Piše: Igor Koruga
Veliki interes za 2. Hrvatsko natjecanje Papandopulo, održano u Zagrebu u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog od 23. rujna do 1. listopada 2013., pokazalo je četrdesetdevetero mladih glazbenih umjetnika koji su se, prema pravilima, trebali školovati u Hrvatskoj, ili pak diplomirati ondje te biti mlađi od 35 godina. Posebnu važnost jedinog takvog natjecanja u nas – koje je u svojoj osnovi zamislio i pokrenuo Institut hrvatske glazbe na čelu s Goranom Končarom, a sa svrhom ciljane pripreme naših najtalentiranijih glazbenika za elitna međunarodna natjecanja – prepoznali su i poduprli Hrvatska radio-televizija, Ministarstvo kulture RH i Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Pod pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Ive Josipovića podijeljene su i vrijedne novčane nagrade: 20.000,00 kuna pobjedniku svake kategorije, uz nastup na Svečanom koncertu uz Simfonijski orkestar HRT-a 7. studenog 2013. u KD Vatroslava Lisinskog te studijsko snimanje za arhivu HRT-a, 10.000,00 kuna manje s(p)retnom finalistu, uz studijsko snimanje za fonoteku HRT-a te utješnih 5.000,00 kuna i studijsko snimanje za fonoteku HRT-a za trećeplasiranog.
Laureati Drugog Papandopula
Između ostalih i pobjednike natjecanja, baritona Leona Košavića i pijanista Petra Klasana, koji će nastupiti i na Vukovarskom festivalu komorne glazbe 5. listopada, zatim u ciklusu Mladi za mlade HGM i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu 17. listopada, na Velikogoričkom Brass Festivalu u svibnju 2014. te uz Dubrovački simfonijski orkestar tijekom 2014., odabrali su renomirani svjetski glazbenici, ujedno i predsjednici ocjenjivačkih sudova: Ruža Pospiš Baldani (solo pjevanje), Vladimir Krpan (glasovir) i Prerad Detiček (rog, truba, trombon i tuba). Posebno priznanje za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja dobili su, opet, Leon Košavić za skladbu Borisa Papandopula Grana od bora pala kraj mora i Petar Klasan za skladbu Davorina Kempfa Mariposa de luz, ali i Igor Mrnjavčić za Sonatu Stjepana Šuleka. Ako je suditi po kvalitetnim prošlotjednim nastupima te utjecaju na vrlo zahtjevne ocjenjivače, probrani će se mladi glazbenici vrlo skoro pridružiti uskom krugu svjetskih glazbenika koji umiju izvorne zapise, notne kosture djela, oplemeniti uvijek svježim, estetskim, interpretacijskim tkivom.
Bez umjetničkog ravnatelja
Slično umijeće pokušali su u utorak 1. listopada na svom prvom ovosezonskom nastupu u Hrvatskom glazbenom zavodu dokučiti i Zagrebački solisti. Ovoga puta, bez umjetničkog ravnatelja Marca Coppeya, Zagrepčani su se odlučili na promjenu temeljnog izbornika, što je pomalo zbunjivalo sve usredotočene na izdašno opremljene programske knjižice, s ipak neuglednim dodatkom (koji je, uzgred, mnogima i ispao). Dio tih promjena odnosio se na upitno vrijedan Concerto grosso u a-molu, op. 6, br. 4, HWV 322, barem što se tiče velikog Georga Friedricha Händela, ali i na doista čaroban četverostavačni Concerto grosso u d-molu, br. 3, kojeg je prema predlošku oca glasovirske/fortepiano sonate, Giuseppea Domenica Scarlattija, za komorni sastav znalački i muzikalno priredio britanski skladatelj Charles Avison (1709-1770). Ugodnom zaboravu nezamjetnog Händelovog, također četverostavačnog djela pridonijele su i mlade virtuozne violinistice Đana Kahrman i Saki Kodama, sjajno ugođene na kraju prvoga dijela koncerta u Vivaldijevom Koncertu za dvije violine u a-molu, iz zbirke L’estro armonico, op. 3, br. 8, RV 522.
Drugi, srećom nepromijenjeni dio nastupa, bio je obilježen nadahnutom Papandopulovom Suitom za gudače – Pintarichianom, posvećenom domaćem skladatelju Fortunatu Pintariću (1798-1867), franjevcu, učitelju pjevanja i orgulja, aktivnom sudioniku ilirskog pokreta i gvardijanu virovitičkog i koprivničkog samostana, te obradom Beethovenovog Gudačkog kvarteta br. 11 u f-molu, op. 95. Svoj najsažetiji kvartet Beethoven je navodno skladao za uski krug poznavatelja i nije ga namijenio za javno izvođenje, što su Zagrebački solisti naravno zanemarili, a za gudački ga je orkestar u svome stilu prilagodio Gustav Mahler.
Obljetnička sezona
Inače, u ovu su sezonu, šezdesetu po redu, Zagrebački solisti ušli u vedrom, slavljeničkom tonu, za standarde vrhunskog gudačkog sastava možda malo i prevedrom. S već poznatim umjetničkim voditeljem (Coppeyom), ali i s (još uvijek) novim koncertnim majstorom, beogradskim violinistom Sretenom Krstićem, nekadašnjim koncertnim majstorom Münchenske filharmonije koji još uvijek nije uspio ansamblu utisnuti svoj gudački zvuk, Solisti će ući i u 2014. godinu u kojoj se krije i dvadesetpeta godišnjica smrti Antonia Janigra, osnivača ansambla, u čast kojega bi se pak na svakom koncertu sviralo po jedno djelo Borisa Papandopula. Ona najbolja trebala bi se, prema najavama, zvučno ovjekovječiti već početkom 2014. na najnovijem CD-u slavnog i pomlađenog zagrebačkog sastava.
6 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.