NA PUT NA PUT

O DA, ZA DARUVAR

8. rujna, 2024.

Često sam boravio u ribarskoj kućici uz jezero, koje tamo zovu ribnjak. Prepun je ribe, ima takvih riba da šnitu kruha progutaju u jednom zalogaju u što sam osobno uvjerio dok sam prije povratka u Zagreb osobno skorenim kruhom hranio ribe s terase te ribarske kućice.

Ljudi su nekako pitomi, jedinu buku i viku sam čuo na hotelskoj terasi ispod prozora naše sobe, a to su bili gostujući ljudi. Uz liječenje i fizikalnu terapiju u Daruvarske Toplice na pripreme dolaze i razne sportske ekipe.   

„U Virovitici žive hipici“, pjevao je pokojni Đorđe Balašević, ja bih nadodao i u Daruvaru. Od Virovitice udaljenom dvadesetak kilometara

Napisao: Dražen Stjepandić

U Daruvaru nije bilo komaraca, tek pokoja rijetka muha, a blizu hotela Daruvarske Toplice su kanalizirana rječica Toplica i ribnjak, te park šuma Julijev park. Preko pruge iza Veteranske bolnice je i prava šuma. U takvim okolnostima u Zagrebu bi bila jata komaraca oko svake ulične svjetiljke. Gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića bi trebalo odvesti u Daruvar i podučiti ga kako to za daleko manje novaca rade drugi gradovi. Jednostavno zaprašuju, a ne uvoze bedastoće kao što je kupovina sterilnih komaraca za stotine tisuća eura.

Dječje radosti

U Daruvarskim Toplicama sam boravio dva tjedna i za razliku od onoga što sam prošao u Topuskome, a o čemu sam pisao u tekstu “Moje trežnjenje u Sisku s preporukom za Popovaču“ zaista mi je bilo dobro. Jedini prigovor bi se odnosio na hranu posebice na doručak, u Topuskom je doručak daleko obilniji. Pravi švedski stol uvijek s više vrsta kruha i barem dvije vrste salata, a za doručak nude od salama, narezana sira, topljenog sira, maslaca, paštete, jogurta, čokoladnog namaza, tvrdo kuhanih jaja, kajgane, hrenovki, kobasica, palente, soka i toplih napitaka. U Daruvarskim Toplicama također to zovu švedski stol, a na njega stavljaju samo kruh i ne obvezno svaki put samo jednu vrstu salate. Za ručak su na taj kako to oni zovu švedski stol stavljali juhu i po tome su jedino nadmašili Topusko, juhe si  jedino mogao nagrabiti po volji. Za doručak su služili uglavnom dječje radosti, majušni džem i margarin uz mlijeko, čaj ili bijelu kavu. No, bilo je dana kada nisam bio nezadovoljan s tim nešto bolje negoli bolničkim ručkom ili večerom. No, nije sve u hrani. Ugođajem Daruvarske Toplice su mi popravile dojam pokvaren zadnjim boravkom u Topuskom. Osoblje lječilišta je daleko kulturnije i ljubaznije. Posebice spremačice, nisam vidio ni jednu da me je krivo pogledala, a kamoli vrijeđala i htjela tući što mi se dogodilo u Topuskom. Naravno u Daruvarskim imao daleko više sreće s cimerima Alenom vratarom dinama iz novog Čiča pore Gorice i Martinom, pjevačem narodnjaka iz okolice Vrpolja. On je na trećoj fotografiji, na putu s razglednice kako isti izgleda krajem ovoga ljeta.

Ivanova kupka

Iznad kreveta u sobi je bila reprodukcija. Stara požutjela razglednica Daruvara, sve kuće i crkve, katolička i pravoslavna,  su na istome mjestu i danas, jedno ulica više nije blatnjavi put  nego je odavno asfaltirana. Razglednica bi mogla biti snimljena negdje na početku prošloga stoljeća, prije Prvog velikog rata. I danas je to centar Daruvara, Gajeva ulica spušta se prema Trgu kralja Tomislava, ostavljajući iza sebe Bjelovarski put kako se zove treći dio te ulice odakle ulica dolazi u sliku. Kao nekada taj nevidljivi dio ulice zove i danas Bjelovarski put.

Daruvarske Toplice su jedan od simbola Daruvara. I kao što bi to ime sugeriralo nije to neko mjesto pored Daruvara nego su u gradu, pet minuta hoda kroz staru park šumu od središnjeg trga kamo vodi put s razglednice. U Hrvatskoj su Daruvarske Toplice glasovite još od 19. stoljeća kada je izgrađena 1818. Vila Arcadia, zatim je 1870. otvorena Ivanova kupka, nadograđena je 1895. Onda je Ivanova kupka postala Ivanov dom 1958., a 1975. dograđena je recepcija, da bi veliki dio lječilišta bio porušen 1991. Daruvarske Toplice bombardirali su piloti bivše JNA. O čemu na prigodnoj povijesnoj tabli svjedoči snimak moga pokojnog kolege, partnera s više novinarskih zadataka Tonija Hnojčika. U prijeratnom obliku Daruvarske Toplice postoje još samo na fotografijama.

