CRNA KUĆA – MJUZIKL U BOJI

CRNA KUĆA – MJUZIKL U BOJI

24. siječnja, 2013.

 

Crna kuća prepremijera-1

Autori Ladislav Prežigalo i Darko Hajsek

Piše: Toni Dabinović

Urnebesni spektakl Crna kuća – mjuzikl u boji, koji će uz žestoke ritmove, salve smijeha i raskošnu koreografiju Igora Barberića 2. veljače ove godine otvoriti vrata za javnost u dvorani Kina SC u Zagrebu, publiku namjerava oduševiti još jednim adutom – kostimima, kojih će za ovaj originalni hrvatski mjuzikl biti čak više od 120, s više od 300 odjevnih predmeta!

Za to bogatstvo kostimografije, koja će oživjeti ovu priču s Kaptola 16. stoljeća, ali donijeti i brojna druga iznenađenja, zaslužan je Odjel kostimografije na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu, odnosno tri kreativne apsolventice koje su se u koštac s nemogućim rokovima, i potpuno inovativnim pristupima jednom kazališnom djelu, uhvatile u prosincu, a do premijere od silnoga posla, kako kažu, više i ne spavaju. No, ovaj dogoočekivani spektakl autora Ladislava Prežigala i Darka Hajseka, rađen u stilu velikih broadwayskih mjuzikala, upravo je trebao i pomoć tih vrijednih ruku kako bi podigao ljestvicu mjuzikala na ovim prostorima.

SREDNJOVJEKOVNI KAPTOL

Za toliki broj raskošnih kostima tako su zaslužne Slavica Motušić (37), Nevena Balen (27) i Sanja Jakupec (45), koje su uz pomoć svojih mentorica, redovne profesorice i voditeljice katedre kostimografije Nine Režek Wilson, te diplomirane kostimografkinje Ivane Bakal, ali i brojnih studenata prve godine diplomskog studija kostimografije.

„S obzirom da većina tih studenata nisu znali šivati ni krojiti ovo je bio velik zalogaj, ali su ga uspješno iznijeli i zaista puno naučili. Ni ja osobno nikad nisam vodila ovako velik projekt, mnogo toga naučila, a ponajviše kako biti brz, i u donošenju odluka i u realizaciji. Ono što je posebno, a i nama je dalo jedno potpuno novo iskustvo jest sami rad na ovakvom mjuziklu, koji je nešto novo i do sada neviđeno kod nas. Na našim prostorima puno je uobičajenije da se radi zagasitim bojama, tonovima crne i u nekoj ‘art’ izvedbi. S druge strane, za ovaj smo mjuzikl trebali puno boja, šljokica, trakica, ukrasa, odnosno pristup koji zahtijeva da sve bude ‘vatreno’ i izrazito živo, a opet u granicama koje ne prelaze u kič.“ – ispričala nam je Slavica Motušić.

Iako priča govori o srednjovjekovnom Kaptolu, trenutak je to buđenja nekih novih vremena na ovim prostorima, pa kostimografkinje napominju da je temelj za kostime estetika renesanse, ali i tanga, stepa, licitarskih srca, 80-tih godina i naravno, Turske. Točnije, ovaj spoj gotovo nespojivog, tradicije, povijesti i suvremenih tonova, vrijedne su kostimografkinje vodile od samih početaka, od skica do gotovih kostima koji su već u ansamblu mjuzikla budili uzdahe, a uskoro će zasjati i pred publikom.

„Fantastično je raditi na ovom mjuziklu, tolika je odgovornost na nama, ali i apsolutna sloboda i potpuno pozitivna atmosfera u kojoj surađujemo s ostalim članovima kreativnog tima.“ – ističe Nevena Balen te dodaje da ju je ovakav rad prvenstveno naučio velikom strpljenju.

SPREMA SE I TURNEJA

Sanja Jakupec dodaje da su zahtjevi ovog spektakla koji puta nadrastali dostupne im mogućnosti, no snalažljive kreativke znale su se snaći. „Kako nismo uvijek mogli naći odgovarajuće materijale, onda smo ih morali stvoriti. Tako se od običnog bijelog pamuka, što bojanjem (nekih komada i više puta), tiskom uzoraka (originalno smišljenih od studenata kostimografije), nanošenjem zlatnih i srebrnih šljokica, prišivanjem kilograma drugih šarenih šljokica i umjetnih kamenčića, i brojnim drugim metodama, dobio potpuno novi materijal i kostim je zablistao u sasvim drugog sjaju od početnog kroja“, kaže.

Koliko je mukotrpan, ali i kreativan posao bio pred ovim vrlim kostimografkinjama, govori i činjenica da su, primjerice, u podstavu svake od četiriju haljina za scenske opatice, ručno prišili čak oko 150 metara volana. Vrijedne djevojke već znaju gotovo sve mjere izvođača, od brojeva cipela do širine struka, a u koštac su se osim s hrvatskom tradicijom, uhvatile i s nekim egzotičnijim idejama i realizacijama. Nije ih tako zaobišla ni Turska, pa su i one pronašle svoj odgovor na vrijeme popularnog Sulejmana.

„Ekipi ‘Sulejmana Veličanstvenog’ za izradu kostima trebalo je oko deset godina. Mi nemamo tu privilegiju“, kroz smijeh ističe Slavica. No, i turski kostimi iznenadit će publiku. „Turbane smo naučile raditi gledajući na YouTubeu turskog majstora u akciji. Prateći ga korak po korak, smotala sam turban od četiri metra duge i 20 centimetara široke trake.“, dodaje.

Sve to samo je segment onoga što će se od veljače naći na pozornici, a turnejom namjerava osvojiti i cijelu regiju. Ono što ove vrijedne ruke najavljuju je i mogućnost da neki od detalja kostimografije prerastu i u nove, potpuno originalne modne predmete za svakodnevnu uporabu. Tko zna, moguće je da u skoroj budućnosti i svatko od nas na sebi bude nosio dio prvog hrvatskog mjuzikla u boji. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code