Podsjećamo da je rujna 1991. zbog rukovanja s predsjednikom HDZ-a i države, u krugu „Gavrilovića“ bez ruke ostao nesretni sindikalist mesne industrije, Stjepan Komes. Zvjerski raspoloženi i mržnjom opsjednuti benkovački Srbin, Jugoslav Vidić, Komesovu je ruku odsjekao mačetom?! Onako izmrcvarena i onesviještena, nesretnika su na oklopnjaku odvezli do brloga kokardaša u Jošavici. O tom nedjelu svjedočili su petrinjski konobar Tokić, te Marica Markulin i Mijo Mlađenović
Napisao: Josip Frković
Nakon burnih reakcija braniteljskih i stradalničkih udruga Petrinje, koju su pune četiri godine pod zločinačkom četničkom okupacijom držale pobunjeničke i agresorske svetosavske snage fantomske sao krajine jugovožda Slobodana Miloševića, te kasnijih četničkih vojvoda Aleksandara Nikolića i Vučića, priopćenjem se oglasio pododbor SKD-a „Prosvjete“ koji obavještava javnost da se za subotu, 25. kolovoza, najavljeni 3 Festival ojkača otkazuje do početka studenoga?! Trebao se, dometnimo, održati na dan otkrića spomen-ploče Udruge ratnih veterana u čast prvoga posjeta predsjednika RH dr. Franje Tuđmana braniteljskim crtama Banovine. Podsjećamo da je rujna 1991. zbog rukovanja s predsjednikom HDZ-a i države, u krugu „Gavrilovića“ bez ruke ostao nesretni sindikalist mesne industrije, Stjepan Komes. Zvjerski raspoloženi i mržnjom opsjednuti benkovački Srbin, Jugoslav Vidić, Komesovu je ruku odsjekao mačetom?! Onako izmrcvarena i onesviještena, nesretnika su na oklopnjaku odvezli do brloga kokardaša u Jošavici. O tom nedjelu svjedočili su petrinjski konobar Tokić, te Marica Markulin i Mijo Mlađenović. Još početkom godine, iz policijsko-pravosudnih krugova RH, poslije izručenja Slobodana Mutića, najavljena je i ekstradicija iz SAD-a ratnoga zločinca Jugoslava Vidića. Jučerašnja objava SKD-a o otkazivanju provokativnoga festivala, koju potpisuje ratna čelnica navodnih humanitarki Kola srpskih sestara, Mara Vilus, kaže se da su nastup otkazale dvije skupine iz Srbije, te deset folkloraških skupina iz Bosne i Hercegovine (srpskoga entiteta) i Hrvatske. Dotična Vilus dodaje kako je sa članovima organizacijskoga odbora minulih vikenda obilazila sela petrinjskoga područja, dijeleći pozivnice i plakate pripadnicima te manjinske zajednice. „Ljudi su većinom uplašeni i ne usuđuju se doći u Petrinju na festival, jer imaju informaciju da je događaj zabranjen od koordinacije udruga Domovinskoga rata i desno orijentiranih političkih stranaka poput HSP-a i sličnih.
Hrvatski pendreci protiv krkana Sime Adamovića
Nastojali smo ih razuvjeriti, ali strah i nesigurnost traju i dalje…“ Sadržaj priopćenja SKD „Prosvjete“, međutim, neodoljivo podsjeća svjedoke (i autora teksta) na dane, mjesece i godine prijeraća kad su pripadnici „ugrožene“ manjinske zajednice Petrinje, prizivali pomoć svoje srbijanske zločinačke armije, kad su u najezdi na zgradu Policijske postaje u Kolodvorskoj primitivni šofer Simo Adamović i ostali krkani pod rakijskim maliganima, 28. rujna 1990., nedugo iza kninskih balvanija i baš na nadnevak bratstvojedinstvujuće „prve partizanske zakletve na Zrinskoj gori“, kao napadači pokušali iz skladišta oduzeti oružje, uzvikujući „Ovo je Srbija!“. Postrojba Specijalne policije, pod vodstvom generala Marka Lukića, odlučno je reagirala i razjurila prosvjednike koji su od Hrvatske ponovo željeli napraviti koloniju beogradskoga pašaluka. Svi istinoljubivi Hrvati, uostalom, znaju da je zakuhavši neutemeljenu psihozu straha od nove ustaške države Republike Hrvatske u Beogradu na konzultacijama – poput današnjega ratnoga zločinca i manipulatora Milorada Pupavca, 5. kolovoza 2018. – boravio i veliki mitomanski glumac jugoslavenstva i kasniji velikosrpski podjarmljivač Hrvatske, premijer rsk Borislav Mikelić. On je instruirao svoje četničke sljedbenike da „spas od ovdašnjih i ustaša pridošlih iz cijela svijeta traže i pronađu u vojarni s imenom Vasilja Gaćeše“. Poput Titova kasnijega narodnog heroja, četnika Vasilja Gaćeše, svi su ugroženi u vojarni pronašli svoja ratna formacijska mjesta Srbiji odanih rezervista u SMB tonovima, pod vodstvom zakletoga četnika pod petokrakom Sime Podunavca.
Ljubav od koje zubi trnu
Toliko o istinama od pred 28 godina, koje licemjerni svetosavci poput Mare Vilus udvornički žele preinačiti. Jer, dotična se hvata uvlakaški prečanskoga „velikoga entuzijazma i ljubavi u očuvanju tradicija i običaja srpskoga naroda na prostorima Banije, Korduna, Like, Dalmacije i sjeverozapadne Bosne, istraživanja etnomuzikologa iz Republike Srbije, većinom potomaka ovih naših krajiških (valjda krajinaških?) područja, rodila se ideja rađanja fesivala ojkača…“ U nastavku Vilusova spominje poticajna financijska sredstva ministarstva spoljnih poslova RS (!), Upravu za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu(!). Piše ona srbijanski, baš kao da živi u Pomoravlju, nabrajajući kao podupiratelje i famozni Tolnauerov savjet za nacionalne manjine koji milijunima podupire srbobarske „Novosti“, gradsku upravu Petrinje i Sisačko-moslavačku županiju. Sasvim za kraj, nekoliko bitnih poruka Veritasu ratnoga zločinca Save Štrpca i četničkom naprednjaku Aleksandru Vučiću. Tako vascelo srpstvo mora znati da su sat prije početka 1. Ojkačkoga festivala, u Petrinji 2015. zbog prosvjeda ratnih veterana kod tadašnje Darinku Dumboviću nekompatibilne dogradonačelnice Svjetlane Lazić i traženja da sudionici otkažu mimohod Strossmayjerovim parkom. Za priprema i održavanja dvaju festivala, pak, organizatori i izvođači doživljavali su niz prijetnji i pritisaka, provokacija, psovki i omalovažavanja. Čak i uništavanja, kamenovanja i razbijanja automobila folkloraša iz BiH, zaključuje svoj protuhrvatski pamflet Mara Vilus. T