Prije rata, po popisu stanovništva iz 1981. Daruvar i pripadajuće mu okolno područje je imao više Srba nego Hrvata. Nešto preko tirideset posto, drugi su bili Hrvati ispod trideset posto, a treći su po brojnosti bili i ostali Česi. I danas po Daruvaru može čuti češki, a na više stoljetnu prisutnost Češke nacionalne manjine podsjeća Staročeško pivo. Čehe u daruvarskom kraju zovu Pemci.

Uz Toplicu i ribnjak

Daruvarska pivovara je jadan od gospodarskih temelja Daruvara. Uz Staročeško pivo, glavni proizvod Daruvarske pivovare,  vidio sam da mu je lokalno stanovništvo dosta naklonjeno, život u Daruvaru je pristojan zahvaljujući Veteranskoj bolnici, spomenutim Daruvarskim Toplicama i svuda po Hrvatskoj prisutnoj daruvarskim registarskim pločicama DA. Ne znam precizno, zašto brojna poduzeća svoja vozila registriraju u Daruvaru, pretpostavljam da je povoljnije, kao što su u bivšoj Jugi brojni privatni auto-prijevoznici svoje kamione registrirali u Mostaru. Kako u Daruvaru nema javnog gradskog prijevoza mnogo je auta. Uz spomenuto gospodarsko trojstvo dobro kotira i Pčelarstvo Daruvar, a imaju i dobro vino. Daruvarsku graševinu i rizling.

Za boravka u Daruvarskim Toplicama na otvorenim bazenima nisam bio jer nisam vidio da imaju hlada, ali sam svakodnevno šetao uz rječicu Toplicu. Na nasipu brao maslačak i metvicu. Kažu da se uz rječicu može šetati četiri kilometra, a da se ne stane u blato. Pored sportskih terena i jezera od rječice su projektirali slapić, a blizu je ribarska kučica čiji su zidovi ukrašeni prepariranim kapitalcima.

Često sam boravio u ribarskoj kućici uz jezero, koje tamo zovu ribnjak. Prepun je ribe, ima takvih riba da šnitu kruha progutaju u jednom zalogaju u što sam osobno uvjerio dok sam prije povratka u Zagreb osobno skorenim kruhom hranio ribe s terase te ribarske kućice. Nažalost viđao sam i pomor ribe, zbog velikih vrućina, ni jedan dan za moga boravka temperatura nije bila ispod trideset stupnjeva. Radnici njihove čistoće dolazili su i kupili ribu, bilo je šarana  kakvi bi u Zagrebu koštali svaki barem po pedesetak eura. Riba je navodno ugibala zbog nedostatka kisika.

Na terasi ribarske kućice uz zlatno jezero, kako sam ga ja nazivao, učestalo često sam boravio. Vodka 0,5 je 1 euro. I razgovarao sam s domaćim ljudima. Jednom se poveo razgovor i o životu u Zagrebu i Daruvaru. „Ne bih ja u Zagrebu živio nema tih para. Buka, tramvaji, stalno očekuješ da će te nešto zgaziti…“, rekao mi je jedan inače ugodan gospodin uposlenik HEP-a. Terenac.

Ne volim takve usporedbe i tada sam ih izbjegao. Buke nema u svim dijelovima grada, kod mene u Donjoj Dubravi premda sam u zoni tramvaja je kao na selu, posebice noću, tu i tamo se začuje noćni vlak. U Daruvarskim Toplicama noću se uz cvrčke može čuti huk sove. Dalje, primjerice u Daruvaru sam vidio samo jednu kladionicu i to onu Hrvatske lutrije. Htio sam kupiti japanke, u Borovu nisu imali moj broj 46, a drugoga dućana s obućom nije bilo. Može li se to dogoditi u Zagrebu?

Preporučili su mi da po japanke odem na tržnicu, našao sam svoj broj, ali nisu mi se svidjele i ne bih ih kupio da mi ih nije prodavala curica od pet-šest godina. Tržnica, kako oni mahom kazuju pijaca, veličine kvartovskog placa, radi dva puta tjedno kad su sajmišni, odnosno pazarni dani. Liječnicu i sestru sam htio počastiti velikim bajaderama, ali u Daruvaru se zatekla samo jedna. Premda u gradu postoje Konzum, Studenac, Mlin i pekarne Sisak, na periferiji ima i Lidl. Izbor bombonjera u Zagrebu sigurno nije tako skroman. O ponudi posla i radnih mjesta u Zagrebu da ne govorim.

No, nisam čuo da nešto drugo nepovoljno govore o Zagrebu, udaljenom na dva sata vožnje, a čuo sam da ga često spominju iz raznih razloga. „Za te pare sam mogao kupiti stan u centru Zagreba, takvih doktora ima samo u Zagrebu ili kad budem išla u Zagreb na studije…“ Garantiram da Daruvarci Zagreb vole daleko više negoli primjerice u Sisku, premda je Sisak daleko bliži i mnogo je više ljudi egzistencijalno ovisno o glavnome gradu. I ljudi su nekako pitomi, jedinu buku i viku sam čuo na hotelskoj terasi ispod prozora naše sobe, a to su bili gostujući ljudi. Uz liječenje i fizikalnu terapiju u Daruvarske Toplice na pripreme dolaze i razne sportske ekipe.

„U Virovitici žive hipici“, pjevao je pokojni Đorđe Balašević, ja bih nadodao i u Daruvaru. Od Virovitice udaljenom dvadesetak kilometara. Da za Daruvar i Daruvarske. T