Kada se navodno dogodio “Corona party” u Marinbrodu, 35 nedeklariranih tamnoputih građana (Roma?) okupilo se u jednoj kući glinske Maje i zabavljalo se na derneku uz srpsko-srbijanske cajke. Predstavnik izvršne vlasti okupljene Pupavac-Kajtazijeve i Radinove manjince nije uspio uvjeriti u potrebu razilaženja. U strahu od mogućega fizičkoga obračuna, dotični se – povukao. Slično je i s jednom izuzetno djelatnom terenskom aktivisticom manjinaca koja se, premda bi trebala, ne zardžava u autoizolaciji. U glinskom Taborištu pak došlo je do prevrtanja tegljača međunrodne špedicije, čiji je oboljeli vozač iz Litve uspio prijeći talijansko-slovensku među. U strahu od koronavirusa sutkinja ga nije željela primiti, ali je na odredištu u Sisku otišao u autoizolaciju, u Novom Selu Palanječkom
Napisao: Josip Frković
Još uvijek u šoku zbog nove nacionalne nesreće u nedjeljno jutro 22.ožujka, jednako zabrinut za sudbinu radno-studentskoga potomstva podstanarski smještena u glavnom gradu, sjedajući pred ekran računala dežurnoga u desku portala, dugo još nisam mogao razaznati što županijskom žiteljstvu kritikom neobuzdana ponašanja župana Ive Žinića, zapravo, poručuje regionalni čelnik SDP-a? Pročitavši, međutim, sadržaje više portalnih i tiskovnih medijskih tekstova i tek potom dohvatio slušalicu da čujem glinskoga dogradonačelnika, dotad još i načelnika Stožera Civilne zaštite, Darija Žinića. Pozorno sam provjeravao i uspoređivao svaki detalj, već objavljene dijelove Darijevih izjava s onim što je nama kazao. Po žestini nekih poruka, nije bilo teško shvatiti kako se sporogoreći fitilj lokalnoga banovinskog politikantstva upravo razgorijeva.
Poslije svega, jedini je zaključak: Mnogo umjetne vike ni za što. Jer, budimo iskreni, nekom je s vrlo podlom namjerom bilo potrebno baciti difamirajuću optužbu na skupinu srodnika s jednom jedinom metom – pa bilo ih pet, sedam ili deset – u organizaciji javnih dužnosnika oca i sina Žinića sa stalnim prebivalištem u prigradskom naselju Gline, Marinbrodu. Pojedinac ili grupa – svjetonazorski i idejno suprotstavljenih i pozicioniranih, potpuno je svejedno – podmuklo je telefonski pozvao OKC Policijske postaje i večeru rođaka u zatvorenu prostoru Zavičajnoga kluba (koji su oni sami i obnavljali i u poraću uredili – op.a.), usred nevolja s opasnim i smrtonosnim virusom, nazvao banovinskim “Corona partyjem”?! Pripadnici policijske patrole, koji su prebrojenih deset radnih akcijaša upozorili na zabranu javnoga okupljanja (?) dodaju da su se Marinbrođani potom mirno razišli. Nije, dakle, bilo nikakva rastjerivanja ni sporenja, kako to navode prve obznanjene verzije događaja u Glini. Ako je točno da su sudionici večere uredno popisani, epidemijsko testiranje će potvrditi je li itko od “partijanera” mogao biti prenositelj zaraze.
