Piše: Josip Frković
Dok srbijanske, esdeesove “Novosti” u velikim količinama – suprotno od dobrobiiti državnog proračuna i iz raznih izvora ostvarenih milijuna eura naših građana – pretvarajući se povremeno i u odvratan izvor vulgarnosti. U Glini su se nedavno pojavili braco i seka, Zoran i Vesna Pusić. Njihov predak, čuvar režima dinastije Karađorđevića na domobrane je 5. prosinca 1918. zapovijedio plotun. Ponovo skrbeći za čistoću javnog prostora na relaciji prema posvećenoj manjini od koje je, makar i djelomično, 1991.- 1995. smrtno stradalo 30 tisuća Hrvata RH i BiH. Paljevine i dobro znani četnički zločinački fašizam, da i ne spominjemo.
Krajiški dočasnik
I dok su za glinskog predstavljanja publikacije o antifašizmu Pusići u središte razmatranja stavili hrvatski put prema državnosti od Avnoja i Zavnoha, te izbor predsjednika Sabora Vladimira Nazora 9. svibnja. I odmah potom antifašisti srpske manjine zamjeraju što se aktualna vlast nije baš proslavila obilježavanjem 80. obljetnice pobjede, premda se istovremeno radi i o obljetnici najveće tragedije Hrvata u Drugom ratu i poslije njega.
Na glinskom skupu, međutim, u Srpskom kulturnom centru kraj Hrvatskog doma nazočni su se zgranuli naljepnicom HOS-a, pripravni razmatrati i usklik “Za dom spremni”, bijelu boju i druge nestašluke hrvatskog grba i druge tlapnje naslijeđene od Šreterova likvidatora Milorada Pupovca.
I još nešto. Srpski kulturni centar, jedan od 40 skupo plaćenih našim novcem (kao da se nisu mogli okupljati u domovima kulture) diljem suverene države Hrvatske i dalje se diči natpisom “Josif Runjanin”?. Riječ je o krajiškom dočasniku iz postrojbi bana Josipa Jelačića, koji je na glasoviru obitelji Ante Kovačića i na tekst Antuna Mihanovića uglazbio svečanu pjesmu “Lijepa Naša”. Kao i sve ostalo u dvjema Jugoslavijama, Hrvat je, službujući na granici Vojne krajine austrougarskog carstva, nekim čudom preimenovan Srbinom?! A čudo se ni slučajno ipak nije desilo na latinici, ali ni ćirilici. Bez obzira što je profesionalni vojnik mir našao na novosadskom groblju, gdje mu humak povremeno i protokolarno obilazi i svemoćni šef SDSS-a Milorad Pupovac, dočasnik domobranstva zasigurno je rođen u hrvatskoj obitelji. Kako dio novinarske karijere bilježi boravkom i radom u Vinkovcima i Županji, autor teksta sve povijesne falsifikatore poziva u nekadašnji Nazorov kvart Cibalije, gdje je još do 1968. na pročelju stajala spomen-ploča zaslužnom vojniku, glazbeniku i domoljubu Josipu Runjaninu.
Huk s tribina
S obzirom da u uvjetima hrvatske demokracije stanje antifašizma danas nije povoljno kao nekad, dobro je poslušati huk s tribina sportskih stadiona, gdje se veliča ustaštvo. Ne treba zanemariti ni činjenicu da obilježavanju godišnjice partizanskog proboja iz okruženja na Petrovoj gori nije bilo nikog od predstavnika vlasti, dok su se istodobno na Maclju skrušeno molili za duše za duše nevinih civila, ali i ustaških vojnika. Izgovorio je to Zoran Pusić, čiji je djed Grga Ranđelović za sve ljude, pa i Hrvate i Srbe bio opasni ubojica. Za glinske promocije publikacije “Antifašizam 80 godina poslije” Pusić se stavio u ulogu savjetnika, ne primijetivši 830.000 nestalih Hrvata 1945. od vječitih dušmana četnika u svim fazama tlačenja jednog cijelog naroda.
Sasvim za kraj Eugen Jakovčić, jedan od unajmljenih novinara, humanitaraca ili “brojača mrkih pogleda” iz kvote “Ferala” i HND-a, izrazio je žalost zbog dopuštenja ustaškog pozdrava. Nisam bijesan i ogorčen žalostan sam. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.