Bez obzira na teško osporive brojke i pokazatelje, na užasan teror u dvjema propalim državama do početka Drugoga svjetskoga rata velikosrbi bez imalo krzmanja genocidnim narodom diljem kugle zemaljske nastoje prikazati Hrvate. Usprkos Nedićeve poslušničke “judenfrei” akcije masovnim zatočenjem i slanjem u logore Židova. Za razliku od spomenutih 3.176 žrtava manjinskoga brojčano većinskog stanovništva oko Prijedora u ratu od 1992. do 1995., sarajevski Informativno-dokumentacijski centar bilježi čak 4.275 smrtno stradale osobe. Kad je riječ o nastarijem bh narodu, Hrvatima, prijedroska okolica i sam grad najveće su ratno stratište naših sunarodnjaka katolika u srpskom entitetu BiH
Napisao: Stipe Lelas
Na sve četiri noge na sjednici narodne skupštine srpskoga entiteta podigao se član Predsjedništva BiH, poznati velikosrpski politikantski mešetar i “državnik” rezervne Srbije u BiH Milorad Dodik Brule, koji nakon svih užasnih zločina srbizirane jna i brojnih paravojnih kokardaških bradonja svjetskom poretku prijeti pripajanjem tzv RS izvoru svih ratnih posttitovskih zala, Vučićevoj Srbiji.
Rezolucija prihvaćena u parlamentu BiH velika je podvala političkoga Sarajeva, koje je neistinama željelo poništiti srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, veli Dodik.
Dokument je nastao kao interpretacija netočnih historijskih činjenica. Isto su radili i komunisti. Neprihvatljivo je da se iste političke strukture pojave na Bleiburgu, a poslije i u Jasenovcu. Mudri samozvani državnik na komadiću zločinima oteta bh teritorija, spominje kako se termin ustaša ograničava na ustaški režim, a ne na cijelu NDH (valjda i poratnu mladež i novorođene Hrvate?!). Nema sela u Lijevče Polju koje nije bilo stradalničko, a samo u njegovu selu ubijeno je 140 Srba.
U spomenutoj Rezoluciji izostavljena je ratna odgovornost muslimana, koji su bili “ustaško cvijeće”. Buncanja, pak, i uz užasne srpske dokazane genocidne zločine Radovana Karadžića u sedam općina, zaključuje tvrdnjom da je četnički pokret bio priznat i odlikovan od mnogih (De Gol, Truman), gotovo prednjak europskoga antifašizma. Zar je to stvarna, vjerodostojna istina?
Bizantinski prijetvorni zločinci Srbi
Ako je ukupan broj poginulih vojnika i civila tijekom velikosrpske pobune i agresije 1992. do 1995. preko 300.000 bh žrtava, a samo u okolici kozarskoga Prijedora 3.176 nesrpskih osoba (muslimana i katolika), jedini je mogući zaključak – imajući u vidu i ranije razdoblje velikosrpskoga terora od 1918 .od nastanka SHS-a i kraljevine — da je srpski narod zločinački i bizantinski pomoću laži opsjednut osvajanjem tuđega tla. Nije stoga čudo što je kameleonski jugo-hrvatski političar Stipe Mesić etnicitet tzv.republike srpske proglasio teritorijalnom nakazom, čije je rođenje po završetku ratnih sukoba potvrdio i predsjednik SAD-a Bil Clinton. Takvu je stanju, doduše, pogodovao velikosrpski vojno gubitnički četnički režim pod velom lažnoga i agresivnoga jugoslavenstva. Uostalom, Prijedor je jedna od sedam općina, u kojoj su ratni zločini na suđenju Radovanu Karadžiću označeni genocidnima. Bez obzira na teško osporive brojke i pokazatelje, na užasan teror u dvjema propalim državama do početka Drugoga svjetskoga rata velikosrbi bez imalo krzmanja genocidnim narodom diljem kugle zemaljske nastoje prikazati Hrvate. Usprkos Nedićeve poslušničke “judenfrei” akcije masovnim zatočenjem i slanjem u logore Židova. Za razliku od spomenutih 3.176 žrtava manjinskoga brojčano većinskog stanovništva oko Prijedora u ratu od 1992. do 1995., sarajevski Informativno-dokumentacijski centar bilježi čak 4.275 smrtno stradale osobe. Kad je riječ o nastarijem bh narodu, Hrvatima, prijedroska okolica i sam grad najveće su ratno stratište naših sunarodnjaka katolika u srpskom entitetu BiH.
Ubijeni fratri Matanović i Grgić, te župnik Arlović
Svjetskoj javnosti to je javio Sinan Šarić iz Al Jazeere. Samo u pet dana srpnja 1992. sa zemljom je sravnjeno selo Briševo, 67 osoba je ubijeno, a više od tisuću mještana odvedeno je u logore pobješnjelih krvnika. Najmlađa briševska žrtva imala je samo 14 godina. Uglavnom, jezovite priče s lokacije rudničke jalovine u Tomašici (otkopano 435 zemnih ostataka), pogotovo one o patnjama 30.000 logoraša Trnopolja, Sušice i Keraterma, teško su prispodobive civilizacijskim dosezima 20.stoljeća. Veliko muslimansko naselje Kozarac, na obroncima “partizanske” Majevice potpuno je nestalo. Jer, svaka deseta zatočena muslimanska osoba je ubijena, a među žrtvama su bili i fratri Tomislav Matanović s roditeljima i Ivan Grgić. Raniji župnik vlč. Iljo Arlović teško je podnio teror logora, ali je po izbavljenju Nadi Dejanović često pričao o paklenskim hordama Srba ubojica i prizivanju Božje volje za dolazeću smrt. Nada Dejanović, koja danas održava obnovljenu crkvu za 98 Hrvata starije životne dobi, samo će rijetkima ispričati zlo koje je podnio i jedva preživio vlč. Arlović. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravu„Za Dom spremni!
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Stala braća da obrane naše domove.
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi.
Tuče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi
Za Dom braćo, za slobodu borimo se mi.
Čujte srpski dragovoljci, bando četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji.
Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava.
Slušajte sad poruku od Svetog Ilije-
Nećete u Čavoglave, niste ni prije.
Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava
Hrvatska vam zaboravit neće nikada…“