GLAVNE TEME NAJAVA

DA OPET NE DOŽIVIMO RAZOČARENJE GLASAČI BI TREBALI POTPISATI UGOVOR S ONIMA ZA KOJE GLASAJU

2. ožujka, 2023.

Tko ima više ruku u zraku taj je pobjednik, a ne onaj tko predlaže i nudi bolja rješenja. Slično je i u nogometu. Nije važno kako igraš, već koliko zabijaš. Stoga je važno pobijediti na izborima, sa što većim postotkom. A kad prođu izbori, odabrani, odnosno zastupnici više ne kontaktiraju sa svojom “bazom” (svaka čast iznimkama). Nemaju svoje kancelarije, “nemaju” telefon, nitko ih ne može dobiti, ponašaju se kao da su pali s Marsa, a ne iz sredine iz koje su došli na visoku političku scenu

Napisao: Mladen Pavković

Slijedeća godina (2024.)  trebala bi biti  godina triju izbora: u svibnju za Europski parlament, u srpnju  ili u ranu jesen za Sabor, a potkraj godine za  predsjednika države, pa se stoga  kandidati za ova mjesta već sada dobrano pripremaju.

Jedini koji o svojim kandidatima za ove važne političke funkcije još ne razmišljaju su – hrvatski branitelji i stradalnici, koji su se već odavno pretvorili u „glasačke mašine“.

Vlast-slast

Međutim, prije nadolazećih izbora svi kandidati prije svega trebali bi odgovoriti na jednostavno i iznimno lako pitanje: Gdje sam bio i što sam radio u vrijeme velikosrpske agresije, odnosno stvaranja hrvatske države?

A za izbore koji nas očekuju bit će kandidata kao „mladoga graha“. Svatko od njih će potrošiti „koliko treba“, kao kad je bal nek je bal, tim prije jer je vlast bila i ostala -slast!

Međutim, nije to najvažniji problem. Veći je taj što se Hrvati, a poglavito hrvatski branitelji, nakon gotovo svih izbora razočaraju. Uvijek očekuju nešto više, bolje, i uvijek biraju one koji ih već drugi dan “prevare”! Em se ne drže programa kojeg su obećali, em idu u neprirodne koalicije, em se ponašaju kao da će sto godina ostati na čelu države. Vrlo brzo zaborave na svoje glasače, do – narednih izbora. Sve odluke donose sami, u svom kabinetu, ili negdje u vinogradima na roštilju. Hrvatski sabor isključivo služi kao “glasačka mašina”. Tamo oporba, danas ovi, sutra oni, može pričati koliko i što hoće, a na kraju je ipak – glasovanje. Tko ima više ruku u zraku taj je pobjednik, a ne onaj tko predlaže i nudi bolja rješenja. Slično je i u nogometu. Nije važno kako igraš, već koliko zabijaš. Stoga je važno pobijediti na izborima, sa što većim postotkom. A kad prođu izbori, odabrani, odnosno zastupnici više ne kontaktiraju sa svojom “bazom” (svaka čast iznimkama). Nemaju svoje kancelarije, “nemaju” telefon, nitko ih ne može dobiti, ponašaju se kao da su pali s Marsa, a ne iz sredine iz koje su došli na visoku političku scenu. (Svaka čast iznimkama.) Predsjednik države, ali i drugi, obično “zamrznu” svoj mandat u stranci. Tako nisu u sukobu interesa. I obični zastupnici rade slično. Svoje firme i sve što vrednijeg imaju prenose na ženu, djecu, odvjetnike, pa i svoje djelatnike. Tako su oni, jadni, bez ičega, a ustvari i dalje rade to što su radili i prije, ali sada, na političkim pozicijama, puno uspješnije i bolje. Evo, aktualni predsjednik države je bio istaknuti član SDP-a. Otkako je na ovoj dužnosti formalno nije u SDP-u, sad je “predsjednik svih građana”. Ali, na njegovu primjeru najbolje se vidi da je i dalje aktivan član SDP-a, da se u njihove probleme “ne bi htio miješati”, ali zato kao topovska granata neprestano udara po suprotnoj strani, po HDZ-u. U njima vidi lopove, udbaše, ljude ništ koristi, kako bi se reklo. Inače, predsjednik Vlade i predsjednik  države već duže vrijeme vode verbalni rat čak jači nego Rusija i Ukrajina. Gdje jedan stane, drugi nastavi. Pojedinci koji su došli ili dolaze na vlast kad “crtaju” koalicijske liste obično se u zadnje vrijeme vežu i ugovorom, jer ne vjeruju jedni u druge. Tako bi trebali raditi i glasači, ili skupine glasača. Naime, da ponovno ne doživimo razočaranja na sljedećim izborima i glasači bi trebali sklopiti “ugovor” s onim, ili onima, za koje glasaju. Da ga mogu, ili da ih mogu, barem “povući za uši”, ako se ne drže predizbornih obećanja.

Rješavati naše, a ne svoje probleme

Znamo, reći će mnogi, to su bedastoće, toga nema nigdje u svijetu. Slažemo se. Ali, nigdje nema ni da vas oni kojima neprestano dajete svoj glas – varaju, da vam umjesto boljeg života naprave pakao. Nas ne bi trebali zanimati problemi Vlade, predsjednika države pa ni zastupnika u Saboru, tim prije jer ih i sami imamo previše. Biramo ih upravo zato da nam  rješavaju naše, a ne svoje obiteljske i životne i radne probleme. Ako nešto ne znaju riješiti, onda probleme prebacuju na svoje prethodnike, kao da nisu znali kako su se ponašali. Tko, kažemo, pita za probleme glasača. Pa, nije isto ako je hrvatska Vlada u minusu nekoliko milijardi eura, ili ako je neki građanin u minusu na svom računu pet ili deset tisuća kuna. Ako ne platiš tv pretplatu i samo jednu ratu, 80 kuna, slijedi – ovrha. Što Vlada može za takve učiniti? Može im reći- platite i sve bude ok! Tako i mi možemo savjetovati onima na vlasti. Danas jednima, sutra drugima. Birali smo vas jer ste rekli i obećali da ćete biti bolji, da znate. A ako dođete na vlast i ne znate, i vama osobno bi trebala slijediti – ovrha, poglavito ako ste svojim neznanjem napravili štetu.

E, kad bi tako bilo, ne bi se toliki gurali u politiku, a poglavito oni koji tijekom hrvatskog Domovinskog rata nisu ni pogledali kroz prozor jer im je u dvorište pala granata ili se srušila ograda.

Politika bi trebala biti neka vrsta rata. Ako ne znaš pucati, ili ako si na “otvorenom” – pogineš.  A kod nas je sve naopako.

Stoga, kako se zaštiti od onih koje ćemo izabrati na narednim izborim, tim prije što još jednu relativno  „lošu“ političku garnituru malo će tko preživjeti?

A njima, koga god izaberemo, bit će lako tuđim “k….m” gloginje mlatiti! T