zna koje je boje prvo početno polje hrvatskog grba i kada je ustaški poglavnik prvi puta uzviknuo “Za dom i poglavnika – spremni!”. T