GLAVNE TEME

BORIS TADIĆ PROVODI PLANOVE SVOG OCA

24. travnja, 2012.

Profesor Ljuba Tadić jedan je od autora Memoranduma 2

Piše: Ante Matić

Boris Tadić je prvi put izabran za predsjednika Srbije 2004., a 6. svibnja ove godine očekuje se da će to postati treći put. Smatraju ga vrlo tolerantnim, predsjednikom evropske Srbije, a zapravo ima iste planove kao i njegov najveći konkurent Šešeljev šegrt Toma Grobar, samo se služi lukavijim metodama. Tadićev kod ili stvarni cilj Tadićeve regionalne politike je provedba Novog srpskog Memoranduma u čijoj je izradi sudjelovao i njegov otac profesor Ljuba Tadić. Novi srpski Memorandum u mnogim točkama  naslanja se na ciljeve Memoranduma SANU iz 1986.

„Kad krene naša srpska stvar od SANU jeb… ćemo im nanu.“ Tako se nekako vulgarno našalio jedan srpski pisac prije obznane Memoranduma Srpske akademija nauka i umetnosti. Taj prvi Memorandum Milošević nije uspio realizirat u praksi, pa je nastao drugi Memorandum, kao nastavak Načertanija i zbiljskog djelovanja prvog Memoranduma.

Prvi Memorandum javnosti je predstavljen u travnju mjesecu 1986. godine u najtiražnijem srpskom dnevnom listu Večernje novosti u dva nastavka. Kratko rečeno, Memorandum je bio i ostao naučno-teorijski program za stvaranje Velike Srbije. Rečeno komunističkom terminologijom, platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“. Budući da ga Milošević nije uspio realizirati, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je početkom ove godine njegov nastavak – Memorandum II, čiji su strateški ciljevi gotovo identični prvom Memorandumu, naravno, s određenim dopunama kako bi se velikosrpski program prilagodio novom vremenu.

CILJEVI OSTALI ISTI SAMO BEZ RATA

Iz drugog Memoranduma izbačeno  je nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Premda se misli da je ovaj dokument dostupan uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, nekom vrstom stalne agresije na razne načine na one iste na koje je primjenjivana geopolitička doktrina prvog Memoranduma, sklon sam povjerovati da o ovom drugom Memorandum zna i misli podjednako srpski akademik i srpski seljak. Prvi i drugi Memorandum se dopunjuju. Ispada da je taj Memorandum neka vrsta srpske otvorene knjige u kojoj se piše nova stranica srpske povijesti.

Da bi se shvatile poruke drugog Memoranduma, treba reći što se trebalo realizirati po programu prvog Memoranduma. Zapravo, o čemu je tu riječ i što je Memorandum?

Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija nauka i umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije koji je trebao odrediti pravac rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije.

Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od velikosrpskog Garašininovog programa Načertanija iz 19. stoljeće, također se oslanjao i na politički program četničkog ideologa Stevana Moljevića, ali i Nacionalni i državni program Kneževine Srbije iz 1844. godine koji je također sačinio Ilija Garašanin.

Program Momoranduma SANU-a između ostalog sadrži:

Granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku.

Ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sfer. Jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)  i potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda. Memorandum SANU imao je dalekosežan utjecaj na razvoj nacionalizma u Srbiji, ali i direktan uticaj na Slobodana Miloševića koji je ideje izložene u Memorandumu pokušao provesti u djelo: antibirokratska revolucija i ideja o velikoj Srbiji koja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Memorandum SANU je bio inicijalni akt kojim je praktično počela drama jugoslavenskih naroda sa strahovitim pogibijama, zločinima, stradanjima civila, razaranjima gradova, progonima i iseljavanjem čitavih regija, koncentracionim logorima, rušenjem kulturnih i vjerskih objekata…

DESTABILIZACIJA VLADA U DRUGIM DRŽAVAMA

Podsjećamo hrvatsku javnsot, autori Memoranduma 2 su akademici Pavle Savić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ljuba Tadić, Kosta Mihajlović…

Dobrica Ćosić i bratija u devet točaka osuvremenili i prilagodili novom vremenu ono što su zamislili i započeli u drugoj polovici dvadesetoga stoljeća. Evo tih točaka:

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.

2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu

3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.

4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.

5. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem.

6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.

7. Pomagati otcjepljenje Republike Srpske.

8. Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku

Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine 20. vijeka, nedavno je za beogradske novine rekao da su Srbi u 20. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. stoljeću trebaju gledati kako se u miru dobivaju izgubljeni ratovi. Ova njegova formulacija postaje jasnija ako se dovede u vezu sa izjavom profesora  Ljube Tadića,  jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca:

„Vojni gubitak Srpske Krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.

Podrška Srbiji od strane značajnih  međunarodnih moćnika ona to koristi s ciljem da ponovo postane policajac na Balkanu. Kako velikosrpski ideolozi svaku priliku koriste, pa su već srpski akademici izradili Novi srpski Memorandum 2, koji je postao politička platforma ugrađena u strategiju srbijanske vlade. Kao njegovi autori uz  Dobricu Čosića i nekolicinu srpskih akademika i književnika navodi se i profesor Ljubomir Tadić.

Nedavno prihvaćen srbijanski „Zakon o dijaspori i Srbima u regiji“ govori o preobrazbi srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu, što je svojevrsna nova inačica velike Srbije. Poseban pak naglasak na realizaciju i Memoranduma 2  daje se misiji Srpske pravoslavne crkve. Po važećem međunarodnom pravu svaka država štiti vlastite nacionalne probitke pa na to pravo ima i Srbija, no nekoliko točaka novog memoranduma izravno se odnosi na Hrvatsku, a iz sukladna djelovanja Ive Josipovića i Borisa Tadića na primjeru povlačenja hrvatske tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu moglo bi se zaključiti kako je vrh hrvatske politike prihvatio dijelove memoranduma. Memorandumske nakane potvrđuje i suđenje hrvatskom branitelju Veljku Mariću u Srbiji, a medijsko – politička kampanja da se hrvatski pravoslavci na brojidbi pučanstva očituju kao Srbi samo upućuje na to kako su memorandumski planovi duboko zahvatili hrvatsku javnost.

Boris Tadić je najvažniji igrač u provedbi Novog referenduma i njegova regionalna politika potpuno se poklapa s Memorandumom 2, jedino što još sve ciljeve nije uspio ostavriti. Njegov novi mandat bit će nastavak njegove dosadašnje politike zacrtane u Memorandumu 2, a koliko je,baš zbog toga, siguran u izbornu pobjedu govore  izjave po kojim najavljuje da se po četvrti put neće kandidirati za predjsednika Srbije.

„Ovo je sasvim sigurno poslednji predsednički mandat za koji se ja kandidujem. Svakako se ne bih kandidovao četvrti put za predsednika Srbije, jer smatram da to ne bi bilo primereno, imajući u vidu politički sistem i političku kulturu u kojoj se nalazimo”, rekao je Tadić Prvoj srpskoj televiziji.

A mi ćemo opet zaviriti u Tadićev politički kod i konstatirati kako misli da će mu biti tri mandata, naravno ako taj treći osvoji 6. Svibnja, za  preostale  ciljeve Novog srpskog Memeoranduma ili Memoranduma 2.

Na put ih bešćutno poslalo Predsjedništvo Hrvatskoga sabora…