GLAVNE TEME

BRAVO ZA 16. ETNOFEST U NEUMU

23. kolovoza, 2011.

Za mnogo manje novca bolji od Splitskog festivala

Piše: Dražen Stjepandić

Po završetku šesnaestog  Etnofesta u Neumu mnogi su se složili da je po kvaliteti izvedenih pjesma ovogodišnji Festival bio najbolji u posljednje četiri godine. Više je faktora potrebnih za uspjeh festivala, a među njima je svakako najvažniji kvaliteta izvedenih skladbi. Jer, poslije svega, zaboravi se tko je sve bio, što je tko rekao, ali pamte se pjesme. Na dugoj listi svima znanih pjesama, prvi put izvedenih na Etnofestu u Neumu, nesumnjivo će se pridružiti i neke koje su prvi put izvedene u nedjelju, 21. kolovoza 2011. godine.

Poslije uvoda u kojem se tradicionalno pruža prilika domaćim i mladim lokalnim imenima prvi su zablistali Dario Plevnik, Franka Fani Dedović i Dubrovački Kavaljeri koji su izveli skladbu “Slavonija”. Riječ je o zgodnoj ruskoj romansi s panonskim štihom koju su glazbenici izveli u duhu od “Prevlake do Drave”. Osječki kantautor Dario Plevnik, zajedno s djevojkom Dariom, stalni je gost u Neumu, a i s novom pjesmom, posvećenoj zavičaju, pokazao je koliko ima dara.   
Ni drugi predstavnici Slavonije nisu razočarali, pa ni tamburaški sastav “Slavonski dukati” s pjesmom “Nema fešte bez tambure”. Nastupili su s budnicom čiji su stihovi prošetali Lijepom našom, a publiku ispred pozornice na plaži hotela “Zenit” oduševio je stih koji žitelje Bosne i Hercegovine smješta u hrvatski nacionalni korpus.

ČUJEŠ LI ME, ANĐELE

Uoči Festivala najviše se pisalo o pjesmi  “Čuješ li me, anđele” za koju je glazbu napisao Dražen Žanko, na tekst Antuna Kikaša. Poznati hrvatski iseljenik koji je doletio na početku Domovinskog rata zrakoplovom Uganda Airlinesa u zagrebačku zračnu luku, transportirajući oružje, i nažalost bio uhvaćen, o čemu se digla velika medijska buka, piše i pjesme. “Čuješ li me, anđele” u izvedbi Đuke Čaića lako bi mogla postati njegova najpoznatija pjesma. To je rasan šlager koji bi u vrijeme veće popularnosti zabavne glazbe hrvatska publika zasigurno slušala.  Iako je pjesma otpjevana na blay backu, koji nam ne pokazuje kako je tko izveo pjesmu, Đuka je svejedno bio primijećen. Naravno, prije Festivala u studiju.

Trio Gušt bili su prvi od šest izvođača iz Splita. Kao uvijek, bili su zanimljivi i zabavni. Pjesma “Živija ja i moga ćaće sin” ponovno je pokazala Dundov strašan zabavljački potencijal. Da je Tonči Huljić za projekt Madre Badess uzeo Dunda umjesto Petra Graše, postigao bi veći uspjeh.
Siniša Vuco ove godine se u Neumu krio iza imena “Živo blato”  i pseudonima General Vasilij Mitu. “Živo blato” je u početku zamišljeno kao Vucin heavy metal projekt, a u Neumu je došao s odličnom dalmatinskom šansonom nazvanom “Mornarska”. Vuco, koji je nedavno kupio kuću u Zagrebu na elitnom Vrhovcu, nije zaboravio pisati odlične mediteranske pjesme.

   
STAVROS KAO ĐORĐE MARIJANOVIĆ

Jasmin Stavros bio je ove godine u Neumu jedna od navjećih zvijezda. Prije nastupa bio je uobičajeno natapiran i namršten, a na bini je bio daleko opušteniji. U stilu Đorđa Marjanovića, čak je skinuo i zavitlao sako i “skoro” ga  bacio u publiku. Valjda se u zadnjem trenutku predomislio. Jer taj dan u Neumu je bilo 38 stupnjeva, a na toj vrućini sako nikome nije bio potreban.
Stavros je izveo dopadljivu pjesmu “Suze pijem kao vino”, u Huljićevom je stilu, a potpisuju je stariji i mlađi  Mihaljević, Mario i Branimir. Sve je to proračunato, pa ne bi bilo čudo da se zavrti po radijskim postajama, ali kako je Stavros u principu zvijezda koja nema mnogo hitova, ne bi čudilo ni da to ne dogodi. Poznat je po dugim koncertima, ali s dosta tuđih pjesama i vrijeme je da mu se dogodi još neki hit. Poslije posljednjeg hita “Nemoj se udavati“ ostaje nam vidjeti hoće li se još jedna pjesma dobro udati.

