Kada se navodno dogodio “Corona party” u Marinbrodu, 35 nedeklariranih tamnoputih građana (Roma?) okupilo se u jednoj kući glinske Maje i zabavljalo se na derneku uz srpsko-srbijanske cajke. Predstavnik izvršne vlasti okupljene Pupavac-Kajtazijeve i Radinove manjince nije uspio uvjeriti u potrebu razilaženja. U strahu od mogućega fizičkoga obračuna, dotični se – povukao. Slično je i s jednom izuzetno djelatnom terenskom aktivisticom manjinaca koja se, premda bi trebala, ne zardžava u autoizolaciji. U glinskom Taborištu pak došlo je do prevrtanja tegljača međunrodne špedicije, čiji je oboljeli vozač iz Litve uspio prijeći talijansko-slovensku među. U strahu od koronavirusa sutkinja ga nije željela primiti, ali je na odredištu u Sisku otišao u autoizolaciju, u Novom Selu Palanječkom
Napisao: Josip Frković
Još uvijek u šoku zbog nove nacionalne nesreće u nedjeljno jutro 22.ožujka, jednako zabrinut za sudbinu radno-studentskoga potomstva podstanarski smještena u glavnom gradu, sjedajući pred ekran računala dežurnoga u desku portala, dugo još nisam mogao razaznati što županijskom žiteljstvu kritikom neobuzdana ponašanja župana Ive Žinića, zapravo, poručuje regionalni čelnik SDP-a? Pročitavši, međutim, sadržaje više portalnih i tiskovnih medijskih tekstova i tek potom dohvatio slušalicu da čujem glinskoga dogradonačelnika, dotad još i načelnika Stožera Civilne zaštite, Darija Žinića. Pozorno sam provjeravao i uspoređivao svaki detalj, već objavljene dijelove Darijevih izjava s onim što je nama kazao. Po žestini nekih poruka, nije bilo teško shvatiti kako se sporogoreći fitilj lokalnoga banovinskog politikantstva upravo razgorijeva.
Poslije svega, jedini je zaključak: Mnogo umjetne vike ni za što. Jer, budimo iskreni, nekom je s vrlo podlom namjerom bilo potrebno baciti difamirajuću optužbu na skupinu srodnika s jednom jedinom metom – pa bilo ih pet, sedam ili deset – u organizaciji javnih dužnosnika oca i sina Žinića sa stalnim prebivalištem u prigradskom naselju Gline, Marinbrodu. Pojedinac ili grupa – svjetonazorski i idejno suprotstavljenih i pozicioniranih, potpuno je svejedno – podmuklo je telefonski pozvao OKC Policijske postaje i večeru rođaka u zatvorenu prostoru Zavičajnoga kluba (koji su oni sami i obnavljali i u poraću uredili – op.a.), usred nevolja s opasnim i smrtonosnim virusom, nazvao banovinskim “Corona partyjem”?! Pripadnici policijske patrole, koji su prebrojenih deset radnih akcijaša upozorili na zabranu javnoga okupljanja (?) dodaju da su se Marinbrođani potom mirno razišli. Nije, dakle, bilo nikakva rastjerivanja ni sporenja, kako to navode prve obznanjene verzije događaja u Glini. Ako je točno da su sudionici večere uredno popisani, epidemijsko testiranje će potvrditi je li itko od “partijanera” mogao biti prenositelj zaraze.
