FRKOVIĆ: JOSIP RUNJANIN, PETAR PRERADOVIĆ I SVETOZAR BOROJEVIĆ SU SE JASNO IZJAŠNJAVALI KAO HRVATI
8. kolovoza, 2025.
Piše: Josip Frković
Kamo god krenuo i gdjegod davao izjave za medije, saborski zastupnik i trostrani četnički mešetar Milorad Pupovac iz znamenite velikosrpske obitelji ravnogoraca Ceranja, vjerojatni krivac za smrt istaknutog humanista dr. Ivana Šretera i patološki lažac o 11 tisuća pokrštene srpske djece u Hrvatskoj (za napuštanja njihove druge Jugoslavije), uvijek iznova ponavlja da je skladatelj hrvatske himne bio Srbin Josif Runjanin?!
Fedmaršal iz Komogovine
Kako bi svoj hegemonistički naum proveo u djelo i javnost uvjerio u još jednu crnorukašku laž koja proizlazi iz puste želje da mala Srbija – premda u jagmi za tlom Bosne pamti jedinu pobjedu protiv austrougarskih domobrana na Ceru – bude velika “i na vascelom teritoriju dviju Jugoslavija”. S potporom od samo 12 posto u srpskoj manjinskoj zajednici, taj dugovječni osnivač i šef rigidnog SDSS-a i SNV-a, protuhrvatski huškač i glavni u “Tesla – banci” i tko zna gdje još, ne želi priznati porfirijevski grijeh “hajdmo još jedared!” u SAD-u.
O skladatelju “Horvatske domovine” iz 1835., kadetu, dočasniku i časniku Prve krajiške pukovnije u Glini je riječ. O Josipu Runjaninu, koji je glazbena znanja stekao od kapelnika vojne glazbe, Čeha porijeklom, da bi 1846. na riječi Antuna Mihanovića skladao svečanu pjesmu Hrvata. Ta je himna prvi puta izvedena 1891. godine, prilikom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu. Nije Josip Runjanin jedini u zajedničkoj prošlosti Hrvata i Srba, kojega su – premda se izjašnjavao kao etnički Hrvat – nastojali proglasiti Srbinom. Tvrdi to i prof.dr. Mario Grčević u svojoj knjizi “Ime Hrvat u etnogenezi južnih Slavena”, podsjećajući na pjesnika Petra Preradovića i austrougarskog feldmaršala Svetozara Borojevića iz Komogovine.
O Runjaninovu porijeklu Milorad Pupovac, mogući ratni zločinac iz slučaja hajdučki otetog i mučki smakntog dr. Ivana Šretera, tvrdio je u Hrvatskom saboru kako je Runjanin Srbin rođen u Vinkovcima i kako je iza vojničke karijere na Banovini živio u Novom Sadu. Pokopan je bio na Uspenskom pravoslavnom groblju 1878. , pa mu je uz 141. godišnjicu smrti Boris Milošević, nasljedni čelnik SNV-a, na humak položio cvijeće.
Ne baš u najboljoj namjeri spajanja dvaju susjednih naroda, Milorad Pupovac je jedan od zahtijevanih 40 srpskih kulturnih centara, onaj glinski, bezobrazno i imperijalistički nazvao imenom Josifa Runjanina. Ostao uporan u stvarnom pokrstu. Ako autora portalskog teksta, prije 57 godina “Večernjakova” dopisnika, sjećanje dobro služi, rodna kuća Josipa Runjanina sa spomen-pločom u spomen na skladatelja bila je davne 1968. u Nazorovom kvartu (danas Glagoljaška 2-c) i teško je oštećena u divljanju saokrajinskih jugosoldata 1991.
U gradu bana Jelačića
Da pomogne svom šefu na daljinski upravljač, na posao se dao glinski arhivist Igor Mrkalj, pišući stotinjak stranica traktata o skladatelju “Lijepe Naše” i o prožimanju stoljetnih nacionalnih zbivanja u gradu bana Jelačića i skladatelja hrvatske himne.
Upitan što o svemu misle prijeratni hrvatski politički prvaci i pripadnici Hrvatske vojske za velikosrpske agresije, povjerenik Vlade RH nakon privremene velikosrpske 1991. okupacije Gline Marko Sremić, najavio je uz 8. kolovoza 1995. – Dan pobjedonosne “Oluje” – očitovanje onih koji teško podnose sirovo brutalna nametanja izmišljenih povijesnih istina. T