Od dvije pjesme iz Istre “Vila iz Ćićarije“  u izvedbi Bruna Krajcara bila je bolja od “Nikoline“ u izvedbi Livija Morosina i Alena Vitasovića. Nekada popularni tandem nakon petnaestak godina ponovno je nastupio i važno je napomenuti da u njihovoj pjesmi ima i stih koji pjeva kako je “Argentina sve bliža“.  Livio Morisin uzeo je nedavno još jedno državljanstvo, kao i svi pošteni Hrvati, kako je rekao. Uz hrvatsko ima i talijansko. Valjda zato što je Argentina sve bliža, a Grčka nikada nije ni bila daleko. Livio je jedini izvođač koji je nastupio na svih 16 festivala.
Kućni izvođači u Neumu su Matia Vuica i njezin životni partner Jurica Popović. Nakon što su par večeri prije u Metkoviću proslavili 30 godina Trotakt Projekta, u Neumu su nastupili kao Gracia. Izveli su pjesmu “Podvezica“ i slobodno se može reći da se i njima smiješi hit.
Već nekoliko godina u Neumu posljednji nastupa Mate Bulić, koji je ove godine otpjevao Thompsonovu pjesmu “Domu mom“.
Jedini koji od najavljenih imena nije došao u Neum bio je Danijel, ali nitko nije previše pitao zašto.
Voditelji su bili Mario Sedmak i manje poznata Tea Kuzmanić, ali kad je vidite, odmah shvatite zašto je nazivaju perspektivnom.
Prije nego što je Mario Sedmak odjavio program, nekolicina izvođača, a još više gostiju, sponzora i pokrovitelja, navalili su zauzeti mjesto na terasi hotela Zenit, gdje se svake godine priredi završna fešta uz dosta jela i pića. Ispred ulaza na terasu tradicionalno se nađe i po nekoliko crnih Audija i Passata s BiH pločicama. Vozači koji dovezu hercegovačke budže obično ostanu ispred, a budže se okupe za posebnim velikim stolom. S njima za stolom od izvođača obično sjedi Mate Bulić. Ove godine bio je sa suprugom i kad je među prvima krenuo s fešte, oko njega se okupilo dosta mladih zemljaka koji su se htjeli fotografirati s pjevačem što je svoju karijeru započeo još osamdesetih, snimajući pjesmu “Šuti, Đurđa, jebem ti minutu“.

Dugogodišnji direktori Tomislav Šojat i Jurica Pađen mogu biti potpuno zadovoljni. Premda Festival ima sve manji budžet, svake godine je sve bolji i bolji. Ove godine koštao je šezdesetak tisuća konvertibilnih maraka iliti kilometara, kako gosti iz Hrvatske obično kažu kad u cjeniku vide oznaku KM. Za kunu još uvijek daju četiri KM, pa nije teško izračunati da Festival košta oko 240. 000 kuna, ne računajući neke usluge u kompenzaciji. Sve to košta desetak puta manje nego Splitski festival, a rezultat je isti, ako ne i bolji ako se zavrte barem dvije -tri pjesme od onih koje smo spomenuli.

LEGENDA:

Fotografija 1: Alen Vitasović i Tea Krizmanić

Fotografija 2: Ivan Sladonja, Ivo Jagnjić iz Dalmatina, Rade Konstatinović i Gordan Šegvić iz Tria Gušt

Fotografija 3: Dario Plevnik I član Dubrovačkih kavaljera

Fotografija 4: Zdravko Sunara iz Dalmatina, Dundo iz Tria Gušt i Ivo Raič

Fotografija 5: Gordan Milinić i Tomislav Šojat

Fotografija 6: Ivica Propadalo i Jurica Pađen

Fotografija 7: Livio Morosin u kafiću pored festivalske pozornice

Fotografija 8: Dražen Žanko i Đuka Čaić sa suprugama

Fotografija 9: Matija Vuica i Ena Begović u društvu prijatelja

Snimio: Dražen Stjepandić

{gallery}naslovne/neum{/gallery}