I bivši velmože neutemeljeno optužuju
Ni jednoga trena autoru teksta, koji godinama prijeraća, tijekom rata i poraća poznaje Ivu Žinića, nije pala napamet njegove bezgrješnost i neporočnost. Ne treba Ivu Žinića braniti za propust koji je priznao. Slabosti i grešaka ima kao i svaki čovjek u javnom prostoru, kako često izgovara naš EU-reprezentant i neuspješni premijer, ali je definitivno jasno da su u ovom političkom i društvenom trenutku virusne pandemije i prirodne nepogode s visokim štetama pojedincima koji rade ispod žita ozbiljno porasli apetiti za pozicijama vrhova lokalne i regionalne vlasti. Kako drukčije protumačiti neodmjerene i otvorene mrziteljske izjave pojedinaca koji su svetlosnim godinama daleko od odgovornih političkih razina. Zadovoljni Darijevom iz resora u Savskoj iznuđenom ostavkom, mnogi od nih razočarano su danas čitali vijest o posjetu župana Žinića Općoj bolnici u Sisku i susretu s epidemiološkim osobljem “na berdu”, kako su nekad stari Siščani zvali svoj prvi bolnički paviljon interne medicine u Vojnom Sisku. Nije ga smijenio predsjednik vodeće stranke i hrvatske Vlade Andrej Plenković!
Među takvima su svakako i oni poput nekad najplaćenijega sisačkoga direktora, umišljena velmože i suvremenoga Franje Tahija, koji u pandemijskom umirovljeničkom zanosu nepromišljeno spominje petokolonaštvo. I dok članovi vodstava minijaturnih strančica u županiji – pa i one oktroiranih predsjednika, zaljubljenika u neumrlo bratstvo i jedinstvo, te isto takva glavnoga tajnika kojega ratni veteran zastupnik u Saboru oslovljava majmunom i gnjidom – uz poznate filipike, plediraju za smjenu prvoga čovjeka “koji je jednak elementarnoj nepogodi”. Vjerojatno po nalogu omražene koalicijske i gradske šefice, vapi “zbog bahatosti i arogancije hadezeovaca” čelnik laburista. Zalaže se za hitru smjenu oca i sina Žinića, prilijepivši im čak atribut bioterorista?! Baš on, čovjek koji sedam godina kao zamjenik predsjednika gradskoga parlamenta i gradonačelnice uporno asistira i slijedi SDP-ovu autokratkinju i koji zajedno s njom privatizira gradsku sportsku dvoranu i diskriminira sugrađane. Osobito najmlađe sportaše, zaljubljenike hokeja, koji domaćinske susrete odigravaju u Delnicama.
Majski dernek Kajtazijevih i srpskih cajki
Sasvim za kraj, nekoliko pojedinosti koje svjedoče da iz svih ruralnih naselja glinske okolice nema baš smjernih dojavljivača koji policiju (dobronamjerno ili pak tendenciozno) upućuju na prave adrese na kojima se građani ne pridržavaju naloga vlasti koji osiguravaju sprečavanje širenja zaraze. Većinski mediji u ljevičarskom vlasništvu, međutim, ne bilježe takve slučajeve. Prema pouzdanim informacijama, u subotu, istoga dana radne akcije Žinićevih, kada se navodno dogodio “Corona party” u Marinbrodu, 35 nedeklariranih tamnoputih građana (Roma?) okupilo se u jednoj kući glinske Maje i zabavljalo se na derneku uz srpsko-srbijanske cajke. Predstavnik izvršne vlasti okupljene Pupavac-Kajtazijeve i Radinove manjince nije uspio uvjeriti u potrebu razilaženja. U strahu od mogućega fizičkoga obračuna, dotični se – povukao. Slično je i s jednom izuzetno djelatnom terenskom aktivisticom manjinaca koja se, premda bi trebala, ne zardžava u autoizolaciji. U glinskom Taborištu pak došlo je do prevrtanja tegljača međunrodne špedicije, čiji je oboljeli vozač iz Litve uspio prijeći talijansko-slovensku među. U strahu od koronavirusa sutkinja ga nije željela primiti, ali je na odredištu u Sisku otišao u autoizolaciju, u Novom Selu Palanječkom. Što reći o netom spomenutim primjerima, ali i o naprasnu dolasku velike skupine žena iz Italije koje ondje domaćinski brinu o starijim osobama i koje su na kraju ipak završile u kućnoj izolaciji. Mjerodavni ne javljaju novinarima, a oni ne prosljeđuju javnosti. Mediji – silenzio… T
