DRŽAVA DALA 600 MILIJUNA, A U GRADU NEMA NIŠTA

DRŽAVA DALA 600 MILIJUNA, A U GRADU NEMA NIŠTA

17. lipnja, 2012.

Benkovac1
Benkovac grad bez budućnosti

Piše: SHZ Benkovac

S veseljem se sjećamo nedavne prošlosti Benkovca. Gradić koji je zapošljavao tisuće i tisuće ljudi u nekadašnjim poduzećima: Diokom (nekadašnja Jugoplastika), Eksploatacija pločastog kamena, pogon Bagata  TCG Metalni lijev,  Veletržnica s pogonom za preradu ribe i  Vinarija Benkovac.  Bio je to gradić kojeg su svi rado posjećivali, jer dobro se znalo “ako igdi ima, ima u Benkovcu, di je naš vridni narod”.  S poljoprivredom na nivou, kamenom kojeg su kupovali i Amerikanci, te stočarstvom koje je hranilo veliki dio Zadra, nekadašnji Benkovac bio je centar svega. No, to je bilo nekada.

BOLJE BILO U RATU

Mnogi reći rat je učinio svoje, pa je zato stanje u Benkovcu tako teško. Kad se spomene Benkovac, odmah se čuju komentari “selendra”, “ruglo od grada”, pa se postavlja pitanje zašto je to tako? Često se postavlja pitanje na osnovu čega je Benkovac dobio zvanje grada, kad danas  nema kino, hotel, kazalište, upitan je tim hitne pomoći, kao i dom kulutre, ali i javne vatrogasne postrojbe, koja radi u nehumanim uvjetima. Nekadašnja velika tržnica, koja je hranila pola Zadra, danas ima tri štanda, nema ni nekadašnje Veletržnice s pogonom za preradu ribe, a vinariju je kupio Badel.
Ne može rat biti krivac za propast jednog grada čak 20 godina poslije. Kad je dobro znano da je i za vrijeme rata Benkovac “živio” i disao bolje nego li danas. Nekad grad sloge i jedinstva, danas grad propasti i rugla. Kad se danas dođe u grad izgleda kao da je sve uništeno. Zar je  rat, koji je “glavni” krivac za sve loše u Benkovcu, pogodio samo ovaj grad, jer svakodnevno gledamo kako se gradovi i općine koji su stradali i više od Benkovca, zapravo imaju čime podičiti. Svojom obrnovom, razvojem i napretkom. Pa se zapravo postavlja pitanje gdje je zapeo Benkovac i tko je glavni krivac za njegov “socijalni” izgled?
U gradu Benkovcu već 16 godina na mjestu gradonačelnika nalazi se “naš” čovik, Branko Kutija, uz to inače i saborski zastupnik. Rodom iz Lisičića pokraj Benkovca, reklo bi se pravi domoljub i rodoljub, koji će za svoje ljude i grad napraviti sve. Funkcije gradonačelnika i saborskog zastupnika dotični gospodin vrlo uspješno  riješava u poslu kojeg obavlja, te da je to razlog njegove dvostruke uloge u profesionalnoj orijentaciji. Uz posao vođenja grada i zastupanja građana u Saboru, on je do nedavno još imao vremena i umijeća biti predsjednikom Nogometnog kluba Velebit iz Benkovca. Sve navedeno su odlične reference za bogat životopis i sigurno ovako napisane zvuče više nego odlično, ali stvarnost je na žalost, ipak puno drugačija.
Uzmu li se u obzir samo neke činjenice o kojima se javno govori a ponekad i piše, kako je grad Benkovac u milijunskim dugovima , vrlo loš imidž kojeg grad ima kao potpuno neprivlačno i neperspektivno mjesto za život te veliki broj afera o kojima grad bruji. Ubojstva, učestale krađe i tuče. Upravo je to mjesto u kojeg će svi uprijeti prstom, i to sa pravom jer sve polazi od onoga koji gospodari i upravlja, a u ovom slučaju to je Branko Kutija.
Njegov način vođenja i provođenja odluka samo su naštetile gradu Benkovcu i dovele ga na rub propasti. Mnogi se pitaju o tijeku proračunskog novca kojeg je grad Benkovca iz državnog proračuna dobio kao područje od posebne državne skrbi. Od 1995. na račun grada slilo se oko 600 milijuna kuna. Gdje to završavaju novci i u što se to ulažilo?
O moralnoj savjesti gradonačelnika Kutije ne treba ni govoriti, jer svatko onaj koji se nađe na tako odgovornoj funkciji a grad dospije u milijunske minuse, po svojoj savjesti bi trebao odstupiti sa funkcije i prepustiti je nekome tko umije, zna i može. Međutim, kako je spomenuto Branko Kutija nema ni trunke moralne svijesti. O tome govori i imovinska kartica tog HDZ-ovog zastupnika i ujedno benkovačkog gradonačelnika.

