Brazilci traže mač za harakiri
Napisao: Zvonimir Magdić
Dvijesto milijuna Brazilaca traži, u teškim suzama, pobacanih maski, traži samurajski mač.!. Traže čast. Oscar, nije svjestan ali je točan Coupe de grace. Pod vlastita rebra. Jedan je kolos pao, na koljena. Krvav. U vlastitoj boli. Čudesnom geometrijom, visokih matematičkih znalaca Joachima Lowa – kojeg su tiho pekli na ražnju oni, koji deru svakog. Nadigran je Brazil! Jednostavnost, za kojom se vapi. Koja, ubija. Svaki je ‘wermahter’ an svom mjestu. Svaka lopta ima glavu. I rep. Širina i dubina. Opijaju. Nogomet za stoljeća. Nije li tako igrao naš Gradjanski. Jednostavnost, do velikih pobjeda. Elf je blistao. Kao nikada. Ja se sjećam još jedne takve, tada zapadno-njemačke igre. Završnica Europe, protiv Sovjeta. Nije bilo sedam. 3:O. Crveni nisu takli loptu. Cijelu utakmicu!
SLOM JEDNE ČITAVE FILOZOFIJE
Ovo, u Belo Horizonteu, prekrasnog obzorja, neće se ponoviti. Brazil je upao u gadnu, crnu rupetinu. Nije mi ju mogao predočiti ni moj profesor Slavko Rozgaj, iako je bio doktor astronomije. Sada, na kraju balade, vido sam to – zjapilo. Koje, guta i takvog nogometnog giganta, kao što je to Brazil. No, ne ovaj.Ovog Scolarija ‘ 14. Na jedan obični Kinder-Garten ( pa nije li 7:1 za Njemačku), da, dječiji vrtić, ponašanjem, postavom, nemoći, širom otvorenih vrata, vjetru koji jednostavno, nosi sve pred sobom, dočekuje njemačke ‘oklopne’ jedinice. To se ne lovi ni pogledom. Nitko – protiv svakog. I, kakao onda. Petica – za dvadeset i nešto minuta. Nastavak, u kojem Low traži apsolutnu ležernost. Nijemci – niti jednog suvišnog koraka, niti jedne krive lopte – prekrili su brazilska žuta polja koja sijeće crna Amazon. Bio je to slom čitave jedne filozofije. S tima, da je ta ista – igrajmo lijepo- samo zamijenila boju dresa. Nijemci su- zapišite ovo – igrali kao Brazil. Fantastično.
AKO PONOVE POLA TOGA NJEMCI SU PRVACI
Muller je otvorio serijal, pa – po dva – Kroos i Schurlle, a dokapali, Khedira i Klose. I, comedia e finita. Gotovo je gotovo. Ljudi su u grču, u očaju, na kraju traže autodafe. Je li se, uopće, može ikada, više tako igrati.Slično, Elf je rastjerao Portugalce, sada raspršio žute vrane. To nisu bile kreštave arare. Ovaj Brazil nije imao ama baš ništa: ni srca, ni duše, ni zdrava razuma. Ni stila. A ovo je najtužnije: ni znanja. Ni Neymara.
I da nije bilo obazrivosti, koja je visjela u zraku, Nijemaca, bilo bi tu –golova, za izvoz. Toliko se volio taj Brazil. Zbog lakoće i lepršavosti. Sinoć, od svega toga, ništa. Hakl. Partija u cipelama i odijelima. U dvorištu. Nitko nikog ne poznaje. A ovo, ovo je gospodo, Mundial!Pa i kako će- ima ih 200 milijuna. Scolari je čvrst. Nije pao. Ostao je. Uz poklik:.’Ovo će me pratiti dok sam živ’. Netko je dobacio: ležerno:’Praf’ ti budi, di ti je Ronaldinho’?!
Nijemci, u nedjelju, ponove li sve to, čak i u pola, protiv bilo koga, idu po četvrtu krunu. Bila bi to nagrada za ovako visoku demonstraciju, U Belo Horizonteu, nogometne jednostavnosti.I svirke, čarobne frule. 
Još nema komentara
Uskoči u raspravuIzgon iz Berlina americkog sefa spijunaze u ‘prijateljskoj zemlji’ nadajmo se ne ce postati opce pravilo uredjenja odnosa medju zapadnim Saveznicima. Jer, ako se primjer financijski najmocnijeg drzavnika – Premijerke Merkel – pretori u model uredjenja odnosa s USA na bilateralnom planu, onda ce Huesin Obama ostati sam ili skoro prepusten sudbini svojih megalomanskih savjetnika. Ne daj Boze da Amerika umre u srcima ljudi koji su se nadali slobodi ufanjem u Ameriku, jer bi tada Washington spao na jedino saveznistvo s Netanyahuom – sefom vlade Izraela koji nije i zdovski vjernik, nego li borbeni ateist bez srca i duse – tipican satanist po svojim i postupcima. No, tjesimo se – Amerika ima dusu. I treba se nadati da ce ona predvoditi u implementaciji vec izradjenog Projekta o uredjenju Palestine i Izraela kao jednakopravnih drzava s kvotama naoruzanja i pod striktnim nadzorom pravnog ustroja medjunarodne zajednice radi stvaranje uvjeta trajnog mira i reda osobito na Bliskom istoku.
Valja uociti da je psiholoski faktor i snaga duha zajednistva kod Njemaca povijesna konstanta, a ne neki fanatizam iz prkosa ‘bogu i vragu’. Ovakva demonstracija snage koja dolazi iz suvremenog njemackog ANGELizma – dokazuje da se od njih, i ne samo u tom slucaju – svi imamo nauciti kako ‘sloga kucu gradi’!