5 komentara
Uskoči u raspravuSpremi moje svjedočenje
[email protected]
Zovem se Živanka katica, ja sam iz Velike Gorice. Želim iskoristiti ovo vrijeme da na internetu napišem da sam upravo primio 50.000 eura kredita od ove tvrtke pod nazivom Jose luis zajam. U početku nisam vjerovao onome što ljudi kažu na internetu, ali odlučio sam ga isprobati i aplicirao sam za kredit prije 2 dana i upravo sam dobio poziv iz svoje banke da na računu imam 50 000 eura i odmah me je obavijestila moja tvrtka Jose Luis zajmovi i pitala me jesam li dobio zajam, a ja sam im odgovorio da, pa su mi rekli da bih trebao dovesti više ljudi u ovu tvrtku ako nekome treba kredit, pa ako stvarno trebate zajam , to je tvrtka od koje možete tražiti zaista je sjajna i sad vjerujem da postoji prava kreditna tvrtka koja daje zajmove i da je ta tvrtka kreditno društvo jose luis zajma, pa ako bilo kome od vas treba hitan zajam i to važno je da se ova tvrtka može prijaviti. Postoji adresa za slanje pošte ([email protected]). Na kraju sam zaista sretna i sada mogu pokrenuti posao. Hvala vam još jednom Patricia što ste sjajni i Bog blagoslovi vas i vaše društvo. ,,,,
Prije rata su sva ta kućanstva imala priključak na niskonaponsku mrežu koji su platili, sjekli su bandere u svojim šumama i sad moraju ponovno platiti priključak koji iznosi oko 7800 kuna, a ljudi žive od socijalne pomoći i poljoprivrednih mirovina koje nisu veće od 800 kuna.
Kako ste nekim kućanstvima osigurali solarne ploče?
– Solarne ploče smo osigurali iz donacija; baki Ljubi stigla je donacija iz Paname, jedan naš iseljenik je nakon članka u Jutarnjem listu platio panele, zatim donacijom UNHCR-a, te jedne udruge i mnogih ljudi dobrog srca.
Evo, nekidan smo uspjeli spojiti dva priključka, i to preko jednih mojih prijatelja koji su poslali donaciju iz Kanade. A evo, Brubanj, selo na području grada Gline, nije dobilo struju, a tu su ljudi koji rade u Austriji i Njemačkoj obnovili svoje kuće i, nažalost, tolike godine poslije rata struja nije došla.
Tako je prije nekoliko godina selo napustio i posljednji stanovnik koji uspio živjeti petnaest godina bez struje i nije je dočekao.Kako ste vi osobno proživjeli ratna zbivanja? Jeste li imali problema?
Branka 2– Zamjenica sam gradonačelnika iz redova srpske nacionalnosti. Ratna zbivanja su, kao za sve, i za mene bila teška, jedno vrijeme sam bila u Njemačkoj, ostatak u Zagrebu. Uvijek doživite neugodna iskustva, ali i to ne od ljudi, nego od neljudi.
Nisam član ni jedne stranke, na izborima sam pobijedila kao nezavisni kandidat, a bilo nas je pet kandidata. Ljudi su pokazali da im je dosta stranaka koje samo obećavaju, a ništa ne rade.
Mislite li da bi se političari trebali baviti upravo time čime se vi bavite, i zašto to ne rade?
– Političari bi se trebali spustiti među ljude, pa da vide kako ti njihovi birači žive. Sigurno bi onda imali više empatije i umjesto skupih auta i besramnih reprezentacija omogućili bi malim ljudima bolji život. Mislim da je osnovni zadatak političara, jer oni su zapravo službenici naroda, izgradnja bolje budućnosti za svakog građanina s kojim dijelimo svakodnevni život. A odgovor na pitanje zašto to ne rade, morate potražiti kod glavnih političkih aktera i ne želim se upuštati u njihove motive.