GRADONAČELNIK ŽIVI U ZADRU

Naime, od nekretnina spominje  jedino grobnicu u Zadru ukupne vrijednosti 25.000 kuna za koju se navodi kako ju je kupio od plaće. Za razliku od drugih zastupnika koji navode brojne kuće i stanove, pa  
još i nekretnine u vlasništvu supružnika ili djece, Kutijin popis nekretnina i završava spomenutom grobnicom.
Pa iako bi imovinska kartica svekolikoj javnosti trebala predstaviti realnu sliku imovine pojedinog dužnosnika, poznanici benkovačkog gradonačelnika znaju da koristi dvije obiteljske kuće nemale vrijednosti. Jedna je u Zadru, u Benkovačkoj ulici 5 gdje je mu je  1997. pod službeni automobil nepoznati počinitelj podmetnuo eksplozivnu napravu. Premda je gradonačelnik u Benkovcu, Kutija stanuje u obiteljskoj kući u Zadru, a te je noći, kako je sam izjavio, u njoj i spavao zajedno sa suprugom dok im eksplozija nije raznijela dva automobila i stakla na kući.
Druga je kuća, također obiteljska, u Lisičiću koju Kutija vjerojatno navodi kao prebivalište u imovinskoj kartici, no nigdje i čije je vlasništvo.
Obzirom da je Kutija jedinac, a otac mu je preminuo prošle godine, za pretpostaviti je kako će imovina kojom inače raspolaže i službeno pripasti njemu, no pitanje je zašto to dosad nije napravljeno. Odgovore na ova pitanja mogao bi dati sam Kutija, no usprkos našim upornim pozivima na službeni mobitel i u ured u Gradu Benkovcu, pa čak i SMS poruci da se javi, saborski se zastupnik oglušio. Očito je pitanje imovinske kartice škakljivo čak i za poslovično otvorenog Branka Kutiju.
Svakako se treba sjetiti Benkovca  i u svjetlijim danima. Benkovca kad se u njemu živjelo od jutra do sutra. Benkovca koji je imao sve značajke jednog malog gradića. Benkovca u kojem su nekad živjeli gradonačelnik, načelnik policije, ravnatelji škola, predsjednik suda itd. Benkovca kad je u njemu živjelo oko  320 intelektualaca s visokom i višom stručnom spremom. Intelektualaca koji su svoju plaću trošili u gradu Benkovcu.  
Vremena kad je Benkovac imao  jedan od ljepših hotela u ovom djelu Dalmacije, kad smo imali  kazalište, lijepe restorane sa uređenim terasama  gdje je bila živa glazba, slastičarne gdje su se jele odlične „baklave“, nekoliko stomatoloških ordinacija, rađaonom, srednjom školom koja je radila u dvije smjene, kino dvoranu u kojoj se prikazivali filmovi od 11 do 22 sata. Danas nažalost Benkovac nema ništa od svega gore navedenoga. Benkovac je  „grad“  samo na papiru jer tako hoće svestrani gradonačelnik Branko Kutija.  „Kako bi donekle ublažili situaciju protekle smo godine našim zaposlenicima smanjili plaću za 10 posto, a onda prije nešto manje od dva mjeseca ponovo za 10 posto.“ – rekao je Kutija.
Dakle, zaposlenici benkovačke Gradske uprave u samo godinu dana zabilježili su smanjenje plaće za čak 20 posto što nikako nije zanemariv iznos, pogotovo u ovo krizno vrijeme kada cijene hrane, goriva, ali i svega ostalog gotovo svakodnevno divljaju. No, Kutija kaže kako je takvo što bilo neizbježno te kako i uz tu mjeru štednje problemi nisu nestali.
„Održavanje hladnog pogona već je postalo problem i ako se stanje ne popravi tako će biti i dalje, bit će problema. Stalno sam u kontaktu sa svojim kolegama i oni imaju slične ili iste probleme. Račun nam je još prohodan jer se uspijevamo dogovoriti s onima kojima smo dužni.“-ističe gradonačelnik.
Posljednjih dana medijske stupce pune priče iz pojedinih gradova i općina kojima su računi u blokadi zbog određenih dugovanja što ih je u konačnici totalno paraliziralo i onemogućilo im poslovanje.
Takav scenarij, doznajemo, mogao bi se dogoditi i Benkovcu.
To je budućnost i ovog grada. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code