I bivši velmože neutemeljeno optužuju
Ni jednoga trena autoru teksta, koji godinama prijeraća, tijekom rata i poraća poznaje Ivu Žinića, nije pala napamet njegove bezgrješnost i neporočnost. Ne treba Ivu Žinića braniti za propust koji je priznao. Slabosti i grešaka ima kao i svaki čovjek u javnom prostoru, kako često izgovara naš EU-reprezentant i neuspješni premijer, ali je definitivno jasno da su u ovom političkom i društvenom trenutku virusne pandemije i prirodne nepogode s visokim štetama pojedincima koji rade ispod žita ozbiljno porasli apetiti za pozicijama vrhova lokalne i regionalne vlasti. Kako drukčije protumačiti neodmjerene i otvorene mrziteljske izjave pojedinaca koji su svetlosnim godinama daleko od odgovornih političkih razina. Zadovoljni Darijevom iz resora u Savskoj iznuđenom ostavkom, mnogi od nih razočarano su danas čitali vijest o posjetu župana Žinića Općoj bolnici u Sisku i susretu s epidemiološkim osobljem “na berdu”, kako su nekad stari Siščani zvali svoj prvi bolnički paviljon interne medicine u Vojnom Sisku. Nije ga smijenio predsjednik vodeće stranke i hrvatske Vlade Andrej Plenković!
Među takvima su svakako i oni poput nekad najplaćenijega sisačkoga direktora, umišljena velmože i suvremenoga Franje Tahija, koji u pandemijskom umirovljeničkom zanosu nepromišljeno spominje petokolonaštvo. I dok članovi vodstava minijaturnih strančica u županiji – pa i one oktroiranih predsjednika, zaljubljenika u neumrlo bratstvo i jedinstvo, te isto takva glavnoga tajnika kojega ratni veteran zastupnik u Saboru oslovljava majmunom i gnjidom – uz poznate filipike, plediraju za smjenu prvoga čovjeka “koji je jednak elementarnoj nepogodi”. Vjerojatno po nalogu omražene koalicijske i gradske šefice, vapi “zbog bahatosti i arogancije hadezeovaca” čelnik laburista. Zalaže se za hitru smjenu oca i sina Žinića, prilijepivši im čak atribut bioterorista?! Baš on, čovjek koji sedam godina kao zamjenik predsjednika gradskoga parlamenta i gradonačelnice uporno asistira i slijedi SDP-ovu autokratkinju i koji zajedno s njom privatizira gradsku sportsku dvoranu i diskriminira sugrađane. Osobito najmlađe sportaše, zaljubljenike hokeja, koji domaćinske susrete odigravaju u Delnicama.
Majski dernek Kajtazijevih i srpskih cajki
Sasvim za kraj, nekoliko pojedinosti koje svjedoče da iz svih ruralnih naselja glinske okolice nema baš smjernih dojavljivača koji policiju (dobronamjerno ili pak tendenciozno) upućuju na prave adrese na kojima se građani ne pridržavaju naloga vlasti koji osiguravaju sprečavanje širenja zaraze. Većinski mediji u ljevičarskom vlasništvu, međutim, ne bilježe takve slučajeve. Prema pouzdanim informacijama, u subotu, istoga dana radne akcije Žinićevih, kada se navodno dogodio “Corona party” u Marinbrodu, 35 nedeklariranih tamnoputih građana (Roma?) okupilo se u jednoj kući glinske Maje i zabavljalo se na derneku uz srpsko-srbijanske cajke. Predstavnik izvršne vlasti okupljene Pupavac-Kajtazijeve i Radinove manjince nije uspio uvjeriti u potrebu razilaženja. U strahu od mogućega fizičkoga obračuna, dotični se – povukao. Slično je i s jednom izuzetno djelatnom terenskom aktivisticom manjinaca koja se, premda bi trebala, ne zardžava u autoizolaciji. U glinskom Taborištu pak došlo je do prevrtanja tegljača međunrodne špedicije, čiji je oboljeli vozač iz Litve uspio prijeći talijansko-slovensku među. U strahu od koronavirusa sutkinja ga nije željela primiti, ali je na odredištu u Sisku otišao u autoizolaciju, u Novom Selu Palanječkom. Što reći o netom spomenutim primjerima, ali i o naprasnu dolasku velike skupine žena iz Italije koje ondje domaćinski brinu o starijim osobama i koje su na kraju ipak završile u kućnoj izolaciji. Mjerodavni ne javljaju novinarima, a oni ne prosljeđuju javnosti. Mediji – silenzio… T