Ono što sam uvjerena, prvenstveno iz svoga dosadašnjeg iskustva, jest to da samo na razini retorike dominiraju skrb za javni interes i borba za malog čovjeka. Politička praksa nas uči da nije tako. Upravo je suprotno – zadovoljenje vlastitih interesa putem političkih grupacija dominantna je paradigma djelovanja “u javnom interesu”. Što prije prestanu s takvim načinom rada, to će prije nastupiti bolja vremena i za srpsku zajednicu u Hrvatskoj.
Smatram da je došlo vrijeme za smjenu generacija u našoj politici, s kojom se paralelno mora odvijati i proces mentalne smjene. Tek kada na scenu dođu vjerodostojni i iskreni predstavnici, koji će uvijek biti spremni priznati vlastite pogreške i propuste, možemo računati s tim da će se rješavati i bitni problemi naših građana. Tek tada ću biti sigurna da smo na pravom putu zaštite pojedinca kao najvažnijeg segmenta našeg društva.
Bravo, Branka! I čestitke na nagradama i cijelom angažmanu. Samo da još pregrmimo koronavirus…
– Daa, ha-ha… valjda će biti sve u redu. Ja se za virus u mojim udaljenim kućanstvima ne bojim. Bojim se jedino da ga ja njima ne donesem.
Eto, to je žena, snaha uglednoga glinskog obrtnika, pok. Tone Bakšića rođ. Mitić. Ponos Hrvatske, koja kao i svi njeni sunarodnjaci vrti svoju svetosavsku priču o srpskoj otadžbini Hrvatskoj “kojoj nije trebalo hrvatske države Hrvatske, jer se od 1945. sasvim lepo živelo”. Sreća je da drugarica ima interkontinetalne veze, pa osigurava i solarne panele za babu Stanu, ga Gaćašin grob i druga mesta.
Dobili smo poziv Mije Brlečića, predsjednika Vatrogasne zajednice sisačko-moslavačke županije da se moramo uputiti vozilom, jer jedini na Županiji imamo vatrogasno vozilo koje ima prednje mlaznice za pranje prometnica, i da moramo dezinficirati, u suradnji s dr. Inoslavom Brkićem, parkiralište gdje se parkiraju TOB vozila i kamioni koji su u tranzitu, odnosno koji dostavljaju hranu i robu za Republiku Hrvatsku kao i za druge države i jedino je to područje između Okučana i Novske gdje se oni smiju zaustaviti na našoj Županiji i uz strogu policijsku pratnju nastavljati dalje put.“ Dvaput bravo za Petrinjce: vatrogasce koji su prastarim TAM-om (kabina već prokišnjava a svjedoče zahrđale fleke) obavili desinfekciju parkinga za kamione u tranzitu kod Novske. Drugi aplauz ipak ide ne baš uspješnu gradonačelniku politikantu Dumboviću. Nesretnoj braći Celčić osigurao je krov nad glavom.
Iz Lepe njihove prestonice, dobre i ohrabrujuće vesti. Portal pobeglih pomozbog junaka u srbijicu “banija.rs” svoj prilog borbi protiv zaraze na vrhu naslovnice objavljuje akcijsku poruku “Ostani kod kuće”, umesto “Ostani doma”. Ta, ono doma, srbadiju podseća na “Dom spremni”. Istodobno, glavni pop njihove sekte spc u Zagrebu Perić Porfirije, pod ćiriličnim naslovom i na zagorskoj ekavici spominje štete nastale potresom na Hrvatskoj pravoslavnoj imovini otetoj od strane prelepoga Aleksandra Karađorđevića, ubojice kneževa Obrenovića, osobito Hrvata. Na žalost vasceloga/svekolikoga svetosavlja, u Marseillesu 1934. makedonski ustaša ga je lišio pogana života. “Upucaše me, bre, pička im majčina…”. Ono “Čuvajte mi Jugosloviju” izgovorio je ađutant Vasa sa ukradena salaša.
Do kada će da peremo ruke?
Šta govore bre ?